Zagreb – Odbor za ravnopravnost spolova održao je u petak tematsku sjednicu “Kako ostvariti bolju međuresornu suradnju u borbi protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama“ u kojoj su sudjelovali predstavnici svih relevantnih institucija.
Kako je uvodno rekla predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Selak Raspudić sjednica je organizirana na inicijativu vanjske članice tog Odbora Verice Rupčić, ujedno i članice županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije i predsjednice županijskog Povjerenstva za ravnopravnost spolova te županije s ciljem osnaživanja suradnje u borbi protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama. –Odbor se intenzivno bavi ovom temom, a uočeni negativan rast statistike koji je bio primjetljiv u pandemiji kovida se nastavio i dalje te je jasno da u tom smislu trebamo bolju suradnju resora kako bi se negativan trend obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama suzbio, istaknula je Selak Raspudić.
Govoreći o potrebi suradnje Rupčić je naglasila kako, kao netko tko se dugi niz godina bavi nasiljem, posebice obiteljskim i nasiljem prema ženama i na dnevnoj bazi pomaže žrtvama, smatra važnim naglasiti potrebu osnaživanja i ohrabrivanja žena da prekinu nasilje i prijave ga. –No tu nastaju problemi jer se žene žale da nakon prijave policiji, koja svoj dio posla, kad govorim iz primjera županije iz koje dolazim, odrađuju stručno, spretno i educirano, u centrima za socijalnu skrb pomoć zapinje, upozorila je Rupčić istaknuvši kako je iz njezinog iskustva situacija u pravosudnim tijelima još teža.
Pomoćnica ministra pravosuđa i uprave Vedrana Šimundža-Nikolić je istaknula kako Hrvatska ima dobar normativni i institucionalni okvir u ovom području, ali i rekla kako su svjesni da u praksi i na terenu sve stvari ne funkcioniraju na adekvatan način. –Nije ugodno za čuti, ali znamo da postupci dugo traju, pojedini pravosudni službenici ne obavljaju posao ni u roku ni u kvaliteti, ali zato postoji viši sud i žalbeni postupak za određene korekcije, rekla je Šimundža-Nikolić. Također je naglasila kako je hrvatska Vlada kao prioritet stavila borbu protiv nasilja te da se osjećaju određeni pomaci u tom smislu. –Kada je riječ o međusobnoj suradnji spomenula bih Odjele za podršku žrtvama i svjedocima koji imaju odličnu suradnju s organizacijama civilnog društva, a žrtva se već u policiji pri prijavi nasilja može obratiti tim Odjelima, istaknula je pomoćnica ministra pravosuđa i uprave. Zaključno je naglasila kako se radi na kontinuiranim edukacijama sudaca u sklopu Pravosudne akademije za rad u predmetima koji se tiču nasilja u obitelji i nasilja nad ženama.
Ispred Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike govorila je ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku Marija Barilić naglasivši kako se išlo na osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao jedne ustanove upravo s ciljem da se uspostavi središnji sustav koji će pratiti provođenje protokola i smjernica. –U normativnom okviru dobro stojimo, ali kako se on primjenjuje je drugi problem, rekla je Barilić dodajući kako upravo u provedbi leži važnost međuresorne suradnje.
Načelnik Sektora općeg kriminaliteta i međunarodne policijske suradnje Dalibor Jurić je istaknuo kako je Ministarstvo unutarnjih poslova s oko 20 000 policijskih službenika visoko centraliziran sustav u kojem je jednostavnije ujednačiti postupanja i sistematizirati posao. –Mi kao policija u cijeloj državi radimo na jednak način i imamo jednake edukacije svih naših službenika, a posebno smo usredotočeni na edukacije onih službenika koji su nam prvi na mjestu događaja, rekao je Jurić. Dodao je i kako MUP vrši nadzor nad policijskim predmetima nasilja nad ženama i obiteljskih nasilja te se redovito kontrolira postupanje, a ukoliko je potrebno, kako je rekao Jurić, dolazi i do stegovnih kazni ukoliko se procijeni da određene stvari nisu odrađene po pravilima struke.
Voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji Ravnateljstva policije Anita Matijević smatra kako smo kao država strategijski i strukturno postavili temelje ovog sustava, ali da se fokus treba usmjeriti na teren i na žrtvu. –U cijelom ovom radu na području borbe protiv nasilja moramo se prema žrtvi nasilja ponašati na adekvatan načini, naglasila je Matijević. Govoreći o statističkim pokazateljima usporedila je broj prekršajnih i kaznenih prijava u 2014. godini i trenutnu situaciju.
–Kada govorimo o čistim brojevima 2014. godine imali smo 16 300 prekršajnih prijava i 330 kaznenih, sada je situacija malo drugačija i imamo 1880 kaznenih prijava nasilja, a 9 000 prekršajnih, a kada je riječ o ubojstvima žena ne može se govoriti da postoji trend ni pada ni povećanja, zaključila je Matijević. Govoreći o međusobnoj suradnji naglasila je kako se kroz godine rada promijenio rad državnih odvjetništava koji sad drugačije reagiraju nego nekad, kada je u pitanju nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje, a spomenula je i kako su i pravosudni epilozi tih predmeta bolji. –Tu je uočljiva bolja međuresorna suradnja kao i suradnja s organizacijama civilnoga društva koje pomaže žrtvama, posebice u njihovom osnaživanju da ustraju u svojem iskazu, zaključila je Matijević te dodala kako svim sustavima treba jačanje kadrovskih kapaciteta.
Iva Čatipović iz udruge SOS Rijeka-Centar za nenasilje i ljudska prava govorila je iz perspektive žrtvi s kojima u udruzi rade svakodnevno naglasivši kako su osnovni problemi, kada se govori o ovoj temi upravo umanjivanje važnosti sustavnih problema. –Ne bi trebali govoriti da je nešto izolirani slučaj jer time šaljemo krivu poruku žrtvi i skrećemo pozornost sa određenih problema u sustavu, a oni su prije svega vezani uz trajanje kaznenog postupka. Ako žrtvu silovanja razvlačimo po sudu deset godina i ispitujemo ju pred nekoliko institucija, a na sudu i pred samim počiniteljem, to je problem sustava, upozorila je Čatipović. Dodatno je skrenula pozornost na podatak iz posljednjeg izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u kojem stoji kako se tek svaka treća mjera koju propiše policija usvoji, a tek se svaka deseta i izvrši. –Ove brojke nam pokazuju nefunkcioniranje zakonski propisanog mehanizma, rekla je Čatipović.
Zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić je govorila o problemima nasilja nad jednom od najnedirljivijih skupina u društvu, osobama starije životne dobi. –Stariji su sve češće žrtve nasilja i 2022. godine bilježimo značajan porast obiteljskog nasilja i prema starijima i to povećanje od 120 posto, rekla je Vlašić te dodala kako je to područje o kojem imamo nedovoljno svijesti i prepoznavanja, a sustav ga često tretira kao imovinsko-pravni spor.
Tatjana Šimac Bonačić iznijela je konkretne probleme koji su uočeni na terenu naglasivši kako je još uvijek najveći problem prijava nasilja, ističući da je razlog za to nepovjerenje u sustav. –Policija je dobro strukturirana i imaju jasne postupke, ali u sustavu nedostaju drugi stručnjaci kao recimo psiholozi za trijažu, a isto tako smatram da ni odluke pravosuđa nisu dobre kao ni dugotrajno razvlačenje žrtava nasilja po sudovima i ispitivanja u raznim institucijama, rekla je Šimac Bonačić.
Mirjana Duduković iz Ženske kuće Karlovac osvrnula se na činjenicu kako se gotovo u osamdeset posto slučajeva brige o žrtvama nasilja koje se smještaju u sigurne kuće prebacuju na organizacije civilnoga društva. –Centar za socijalnu skrb smjesti ženu, najčešće s djecom, u sklonište za žene i u malom broju slučajeva nazovu kako bi pitali za pojedinačan slučaj, upozorila je Duduković. Petra Kontić iz udruge B.a.B.e. je naglasila važnost multisektorske edukacije te važnost monitoringa i mjerenja uspješnosti istih. –Moramo voditi računa o tome jesu li edukacije korisne u praksi i koliko se primjenjuje stečeno znanje, rekla je Kontić te dodala kako je nužno uspostaviti i univerzalni sustav za prikupljanje podataka kada je riječ o nasilju u obitelji i nasilju nad ženama. Mirjana Bilopavlović je pozvala da se o ovoj temi rasprava spusti na “teren“ te da se konkretno definira na koji način se mogu riješiti problemi međuresorne suradnje kao i protoka informacija. Osvrnula se i na potrebu prevencije kao i edukacije od najranije školske dobi.
Lorena Zec iz udruge SOS Rijeka Centar za nenasilje i ljudska prava je naglasila kako svim dokumentima koji se tiču područja zaštite od nasilja nedostaju propisani načini međusektorske suradnje te na koji bi se način ona regulirala kao i koje bi bile posljedice ukoliko bi ista izostala. – Treba pronaći način da se onima koji su u sustavu najizloženiji, posebice djelatnicima centara za socijalnu skrb, “pružimo ruku“ te da nam ljudi na terenu kažu koji su njihovi pravi problemi, zaključila je Zec.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Selak Raspudić je završno pozvala sve sudionike tematske sjednice da navedu po jednu mjeru za koju smatraju da po njima može dovesti do unaprijeđena međuresorne suradnje te kako bi njihovim provođenjem došlo do konkretnih pomaka u sustavu.