Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na svojoj 57. sjednici, održanoj 18. travnja 2007. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. travnja 2007. godine.
Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na predložene izmjene članka 57. Zakona. Naglasili su da je riječ o iznimno važnim odredbama koje propisivanjem kriterija zapravo definiraju raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, što je bitna pretpostavka za poticanje i objavljivanje programskih sadržaja elektroničkih medija na lokalnoj i regionalnoj razini koji su od javnog interesa, a za što je Fond ovim zakonom i osnovan.
Ukoliko bi se prihvatile izmjene i dopune čl. 57. kako je to navedeno u Prijedlogu zakona, onda bi kriteriji bili definirani najprije u stavku 1. ovog članka, zatim u predloženim izmjenama stavka 4. istog članka, a na temelju ovlasti iz alineje 6. izmijenjenog stavaka 4. Vijeće za elektroničke medije utvrđivalo bi još i „druge kriterije“ posebnim pravilnikom.
Dosadašnja praksa ukazuje na potrebu da kriteriji za raspodjelu sredstava trebaju biti jasno utvrđeni i to zakonom. Raspravljajući o dosadašnjoj raspodjeli sredstava Fonda, Odbor je ukazivao na neadekvatno vrednovanje programskih sadržaja važnih za nacionalne manjine. Kroz dodatne kriterije, odnosno bodovanja koje je Vijeće za elektroničke medije uvodilo svojom Odlukom za raspodjelu sredstava Fonda, s najmanje bodova vrednovani su programski sadržaji namijenjeni nacionalnim manjinama. To je po ocjeni Odbora prošle godine rezultiralo već spomenutom pojavom da je od 148 nakladnika radija i televizije s koncesijama nižim od nacionalne samo njih 16 ponudilo emisije namijenjene nacionalnim manjinama. Izraženo je mišljenje da politikom raspodjele sredstava, odnosno odgovarajućim bodovanjem programskih sadržaja za nacionalne manjine, Vijeće treba povećati interes nakladnika i stimulirati ih za emitiranje te vrste programskih sadržaja.
Također je istaknuto da kao jedan od kriterija treba navesti i poticanje ostvarivanja ravnopravnosti spolova sukladno čl. 16. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 116/03), čl.5.st.2. al.4. Zakona o medijima (NN 59/04), te točki 7.3.4. Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006.-2010.. Navedeni kriterij nalazi se i u preambuli Europske konvencije o prekograničnoj televiziji (NN 11/01).
Iz svih navedenih razloga predlagatelj bi trebao ponuditi novu formulaciju čl. 57. Zakona, uvažavajući iznesene primjedbe.
Zatraženo je i obrazloženje smanjivanja domaće proizvodnje na 20% dnevnog vremena kako se predviđa promjenom čl. 24.st.2. Zakona. Istaknuto je da bi vlastitu proizvodnju trebalo poticati s obzirom na upitnu kvalitetu cijelog niza stranih emisija koje se često, u kratkom vremenu, emitiraju na više programa.
Ukazano je i na potrebu zakonskog reguliranja oglašavanja pornografije, klađenja, kreditiranja u dnevnim tiskovinama kako bi se zaštitila prava djece, ali i osiguralo kontroliranje poslovanja i izvora prihoda kroz utvrđivanje statusa oglašivača i dostupnost podataka o njihovoj djelatnosti, te promovirala etičnost poslovanja svih sudionika na tržištu.
Članovi Odbora su podržali prijedloge Pravobraniteljice za djecu koja je ukazala na nužnost preciznijeg definiranja pojedinih odredbi ovoga Prijedloga zakona, imajuću u vidu važnost i utjecaj poruka koje mediji odašilju na razvoj i dobrobit djece.
Podržan je prijedlog izmjena čl. 15. st. 3. Zakona, ali je izneseno mišljenje kako je potrebno definirati pojmove „pornografija“ i „bezrazložno nasilje“ budući da se pokazalo, nakon pritužbi roditelja radi objavljivanja pornografskih oglasa u tiskanim medijima, kako se urednici pozivaju na nepostojanje zakonske definicije pornografije. Isti stavak bi trebao obuhvatiti fizički, intelektualni, emocionalni, socijalni i/ili moralni razvoj, kako to definira suvremena razvojna psihologija. Također je potrebno propisati vrijeme u kojem bi emitiranje ovih sadržaja bilo prihvatljivo.
U čl. 17.a. st.1.t.2 potrebno je zabraniti diskriminaciju i temeljem dobi, izgleda i materijalnog položaja, s obzirom da su djeca zbog svojih razvojnih ograničenja i nemogućnosti političkog utjecaja često diskriminirana. Osim toga djeca su diskriminirana i zbog svoga izgleda, a često se prikazuju u neravnopravnom položaju vezano uz materijalni status njihove obitelji (televizijski oglas kojim se ismijava otac koji koristi stari model računala).
Predlaže se proširivanje čl.18.a., st. 1. na način da se ne dopušta oglašavanje kladionica, kockarnica i automata za igre na sreću, budući da je dokazano da klađenje i sudjelovanje u drugim igrama na sreću može uzrokovati ovisnosti. Osim toga, unatoč zakonskoj zabrani, djeci se omogućava sudjelovanje u kladioničarskim igrama (jednako kao i kupovina duhana, duhanskih proizvoda i alkohola).
U čl. 70. predlaže se novi stavak 4.a. kojim bi se sankcionirala pravna osoba „koja objavi programske sadržaje koji mogu ozbiljno ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj djece, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje protivno odredbi čl. 15. st. 3.“. Također je predložena izmjena čl.1.t.6. na način da se obuhvati cijeli članak 17. i 17. a. ovog Zakona. Izmjena je obrazložena potrebom da se, uz privremeno ili trajno oduzimanje koncesije, treba predvidjeti i novčana kazna za kršenje odredbi čl.15. Zakona, kako bi se odaslala jasna poruka o neprihvatljivosti takvog postupanja.
Nakon provedene rasprave Odbor je predložiti Hrvatskome da donese sljedeći
Z A K LJ U Č A K
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja iznijeti u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin