Zagreb - U organizaciji Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora održana je tematska sjednica na temu ”Položaj hrvatskoga jezika”. Uz predsjednika Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Petra Selema i članove Odbora, u radu sjednice sudjelovali su i predstavnici HAZU-a, sveučilišta, nadležnog ministarstva te niz stručnjaka iz najvažnijih hrvatskih kulturnih institucija.
Istaknuvši potrebu za ponovnim aktualiziranjem pitanja o položaju i zaštiti hrvatskoga jezika, predsjednik saborskog Odbora Petar Selem uvodno se osvrnuo na najvažnije momente tog nastojanja u proteklim godinama: Odluka o izradi strategije razvitka jezične kulture Vlade RH iz 2003. godine, formiranje Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, konstituiranog pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa 2005. godine te stajališta HAZU-a o međunarodnom položaju hrvatskoga književnoga jezika – Izjava o položaju hrvatskoga jezika iz 2005. godine.
Predsjednik HAZU-a Milan Moguš upitao se, osvrnuvši se na povijesni okvir i razvoj hrvatskoga jezika, u kojem se smjeru naš jezik mijenja te je li baš svaka promjena dobrodošla, posebice ako uključuje nekritičku upotrebu tuđica i osiromašivanje fonda riječi. Rad Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika predstavio je akademik Mislav Ježić. U izlaganju je posebno istaknuo pitanje identiteta hrvatskoga jezika i modalitete njegove zaštite u okviru zakonodavstva. Predstavljen je i projekt razvoja hrvatskoga stručnoga jezika i naslovlja "Struna". Ravnatelj NSK-a Tihomil Maštrović govorio je o iznimnoj važnosti stjecanja zasebnog mjesta za hrvatski jezik u međunarodnoj klasifikaciji jezika s vlastitim ISO standardom za bibliografsku i terminološku primjenu, u 2008. godini. Sugovornici su razmijenili svoja stajališta i o potrebi zaštite hrvatskoga jezika u okviru međunarodnih integracija, posebno o važnosti priznavanja hrvatskoga jezika kao jednog od službenih jezika Europske unije. Znanstvenici su se složili da je potrebna i veća promocija programa kulturne razmjene kao i afirmacija hrvatskoga jezika u inozemstvu, posebno na stranim sveučilištima.
U okviru rasprave o potrebi zakonskog normiranja i sankcioniranja okolnosti službenog i javnog korištenja hrvatskoga jezika, sudionici su se većinom složili kako nije potrebno donošenje jedinstvenog zakona o jeziku već bi se upotreba jezika trebala zaštiti kroz posebne zakone. Sudionici tematske sjednice posebno su izdvojili visoko obrazovanje i znanost kao područja koja su iznimno važna za razvoj i očuvanje jezika.