Zagreb – Saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu održao je u utorak tematsku sjednicu pod nazivom „Uloga, položaj i status učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima“ na kojoj se najviše razgovaralo o potrebi dodatnog vrednovanja uloge obrazovnog kadra, vraćanju ugleda toj profesiji kao i poboljšanja njihovog društvenog statusa.
O ovoj temi raspravljali su saborski zastupnici, te predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja, Udruge ravnatelja osnovnih škola, Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, Agencije za odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, CARNET-a te Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesna Bedeković uvodno je rekla kako za maksimalno korištenje potencijala obrazovnog sustava treba osigurati učinkovito upravljanje te dodatno usavršavanje ravnateljskog i drugog obrazovnog kadra. – Najveći teret reforme je na obrazovnom kadru, a uloga učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja najsnažnije određuje kvalitetu funkcioniranja škole rekla je Bedeković. Bedeković je istaknula kako se o selekciji kadra treba razmišljati u samom startu, već prilikom upisivanja u visokoškolske ustanove.
U uvodnom izlaganju predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja Suzana Hitrec i predsjednik Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola Nikica Mihaljević predstavili su neke od izazova s kojima se susreću ravnatelji. Prije svega, naveli su potrebu poboljšanja društvenog položaja svih obrazovnih djelatnika, ali i kvalitetu upravljanja i rukovođenja uz profesionalizaciju te pozicije.
U nastavku su predstavili problem radne nesigurnosti ravnatelja koji se biraju na određeno vrijeme, zatim nepostojanja kriterija za njihov izbor, govorili su o potrebi uvođenja modela profesionalizacije rada ravnatelja, neujednačenim izračunima plaća i koeficijenata koji u njihovom slučaju ovisi isključivo o broju učenika te neskladu između prava, ovlasti i odgovornosti. Prema riječima Hitrec i Mihaljevića ravnatelji ne odlučuju gotovo ni o čemu, a odgovorni su za sve. Na kraju su se složili kako ravnateljsku poziciju vide kao profesiju koja bi se trebala razvijati u smjeru posebnog osposobljavanja i kontinuiranog usavršavanja.
Pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja Lidija Kralj govorila je, između ostalog, o potrebnoj podršci sustavu obrazovanja, vraćanju ugleda profesiji, nužnosti unutarnjeg i vanjskog vrednovanja sustava obrazovanja te propisanim kriterijima za napredovanje i nagrađivanje u školama. – Isticanje i poticanje izvrsnosti u obrazovanju osnažuje školski sustav, rekla je Kralj. U nastavku je govorila o edukaciji kao izazovu i potrebi uključivanja svih aktera koji u njemu sudjeluju kako bi on bio čim bolji. Kralj je na kraju istaknula kako je oblikovanje modela profesionalizacije ravnateljskih pozicija dio kurikularne reforme koja će se početi eksperimentalno provoditi ove jeseni.
Nevio Šetić, ispred Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, strukovne udruge učitelja, pedagoga i prosvjetnih djelatnika naglasio je kako se treba ojačati svijest i sam pristup prema ravnateljima jer, kako je rekao, povećanje kvalitete obrazovnog procesa ovisi upravo o kvaliteti rukovodećeg kadra, ali i ostalih prosvjetnih djelatnika. Šetić je istaknuo kako su materijalni i društveni status čimbenici koji utječu na kvalitetu u obrazovnom sustavu te kako je motivacija obrazovnog kadra ključna u razvoju obrazovanja kao i njihovo osposobljavanje za promjene koje dolaze. – Uz izazov osiguranja kvalitetnog kadra drugi izazovi školstva leže u opremljenosti škola, digitalizaciji, interdisciplinarnost i multidisciplinarnosti, rekao je Šetić.
U raspravi koja je uslijedila zaključeno je kako ova kompleksna problematika zahtijeva sustavni pristup te kako je potrebno osigurati nacionalni konsenzus oko ovog pitanja. Kao važno istaknuto je osnaživanje menadžmenta u obrazovanju osnivanjem posebnih studija kao i davanje većih ovlasti ravnateljima. Među ostalim rečeno je i kako treba pronaći model poticanja onih učitelja koji su kreativni i spremni na nove izazove u podučavanju osnaživanjem njihove autonomije te vrednovanjem njihovog rada i adekvatnim nagrađivanjem i napredovanjem.
Zaključeno je kako treba definirati model izbora i vrednovanja rada ravnatelja, definirati kompetencije i kriterije za izbor, uvesti modele licenciranja njihovog rada, ali i unaprijediti rad te uvesti nagrađivanje učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja. Svi sudionici rasprave složili su se da bi za unapređenje razvoja školskog sustava ravnatelji trebali biti pedagoški, a ne politički upravitelji škola.