.png)
Zagreb - Odbor za poljoprivredu održao je u srijedu tematsku sjednicu o stanju u sektoru šećera u Hrvatskoj.
Predsjednica Odbora Marijana Petir je u uvodu istaknula kako se sektor proizvodnje šećera suočava s tržišnim izazovima uzrokovanim padom cijena na tržištu Europske Unije, rastom proizvodnje šećera kod najvećih svjetskih proizvođača, ali i trendom pada broja površina na kojima se u uzgaja šećerna repa, pa tako i poljoprivrednika koji se bave uzgojem šećerne repe u Hrvatskoj.
– Ova situacija nije rezultat samo tržišnog poremećaja, ukidanja kvota i uvoza po dampinškim cijenama, već i dugogodišnjih politika vezanih uz proizvodnju i preradu šećerne repe, odnosno proizvodnju šećera, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj, ali i globalnoj razini, rekla je Petir naglasivši da je dobro da se o ovim elementima otvoreno raspravlja, počevši od ukupnih površina na kojima se u Hrvatskoj uzgaja šećerna repa, broja poljoprivrednika koji se bave uzgojem šećerne repe, ukupnoj sirovinskoj osnovi šećerne repe na godišnjoj razini, potrebama i kapacitetima za preradu u hrvatskim šećeranama.
– Oni uključuju i uvjete za nastavak prerade i proizvodnje šećera u hrvatskim šećeranama, ali i ekonomsku i tržišnu opravdanost ove proizvodnje koja posljednjih mjeseci izaziva veliku pažnju javnosti a lomi se na leđima uposlenih u sektoru primarne proizvodnje i industrije šećera te neposredno i na županijama i ruralnim područjima u kojima je ova proizvodnja smještena imajući na umu činjenicu da je u modernizaciju tri proizvodna pogona u posljednjih 20 godina uloženo milijardu kuna te da su šećerane bili pokretači razvoja u Slavoniji, istaknula je Petir.
– Ukupan broj šećerana koje posluju u Uniji smanjio se s 257 šećerana u 2001. godini na 106 šećerana u 2012./13. godini, istaknuo je uvodno Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede podsjetivši kako je preko pet milijardi eura europskih sredstava uloženo u restrukturiranje ovog sektora. Kako je rekao, Hrvatska nije bila u prilici koristiti ova sredstva jer je tek 2013. godine postala članicom Europske unije, no nakon privih pojava nestabilnosti cijena šećera na hrvatskom tržištu, zalagali smo se za korištenje europskih interventnih sredstava koja bi pomogla opstanku sektora, ali i zadržavanje proizvodno vezanih plaćanja.
– 60 milijuna kuna osigurano je za proizvođače šećerne repe kroz nacionalni Program potpore proizvođačima, a novim izmjenama proizvodno vezanih plaćanja proizvođačima šećerne repe osigurane su potpore od 3 300 kuna po hektaru uz 2 500 kuna po hektaru koliko dobivaju kroz izravna plaćanja dok je kroz natječaje iz mjera Programa ruralnog razvoja dodatno osigurano 80 milijuna kuna od kojih je u realizaciji preko 70 milijuna kuna kako bi se modernizirala proizvodnja, naglasio je Majdak te dodao kako se u ovoj proizvodnoj godini planira proizvodnja šećerne repe na razini 11 000 hektara. U nastavku je istaknuo i Ministarstvo poljoprivrede radi na obnovi nacionalnog Programa potpora proizvođačima šećerne repe, te da se dodatne potpore planiraju kroz agroekološke mjere Programa ruralnog razvoja, a obveznici investicijskih mjera prate se sustavom monitoringa. – Dodatna potpora sektoru šećera dat će se i izmjenama Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, zaključio je Majdak.
Predstavnik Hrvatske industrije šećera Miroslav Božić je podsjetio kako su sve hrvatske Vlade od 1998. godine do danas podupirale održanje sektora. – Hrvatska ima znanje i kapacitete za proizvodnju i izvoz šećera, a prosječni prinosi narasli su na 75 tona po hektaru, a neki proizvođači proizveli su i do 100 tona šećerne repe, rekao je Božić te dodao kako su krizu osjetile i države u okruženju koje raspolažu većim poljoprivrednim površinama, a procjena je da jedan proizvodno-preradbeni pogon ide na 5,5 do 6 milijuna stanovnika. Također je istaknuo i kako su svi primarni proizvođači plaćeni za svoju proizvodnju, a kako je teret podnijela industrija šećera. Božić se osvrnuo i na sredstava koja Republici Hrvatskoj stoje na raspolaganju iz europskog modernizacijsko-inovacijskog fonda, ali i na važnost bilanciranja emisije CO2 kroz nacionalne mjere kojom bi se osigurala kružnost u proizvodnji i omogućile dodatne potpore sektoru. Na kraju je rekao kako ove aktivnosti već provode države u okruženju pa se potrebno usmjeriti prema njima.
Proizvođač šećerne repe Željko Petrlić koji 20 godina posluje sa Sladoranom u Županji istaknuo je dobru suradnju s industrijom šećera i podsjetio na važnost šećerne repe u plodoredu, no i na potrebu velikih ulaganja i potrebnih znanja za uzgoj repe kao i visoke rizičnosti poslovanja zbog klimatskih promjena. Kako daljnji uzgoj utječe i na očuvanje ruralnih područja zbog broja osoba koja su u ovu proizvodnju uključene, mišljenja je kako bi proizvodno vezane potpore i nacionalne potpore trebale omogućiti konkurentnost sektora, a dodatnim mjerama iz Programa ruralnog razvoja potrebno je, prema njegovom mišljenju, podržati ulaganja u nabavku specijalizirane mehanizacije i sustava navodnjavanja kao najvažnijeg elementa za povećanje sustava proizvodnje korijena šećerne repe. Zaključno je izrazio nadu u nastavak rada šećerane u Županji.
– Za rentabilan rad jedne šećerane potrebna je proizvodnja šećerne repe na površini od 10 000 hektara, a u Hrvatskoj ona se proizvodi na površini od 11 000 hektara pa treba razmišljati o povećanju proizvodnje i iznaći način da se poljoprivrednici zainteresiraju za ovu proizvodnju, istaknuo je Goran Ivanović. Na smanjenje potpora za proizvođače šećerne repe u razdoblju od 2015. do 2017. godine podsjetila je Martina Grman Kizivat, upitavši da li je rađena procjena učinaka ovog smanjenja, te što će biti s kooperantima, ali i osobama zaposlenim u šećeranama. Uz dampinške cijene šećera, zanimali su je i razlozi zbog kojih nije provedena procjena učinaka provedbe Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi. Josip Đakić istaknuo je kako kriza u šećernom sektoru nije pogodila samo Hrvatsku već je prisutna i na svjetskoj razini. Podsjetio je i na nepravednu raspodjelu kvota za šećer o kojoj je odlučio SDP-ov ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, a koja ima i svoj sudski epilog te će država iz proračuna šećerani Viro morati isplati 68 milijuna kuna zbog štete koju je ta šećerana pretrpjela.
– Uz navedeno, smanjili su se interesi naših ratara da siju šećernu repu bez obzira na visoke potpore, pa je pravo pitanje kako riješiti dampinške cijene šećera na europskom i svjetskom tržištu, ali i kako zainteresirati naše poljoprivrednike za proizvodnju šećerne repe. Šećerana u Virovitici je konzervirana, već sutra može započeti s radom, no postavlja se pitanje ekonomičnosti njenog poslovanja, rekao je Đakić. Stipan Šašlin je istaknuo kako od prosječnog ukupnog prihoda po hektaru šećerne repe koji iznosi oko 16 000 kuna, gotovo trećinu predstavljaju državne potpore. Upozorio je i na moguće postojanje nepoštene trgovačke prakse kod utvrđivanja digestije u šećernoj repi koju određuje šećerana, a čija je prosječna vrijednost oko 16, a proizvođači su ga informirali kako se ona procjenjuje na 13,71. I ovo je jedan od razloga zbog kojih se poljoprivrednici odlučuju na uzgoj drugih kultura, pa je upitao o mogućnosti uvida u način utvrđivanja digestije. Vilim Matula upitao je za udio državnih potpora u cijeni šećera i udio zarade šećerne industrije u cijeni šećera te za ukupno isplaćene otpremnine i broju osoba koje su dobile otpremnine u šećeranama u Virovitici i Osijeku. Ako se proizvodnja šećerne repe u Hrvatskoj smanjila sa 30 000 hektara na 11 000 hektara upitao je postoji li mogućnost uvoza sirovine iz država u okruženju.
– Proizvođači se sve više okreću prema proizvodnji dohodovnijih i manje rizičnih kultura, istaknuo je Ljubomir Kolarek podsjetivši kako je ovo kriza koja je zahvatila Europu, ali i svijet. Rekao je kako trećinu cijene šećera predstavljaju državne potpore, no kako je potrebno osigurati i daljnje potpore, posebno u onim područjima Hrvatske gdje se ona tradicionalno proizvodi.
– Prvi problem s kojim se suočavamo je očuvanje proizvodnje šećerne repe, a drugi je očuvanje, odnosno nastavak rada šećerne industrije, treći problem povezan je s dampinškim i predatorskim cijenama ali i ignorantskim stavom Europske komisije spram ovog sektora na koji sam više puta upozoravala i tražila da se aktivira krizni fond za sektor šećera kao što je aktiviran za mlijeko nakon ukidanja kvota, istaknula je Petir. Predsjednica Odbora za poljoprivredu rekla je kako smatra da je rasprava pokazala kako moramo proizvoditi više sirovine, upitavši državnog tajnika, možemo li i hoćemo li povećati broj površina zasijanih šećernom repom kako bi zadovoljili hrvatske preradbene kapacitete i da li je to ekonomično s aspekta države koja mora u tu proizvodnju uložiti financijska sredstva. Spomenula je i kako se ne radi samo o ekonomičnosti poslovanja šećerana, već i o problemu koji će nastupiti prestankom njihovog rada.
– Treba izbjeći mogući kontraefekt čija bi cijena zbog zatvaranja šećerana i otpuštanja radnika, pa time i potrebne skrbi o njima, mogla biti veća od cijene dodatnog napora za nastavak rada, istaknula je Petir. Upozorila je i na postojanje damping i predatorskih cijena, koje dodatno narušavaju položaj hrvatskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na tržištu, a što se može iščitati i iz materijala koji je za sjednicu dostavila Hrvatska industrija šećera u kojem se spominju i cijene koje su do 50 posto niže od proizvodnih cijena.
– Nije do kraja jasno kako su druge države članice uspjele spriječiti dampinške cijene ne samo za šećer, već i za druge prehrambene proizvode, a nama to nikako ne polazi za rukom. Znači li to da postoji problem u kontroli našeg tržišta, jer kako je nešto moguće u drugim državama članicama, a nije kod nas. Ovo je problem koji hitno treba riješiti jer u suprotnom nam bilo koji drugi oblik potpore neće biti dostatan, istaknula je Petir i zatražila da se Zakonom definira da prodajna cijena poljoprivrednih proizvoda ne može biti niža od proizvođačke. Podsjetila je i kako je sektor šećera u Hrvatskoj do ukidanja kvota bio glavni izvozni sektor u agraru s tri tvornice i više tisuća kooperanata, te kako je potrebno raditi na očuvanju proizvodnje šećera i osiguranju ponovne samodostatnosti u proizvodnji šećera. Istaknula je i kako Hrvatska nije imala nikakvu pomoć za restrukturiranje sektora proizvodnje šećera koju su koristile sve stare države članice i dio novih u iznosu od 5,5 milijardi eura.
– Aktualna situacija u sektoru šećera te cijena šećera u kombinaciji s vrlo niskim prinosima šećerne repe trebalo je nagnati Komisiju da koristi mjere koje su joj na raspolaganju u okviru Zajedničke poljoprivredne politike i bilo je potrebno uvesti potporu privatnom skladištenju kada su cijene pale ispod cijene od 404 eura po toni što je minimalni prag koji predstavlja takozvano „zdravlje sektora“, rekla je Petir te zatražila od Ministarstva poljoprivrede da u tom smislu komunicira s Europskom komisijom.
Miroslav Božić je odgovarajući na pitanja istaknuo kako je za 110 radnika šećerane osigurana potpora u vidu otpremnina u iznosu od 13,5 milijuna kuna. Nezavisna kuća određuje sadržaj šećera (digestiju), a ekonomičnost i održivost poslovanja sektora ovisi o prosječnom volumenu proizvodnje šećera po jednoj šećerani. Kako je rekao, prošle godine je to u Hrvatskoj bilo oko 63 tone šećera po šećerani (37 posto prosjeka od europskih šećerana koje prerađuju 200 000 tona). Istaknuo je kako industrija prerade šećera ne ostvaruje pravo na državne potpore, već isključivo proizvođač šećerne repe. Božić vidi kao moguće rješenje problema u sektoru proizvodnje šećera vidi biocirkularno gospodarstvo.
Govoreći o omotnici za proizvodno vezana plaćanja za šećernu repu Tugomir Majdak istaknuo je kako je ista ovisila i o broju poljoprivrednih gospodarstava prijavljenih za njeno korištenje. Nada se kako će se za konkurentnost industrije šećera osigurati potpore i u okviru korištenja emisija CO2. Govoreći o udjelu ukupno ostvarene dobiti proizvođača šećerne repe, upozorio je kako ona ovisi o stanju na tržištu, a ocjenjuje se da bi ista mogla iznositi do 30 posto. Plan Ministarstva poljoprivrede je povećanje proizvodnih površina pod šećernom repom, što će se dodatno financirati i iz mjera Programa ruralnog razvoja, reguliranjem stanja na tržištu kontrolom tržišta planiranog izmjenama Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom, ali i osiguranjem dostupnosti zemljišta proizvođačima šećerne repe kroz izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu.