Zagreb - Tematska sjednica Odbora za obitelj, mlade i sport o posvojenju djece iz inozemstva okupila je velik broj zainteresiranih saborskih zastupnika, stručnjaka te predstavnika relevantnih hrvatskih institucija.
U kontekstu nedavnih uhićenja hrvatskih državljana u Zambiji, koji su osumnjičeni za trgovinu djecom, na sjednici Odbora otvorio se niz pitanja koja su prvenstveno ukazala na pravne nedorečenosti, praznine ili nedosljednosti, ali i na potencijalno ozbiljne propuste nadležnih hrvatskih institucija u postupcima usvojenja djece iz inozemstva.
Predsjednica Odbora za obitelj, mlade i sport Vesna Vučemilović u uvodu sjednice naglasila je kako je kod posvojenja djece najvažnije odlučiti što je za njih najbolje te dodala kako se u posvojenjima trebaju poštivati ista pravila neovisno o tome posvajaju li se djeca u zemlji u kojoj su rođena ili kada dolaze iz drugih zemalja. –Nažalost, ne možemo sa sigurnošću reći da je ovo pravo djeteta u cijelosti poštivano u slučajevima koji su trenutačno u fokusu. Međutim, većina razgovora vodi se o odraslim osobama koje su se, kao posljedicom svojih odluka, našle u nezavidnom položaju u stranoj zemlji, dok se o samoj djeci i njihovim pravima i položaju u kojem se nalaze ne svojom krivnjom, govori vrlo malo, a to bi trebalo biti u središtu pozornosti, rekla je Vučemilović. Ukazala je i na zabrinjavajuću činjenicu kako su djeca koja nikada nisu stupila na tlo Hrvatske dobila državljanstvo i dokumente te upozorila na to kako posvojitelji u postupku posvojenja djece iz država koje nisu potpisnice Haaške konvencije ne prolaze sve propisane korake predviđene za posvojenje domicilne djece.
Kao uvodničari o temi govorili su: profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Dubravka Hribar, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja za djecu Gordana Buljan Flander, međunarodna stručnjakinja za socijalne politike Diana Topčić Rosenberg te zastupnik u Europskom parlamentu Ladislav Iličić.
Profesorica Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo dala je detaljan pravni pregled situacije međunarodnog posvojenja predstavivši tko su to posvojitelji djece iz inozemstva, iz kojih se država djeca posvajaju, kakav je pravni pristup “zasnovanim“ posvojenjima te koja su pravna sredstva zaštite posvojene djece. –Imamo četiri tipa posvojitelja: oni koji su legalno posvojili dijete prošavši cijelu proceduru zakona Hrvatske i zemlje iz koje su posvojili dijete, zatim druga kategorija koja je ilegalno posvojila dijete zaobišavši propise, treća kategorija su oni koji su bili naivni ili nisu jasno poznavali propise i četvrta kategorija u koju spadaju trgovci djecom, a znamo da i to postoji, rekla je Hrabar. Govoreći o “zasnovanim“ posvojenjima posebno je naglasila kako je potrebno utvrditi jesu li ta djeca u Hrvatskoj i jesu li posvojenja bila zakonita po domaćim i domicilnim propisima zemlje iz kojih su djeca usvojena. Zaključno je rekla kako sva posvojenja iz država koje nisu potpisnice Haaške konvencije Hrvatska treba zabraniti.
Buljan Flander je o posvojenju govorila iz perspektive dobrobiti djece naglašavajući da je radeći s posvojiteljima najvažnije utvrditi njihove roditeljske kompetencije kako bi prošli potrebne provjere i na temelju njih ušli u evidenciju posvojitelja. Bivša predsjednica ADOPTE, udruge za potporu posvojenju, koja je i sama posvojila dijete, Diana Topčić Rosenberg istaknula je kako je posvojenje proces usmjeren na najbolji interes djeteta, a ne posvojitelja. Govorila je o rizicima međudržavnih posvojenja naglasivši kako u tim slučajevima često postoji institucionalno ''sljepilo'': ne postoje informacije iz relevantnih izvora, ne zna se broj posvojene djece kao ni njihova država podrijetla. –Potrebno je učiniti dodatne napore u reguliranju međudržavnih posvojenja, primjerice osnivanjem nekog središnjeg stručnog tijela za praćenje tih posvojenja koje bi ujedno pružalo informacije o posvojenjima iz inozemstva, provodilo edukacije sudaca i stručnjaka iz centara za socijalnu skrb, zaključila je Topčić Rosenberg.
Zastupnik u Europskom parlamentu Ladislav Ilčić ukratko je predstavio cilj rezolucije o međudržavnom posvojenju koju je inicirao te najavio kako će europarlamentarci na idućoj plenarnoj sjednici u veljači raspravljati o međudržavnim posvojenjima. –U jako kratkom vremenu dobio sam široku podršku klubova zastupnika zato što je i iz ovog posljednjeg hrvatskog primjera jasno da se nešto pod hitno mora učiniti kako bismo zaštitili djecu, a potom i posvojitelje od trgovaca ljudima, kazao je Ilčić te dodao kako bi se iz država koje imaju probleme s trgovinom ljudima trebalo privremeno ili trajno obustaviti posvojenja dok se ne uspostave mehanizmi zaštite.
U četverosatnoj raspravi dotaknuta su mnoga pitanja koja se tiču same procedure posvojenja kako domicilnih tako i onih inozemnih. Govorilo se o različitim rizicima međudržavnih posvojenja s naglaskom na posvojenja iz država koje nisu potpisnice Haaške konvencije. Također je naglašeno, u kontekstu primjera osmero uhićenih Hrvata u Zambiji, kako su u DR Kongu od srpnja 2016. godine iz te zemlje zabranjena posvojenja te se postavilo pitanje o broju djece koja su ipak posvojena iz te zemlje i na koji način. Rečeno je kako se moraju poduzeti daljnji zakonski koraci kako bi se spriječili budući propusti u međudržavnim posvojenjima. U tom kontekstu je upozoreno na potencijalne propuste relevantnih hrvatskih institucija koje nisu dale službenu preporuku da se kod međudržavnih posvojenja zaobiđe DR Kongo, kao što je to slučaj u nekim drugim državama članicama Unije.
Isto tako, u raspravi se govorilo o problemu posvojenja u Hrvatskoj, posebno o broju posvojitelja kojih je u evidenciji 1122, a trenutačno je samo 209 djece koja imaju uvjete za posvojenje. Naglašeno je kako se trenutačne pravne praznine i sive zone u postupcima posvojenja trebaju ispraviti kao i postupci pojedinih relevantnih institucija.
S druge strane, rečeno je kako postojeće zakonodavstvo, posebice Obiteljski zakon, jasno definira međudržavna posvojenja, no sudovi provode izvanparnični postupak priznanja strane sudske odluke prema općim pravilima o priznanju inozemnih sudskih odluka, kojim nije izrijekom propisano da bi u takvoj situaciji sud trebao primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona. Iz tog je razloga istaknuto kako bi se takve inozemne sudske odluke o posvojenjima trebale detaljno provjeriti, kao i vjerodostojnost institucija koje ih izdaju u domicilnim državama. Zaključeno je kako bi u daljnjem radu sudovi, do donošenja odgovarajućih zakonskih izmjena i dopuna, u popunjavanju pravnih praznina kada je riječ o međudržavnom posvojenju, trebali voditi preporukom Vrhovnoga suda od 5. siječnja 2023. godine kojom je preporučen način postupanja koji bi uzeo u obzir specifičnosti postupka posvojenja djeteta.
Predloženo je i to da se, po uzoru na registar posvojene djece u Hrvatskoj, treba uspostaviti i registar posvojene djece iz inozemstva čime bi se otklonile neke moguće sumnje u nelegalnost tih posvojenja. Sudionici sjednice pozvali su na suzdržavanje od generalizacije i stigmatizacije svih posvojitelja kako bi se zaštitilo i njih i posvojenu djecu od neželjenih negativnih reakcija okoline.