Odbor za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatskoga sabora raspravio je na 49. sjednici održanoj 20. ožujka 2007. godine Prijedlog zakona o hrani, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 21. veljače 2007. godine.
Raspravu o navedenom Prijedlogu zakona Odbor je proveo u svojstvu matičnog radnog tijela sukladno odredbi čl. 87. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Iako je nakon uvodnog obrazloženja iznesen prijedlog da se o ovom Zakonu provede rasprava u prvom čitanju, Odbor je većinom glasova ipak podržao prijedlog predlagatelja da se isti donese po hitnom postupku.
Odbor je u cjelovitoj raspravi, u kojoj je sudjelovala i predstavnica Hrvatske gospodarske komore, ocijenio da se ovim Zakonom regulira područje sigurnosti hrane i hrane za životinje koje zahtijeva sveobuhvatnu stručnu analizu.
Međutim, neki članovi Odbora drže da bi bilo dobro da je o ovom Zakonu provedena šira javna rasprava, bez obzira što se tek njime utvrđuje ta obveza, budući da se radi o značajnom zakonu od općeg interesa.
Dajući potporu donošenju ovoga Zakona, predstavnica Hrvatske gospodarske komore je istaknula da on daje drugi pristup i veću odgovornost, kako samih subjekata koji posluju s hranom, tako i svih onih koji ju nadziru, kontroliraju ili upravljaju rizikom.
Iako je predlagatelj, obrazlažući razloge za donošenje Zakona, istaknuo da su izvršena usklađenja s EU Uredbom 178/2002, u raspravi je izneseno mišljenje kako o tome nema izričite potvrde od strane Europske komisije.
U daljnjoj raspravi izneseno je mišljenje kako je ovim Zakonom trebalo osigurati takovu ulogu Agencije za hranu da ona bude u potpunosti neovisno tijelo od industrijskih i političkih interesa, otvorena za rigorozne javne provjere i znanstveno autoritativna. Prema mišljenju izrečenom u raspravi, to se iz ovoga Zakona ne vidi prvenstveno iz odredaba koje se odnose na definiranje menadžmenta Hrvatske agencije za hranu.
Iznesena je, također, načelna primjedba kako ovaj Zakon, bez obzira koliko je dobar, neće dati rezultate ako donošenje provedbenih propisa bude kasnilo kao što je to bio slučaj za velik broj propisa temeljem Zakona o hrani iz 2003. godine. Tu je prije svega potrebno imati takove propise koji će regulirati najvažnije pitanje iz zakona, a to je licenciranje laboratorija kojih je sada u Hrvatskoj svega šest.
Neki članovi Odbora ističu da, primjena odredaba koje se odnose na novu hranu, GMO hranu i GMO hranu za životinje, može omogućiti veliki uvoz takove hrane te ugroziti ekološku poljoprivrednu proizvodnju. Naime, ukazano je da se postojanje i upotreba GMO hrane i GMO proizvoda ne može negirati, ali bi ih trebalo koristiti samo u onoj mjeri u kojoj mogu pomoći zdravlju, a za proizvodnju hrane prednost treba dati integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Upravo zbog implikacija koje uporaba GMO proizvoda, GMO hrane i GMO hrane za životinje može imati za poljoprivrednu proizvodnju, upozoreno je kako treba dobro razmisliti o rješenju koje se predlaže, a to je da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o genetski modificiranim organizmima koje su u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
Na temelju provedene rasprave Odbor za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatskoga sabora je većinom glasova (6 glasova „za“, 1 glas „protiv“ i 2 glasa „ uzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
Zakon o hrani
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio zastupnika Božidara Pankretića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA ZA POLJOPRIVREDU I ŠUMARSTVO
mr. sc. Božidar Pankretić