Zagreb – U organizaciji Kluba nezavisnih zastupnika, u Hrvatskom saboru održan je u ponedjeljak okrugli stol s temom „Razdjelnici – prevara desetljeća ili energetska potreba“, posvećen aktualnim pitanjima obvezne ugradnje razdjelnika topline u stambenim zgradama, a koja je propisana novim Zakonom o tržištu toplinske energije (NN 67/2025).
Okrugli stol moderirao je zastupnik Nino Raspudić s ciljem da se razmotre tehnički, ekonomski i društveni aspekti novog zakonskog okvira te otvori dijalog između građana, stručnjaka i institucija o učinkovitosti i pravednosti sustava raspodjele troškova toplinske energije.
Na samom početku, prof. Ivica Džeba s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podsjetio je na rezultate studije Ekonomskog instituta iz 2017. godine, prema kojoj su razdjelnici neisplativi u više od 80 posto slučajeva, osobito u starijim, neobnovljenim zgradama. –Umjesto skupih i nepreciznih uređaja, građanima treba omogućiti ulaganje u fasade, stolariju i termostatske ventile – to su ulaganja koja se stvarno vraćaju, poručio je Džeba. Također je istaknuo kako je prema europskoj direktivi obveza ugradnje razdjelnika predviđena samo ako su oni isplativi, dok novi zakon, kako je rekao, sadrži niz nelogičnosti – među njima i odredbu da oni koji nemaju razdjelnike plaćaju dvostruko više. Džeba smatra da je tzv. naknada za energetsku učinkovitost zapravo novi oblik kazne za građane.
Ravnatelj Uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva Željko Krevzelj naglasio je da novi zakon donosi brojne benefite za potrošače te da mu je cilj osigurati energetski učinkovit i pravedan sustav naplate toplinske energije. –Želja nam je da novi model bude jednostavan, transparentan i u korist građana. U suradnji s partnerima razvijamo mjere koje će potaknuti energetsku učinkovitost i smanjiti ukupne troškove grijanja, istaknuo je Krevzelj.
Boris Makšijan iz Službe za razvoj energetskih tržišta i energetsku infrastrukturu Ministarstva gospodarstva dodao je kako su energetske uštede u zgradama s ugrađenim razdjelnicima vidljive, iako ekonomski učinci nisu jednaki u svim slučajevima. –Razdjelnici sami po sebi nisu čarobno rješenje, no u zgradama gdje su sustavi pravilno održavani bilježe se konkretne uštede energije. Problem su uglavnom zapušteni toplinski sustavi koji desetljećima nisu obnavljani, pojasnio je Makšijan.
Predstavnice Energetskog instituta Hrvoje Požar Vesna Bukarica i Marina Salopek Kasunić naglasile su kako razdjelnici mogu imati smisla kao dio šire politike energetske učinkovitosti, osobito ako ih prate mjere energetske obnove zgrada i bolja regulacija toplinskih sustava.
Jagoda i Boris Požega iz građanske inicijative Penzići van kontrole istaknuli su da su građani bili prisiljeni ugraditi razdjelnike na temelju zakona koji je bio nejasan i nepravedan. Smatraju da je riječ o nametnutoj i protuzakonitoj obvezi te su pozvali Vladu Republike Hrvatske da ukine sustav razdjelnika topline.
Ljiljana Mrkonjić, glavna tajnica udruge Razdjelnici topline, upozorila je da je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u postupku 18 zahtjeva za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o tržištu toplinske energije kojim se propisuje obveza ugradnje razdjelnika topline, a rješenje se, kako je istaknula, čeka već deset godina. –Zbog toga je nastala pravna nesigurnost i neposredna šteta za građane. Mnogi su se isključili iz sustava centralnog grijanja i prelaze na grijanje klima uređajima i atmosferskim bojlerima, rekla je Mrkonjić navodeći kako u Hrvatskoj ima oko 200.000 stanova u sustavu toplinarstva, od čega je 93.000 pod razdjelnicima topline.
Predstavnici Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba Zdravko Vladanović, Slavica Vuković i Damir Kopić složili su se da razdjelnici mogu imati ulogu u povećanju energetske učinkovitosti, ali samo ako se istodobno provodi energetska obnova zgrada, uključujući obnovu fasada, zamjenu stolarije i modernizaciju sustava grijanja.
U otvorenoj raspravi, Branko Kovačević iz Kopernikove ulice u Zagrebu naveo je da su stanari njegove zgrade odlučili isključiti razdjelnike zbog nepravednih računa i lošeg grijanja, dok je Ljiljana Bosnić, nezadovoljna korisnica, opisala kako plaća 50 eura mjesečno za samo jedan uključeni radijator, a u stanu ne može postići temperaturu višu od 20 stupnjeva. Zbog slabog grijanja, dodala je, u zgradi se pojavljuju vlaga i plijesan, te je pozvala institucije da na vlastitim primjerima pokažu kako štedjeti energiju i biti energetski učinkovitiji.
Sudionici su se složili da je nužno uspostaviti jasan, transparentan i održiv model raspodjele toplinske energije koji će istodobno štititi građane, poticati energetsku učinkovitost i osigurati pravedniju naplatu troškova.