Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 65. sjednici održanoj 2. listopada 2007. godine, Izvješće o radu Vijeća HRT-a i o provedbi programskih načela i obveza utvrđenih zakonom i programima HR-a i HRT-a u razdoblju od 20. rujna 2006. do 3. rujna 2007. godine, te Izvješće Ravnateljstva HRT-a o poslovanju HRT-a za 2006. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Programsko vijeće HRT-a, aktom od 5. rujna 2007. godine.
Odbor je navedena izvješća razmatrao kao zainteresirano radno tijelo pri čemu je obzirom na Poslovnikom Sabora utvrđeni djelokrug rada, posebnu pozornost usmjerio na ostvarivanje programskih načela i obveze HRT-a utvrđenih člankom 5. Zakona o HRT, u oblasti proizvodnje i/ili objavljivanje emisija namijenjenih informiranju pripadnika hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske, proizvodnje i/ili objavljivanja emisija namijenjenih informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, te informiranju i obrazovanju građana o demokraciji i građanskom društvu.
Konstatirano je da razmatrano Izvješće Vijeća HRT-a sadrži vrlo malo podatka iz kojih bi se moglo ocijeniti kako se ostvaruju programska načela i obveze HRT-a utvrđene Zakonom, a kada su u pitanju naprijed navedena pitanja od osobitog interesa za Odbor, o tome se u Izvješću gotovo i ne govori. Rečeno je da je i ovo Izvješće koncipirano tako da se u njemu uglavnom informira o radu Vijeća HRT-a, odnosno o njegovim sjednicama/dnevnim redovima i pojedinim temama koje su potaknute reakcijama javnosti na neke od emisija HRT-a. Zakonska je, međutim, obveza Vijeća (čl. 19. st. 3.) da Sabor izvijesti ne samo o svom radu već i o provedbi programskih načela i obveza u programima HR-a i HTV-a koje su Zakonom o HRT-u precizno utvrđene. Na ovaj problem Odbor je ukazivao Vijeću HRT-a gotovo kod svake rasprave o njegovom godišnjem Izvješću. Vijeću je sugerirano da strukturu izvješća koje podnosi Hrvatskom saboru uskladi sa svojim obvezama utvrđenim Zakonom, ali se kako je rečeno, ni ovo se Izvješće po koncepciji i podacima koje nudi bitno ne razlikuje od ranijih.
Izraženo je mišljenje da u ostvarivanju Ustavnim zakonom (čl. 18.) zajamčenog prava nacionalnih manjina na pristup medijima još uvijek nije došlo do zadovoljavajućeg pomaka. S tim u vezi ponovo je ukazano na potrebu daljnjeg razvijanja emisija na manjinskim jezicima koje se u Izvješću i ne spominju, a zakonska su obveza HRT-a, na koju se upozorava i u preporukama Odbora ministara Vijeća Europe (pitanje primjene Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima u RH), kao i na potrebu suvremenijeg pristupa predstavljanju tema od interesa za nacionalne manjine u postojećim emisijama, te na uključivanje takvih tema i u druge emisije koje nisu „čisto manjinske“ čime bi se pridonijelo boljem senzibiliziranju hrvatske javnosti za pitanja nacionalnih manjina.
Također je ukazano na potrebu proizvodnje i emitiranja programa za nacionalne manjine na lokalnim radio i TV postajama i omogućavanje manjinama da participiraju u osmišljavanju takvih programa sukladno Ustavnom zakonu.
Naglašeno je da je svojevremeno organizirano educiranje novinara iz redova nacionalnih manjina s ciljem da se pripreme kadrovi koji bi bili u stanju realizirati emisije na jezicima nacionalnih manjina. Međutim, iako je sada taj problem riješen, još uvijek nema pomaka. Postavljeno je pitanje kako je moguće da još uvijek nema emisija na jezicima manjina, kao što su bile nekadašnje polusatne kronike, barem jednom ili dva puta mjesečno na lokalnoj/regionalnoj razini, kada se zna da su takve emisije bile pripremane i emitirane i prije usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
Isto tako upozoreno je da je i u ovom izvještajnom razdoblju bilo emisija čiji su pojedini dijelovi bili u suprotnosti sa zakonom utvrđenim programskim načelima HRT-a, odnosno s konotacijama koje mogu poticati na netrpeljivost prema određenim pojedincima i skupinama, te da nije uvijek bilo pravovremene i zadovoljavajuće reakcije HRT-a.
Ukazano je i na to da je još uvijek premalo emisija za osobe s invaliditetom te da postojanje jedne emisije koja se emitira dva puta mjesečno u neodgovarajućem terminu nikako ne zadovoljava veliki interes osoba s invaliditetom za teme koje bi pridonijele njihovoj većoj uključenosti u društvene tijekove. Istaknuto je da se gotovo nikakva pažnja ne posvećuje značajnim događanjima vezanim za unaprjeđivanje položaja osoba s invaliditetom kao što su npr. potpisivanje i ratificiranje Konvencije o osobama s invaliditetom, nisu popraćene niti iznimno važne međunarodne konferencije iz ovog područja, a i uspjesi pojedinih sportaša s invaliditetom se nejednako vrednuju i prezentiraju u javnosti.
Istaknuto je, također, da je bilo i pozitivnih promjena u programima HRT-a sukladno upozorenjima koja je Odbor davao, osobito kada je u pitanju prakticiranje telefonskog glasovanja u pojedinim emisijama informativnog programa, te iznošenje političkih stavova urednika u takvim emisijama, a što za posljedicu može imati manipuliranje javnim mišljenjem.
Iznesena je i sugestija da bi trebalo program HRT-a obogatiti emisijama koje bi sadržavale političku satiru, po ugledu na programe javnih televizija u pojedinim europskim zemljama.
Nakon provedene rasprave Odbor je odlučio (sa 6 glasova „za“, 2 „suzdržana“ i 2 „protiv“) predložiti Hrvatskom saboru da donese slijedeći
ZAKLJUČAK
Prihvaća se Izvješće o radu Vijeća HRT-a i o provedbi programskih načela i obveza utvrđenih zakonom i programima HR-a i HRT-a u razdoblju od 20. rujna 2006. do 3. rujna 2007. godine, te Izvješće Ravnateljstva HRT-a o poslovanju HRT-a za 2006. godinu s primjedbama i prijedlozima iznijetim u raspravi.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin