Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 52. sjednici održanoj 16. lipnja 2011. godine, Prijedlog zakona o socijalnoj skrbi, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. lipnja 2011. godine.
Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao matično radno tijelo.
U raspravi su članovi Odbora naglasili kako se predloženim zakonom uređuje iznimno osjetljiva materija koja zahtjeva osobitu pozornost i u čijem razmatranju ne bi smjelo biti mjesta za ikakvo politiziranje. Također predloženi zakon zahtijeva prethodnu iscrpnu analizu koja je, na žalost, izostala, osobito u dijelu koji se odnosi na ostvarenu učinkovitost pravobraniteljstava, njihovu koordinaciju i suradnju te bolje korištenje sredstava. Stoga su se s posebnom pažnjom osvrnuli na mišljenja i primjedbe pučkog pravobranitelja te posebnih pravobraniteljica koje su iznijeli u uvodnom dijelu rasprave.
Naime, pučki je pravobranitelj posebno ukazao na činjenicu da je ovaj prijedlog zakona u saborsku proceduru upućen bez prethodno provedene javne rasprave koja je nužna obzirom na Ustavom utvrđenu ulogu pučkog pravobranitelja i veliki interes najšire javnosti za zakonsko uređivanje institucije pučkog pravobranitelja. Isto tako istaknuo je da je radna skupina koja je radila na pripremi nacrta prijedloga zakona započela s radom tri mjeseca nakon donošenja Ustavnog zakona o provedbi Ustava Republike Hrvatske te je način pripreme nacrta prijedloga znatno utjecao na njegov sadržaj, osobito kad se ima u vidu da posebni pravobranitelji nisu imali prilike sudjelovati u njegovoj izradi, a radna skupina nije prihvatila primjedbe koje se odnose na pripajanje posebnih pravobraniteljstava Uredu pučkog pravobranitelja. Iznio je mišljenje da se ovim Prijedlogom zakona ne pridonosi jačanju kapaciteta pučkog pravobranitelja kako je to sadržano u mjerilu 9. poglavlja 23. nego će predložena rješenja dovesti do slabljenja institucije pučkog pravobranitelja. Ovo mišljenje je obrazložio time što su ovlasti pučkog pravobranitelja znatno proširene donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije te Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, a osobito posljednjim ustavnim promjenama. Unatoč tomu, predloženi zakon predviđa ukidanje dva postojeća zamjenika pučkog pravobranitelja koja su pokrivala iznimno značajna područja djelovanja pučkog pravobranitelja kao što je područje antidiskriminacije, pravosuđa, policije, osoba lišenih slobode, zdravstva, socijalne skrbi, radnih odnosa, obnove i brojna druga područja koja će sada pokrivati samo jedan zamjenik. Osim toga, mišljenja je da je nužno ozbiljno razmotriti primjedbe posebnih pravobraniteljica jer će se njihov položaj ovim prijedlogom znatno oslabiti. Stoga predlaže da se predloženim zakonom osigura spajanje Centra za ljudska prava s Uredom pučkog pravobranitelja u cilju promocije ljudskih prava te da se izvrši usklađivanje s ustavnim odredbama kako bi se osiguralo predviđeno poštivanje rokova, a da se provede zasebna rasprava o odnosu pučkog pravobranitelja s posebnim pravobraniteljstvima.
Pravobraniteljica za djecu i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, kao i predstavnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ukazali su na nekoliko važnih posljedica koje će izazvati predloženo pripajanje posebnih pravobraniteljstava pučkom pravobranitelju.
Posebno su ukazali na činjenicu da su Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske proteklih godina davali punu podršku radu ureda posebnih pravobraniteljica. Zahvaljujući toj podršci koja se očitovala i kroz povećanje proračunskih izdvajanja za rad ureda, došlo je do jačanja posebnih pravobraniteljstava, širenja na lokalne razine, a što je pridonijelo njihovoj većoj prihvaćenosti u javnosti, boljoj suradnji sa svim nadležnim institucijama i nevladinim organizacijama i, što je najvažnije, boljoj zaštiti građana čija prava štite. Istaknuli su da su posebna pravobraniteljstva iznimno dobro prihvaćena na međunarodnoj razini te da su sa svim značajnijim međunarodnim institucijama ostvarila suradnju na zavidnoj razini, a pojedina pravobraniteljstva su postala i primjer drugim zemljama u pristupu zaštiti i promicanju prava određenih skupina. Zajedničkog su mišljenja da će predloženi zakon oduzeti postojeću autonomiju posebnih pravobraniteljstava budući da prema prijedlogu zakona pučki pravobranitelj daje smjernice i upute za rad svojim zamjenicima. Time će se smanjiti i njihova funkcionalna neovisnost, odnosno postojeća razina zaštite temeljnih prava posebnih skupina građana za koju su zadužena, jer će se krajnja odgovornost za postupanje posebnih pravobranitelja ubuduće prebacivati na pučkog pravobranitelja. Osim toga, iako se u Prijedlogu zakona navodi da nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu za provedbu ovoga zakona, ukazano je na problem neprilagođenosti svih postojećih ureda pravobraniteljstava (osim Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom), što već u samom početku znači i diskriminiranje osoba s invaliditetom, a za osiguravanje pristupačnosti ureda potrebna su značajna sredstva. Sve će ovo, kako je istaknuto, dovesti do urušavanja dosegnute razine zaštite ljudskih prava.
U raspravi koja je uslijedila članovi su Odbora iznijeli različita stajališta.
Jedan je dio članova Odbora mišljenja da se predloženi zakon treba temeljito razmotriti kako bi se iznašla najbolja rješenja koja bi onda mogla biti unesena u predloženi zakon u drugom čitanju. Predloženi zakon smatraju u načelu dobrim jer promovira nekoliko važnih aspekata u zaštiti i promicanju ljudskih prava, odnosno vladavine prava uopće.
Povećava se društvena težina i odgovornost prema instituciji pučkog pravobranitelja, te se osnažuju instrumenti njegova djelovanja i jača snaga javnog očitovanja. Po njihovom mišljenju spajanjem posebnih pravobraniteljstva ojačat će se njihova koordinacija, doći će do koncentracije svih službi na jednom mjestu, što će sve pridonijeti jačanju društvene uloge institucije pravobranitelja. Istaknuli su da stoga predloženi zakon predstavlja, uz nužne izmjene u drugom čitanju, solidnu podlogu kako bi se sve spomenuto postiglo.
Dio članova Odbora ukazao je na potrebu iznalaženja modela kojim bi se osigurala veća samostalnost zamjenika pravobranitelja imajući u vidu spomenutu odredbu kojom se utvrđuje da pučki pravobranitelj daje smjernice za njihov rad. Također su istaknuli da predloženi zakon utvrđuje da mandat zamjenika traje osam godina, međutim, stvarno će biti kraći za barem tri mjeseca jer ih Hrvatskom saboru predlaže pučki pravobranitelj. Osim toga, prijedlog zakona utvrđuje da mandat zamjenika pravobranitelja prestaje s istekom mandata pučkog pravobranitelja, što će dodatno stvarati nesigurnost kod njegovih zamjenika te je potrebno razmotriti promjenu ovog rješenja. Ukazano je i na činjenicu da će pravobraniteljice ostati bez svojih zamjenika koji su obavljali značajan dio poslova iz njihovog djelokruga, što će dodatno utjecati na razinu zaštite ljudskih prava pojedinih skupina građana, ali i na transparentnost njihova rada koja zasigurno neće biti na dosadašnjoj razini. Imajući u vidu iznesene razloge, predloženo je da se razmotri mogućnost jačanja samostalnosti zamjenika pravobranitelja bilo da se u Uredu pučkog pravobranitelja predvide posebna pravobraniteljstva s posebnim ovlastima, bilo da se zadrži postojeća autonomnost posebnih pravobraniteljstava, ali da se izvrši objedinjavanje njihovih stručnih službi s Uredom pučkog pravobranitelja.
Ostali članovi Odbora iznijeli su mišljenje da se treba zadržati postojeći sustav organizacije pravobraniteljstava, a da se predloženim zakonom izvrši usklađivanje s Ustavom i zakonima kojima su dane nove ovlasti pučkom pravobranitelju. Istaknuli su da je i na međunarodnoj razini prisutan trend jačanja specijaliziranih institucija za pojedinačne skupine građana u skladu s novim društvenim odnosima i razvojem civilnog društva, a što je u skladu s odredbama ratificiranih konvencija o pravima osoba s invaliditetom i pravima djeteta. Mišljenja su da se predloženim zakonom znatno smanjuje zaštita žena, osoba s invaliditetom te osobito djece s poteškoćama u razvoju i općenito djece jer nemaju poslovnu sposobnost te su za njihovu zaštitu odgovorne odrasle osobe. Osobito je naglašeno da će doći do smanjivanja autonomije djelovanja posebnih pravobraniteljstava i to ne samo funkcionalne nego čak i političke, budući da su ta pravobraniteljstva do sada imale punu slobodu u donošenju odluka i istupanja u javnosti, a što je dovelo do vidljivih i značajnih rezultata. Predloženi zakon, kako je naglašeno, uspostavlja hijerarhiju koja će sve to znatno ograničiti i u cjelini predstavlja veliki korak unatrag.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“, 2 „suzdržana“ i 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći
ZAKLJUČAK
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o pučkom pravobranitelju.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin