.png)
Zagreb – Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku održao je u petak tematsku sjednicu na kojoj se raspravljalo o institutu priziva savjesti i odnosu prava na pobačaj i prava na priziv savjesti.
Osim članova Odbora na sjednici su sudjelovali i predstavnici Ministarstva zdravstva, medicinske struke - specijalisti iz područja ginekologije i pedijatrije, Ureda pučke pravobraniteljice, Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog katoličkog društva, stručnjaci za obiteljsko pravo, predstavnici udruga za prava pacijenata, predstavnici roditelja i drugih civilnih udruga.
Predsjednica Odbora Renata Sabljar-Dračevac pojasnila je da je sjednica sazvana kako bi se iz raznih kutova što više čulo o vrlo aktualnoj temi, institutu priziva savjesti. Podsjetila je kako je ovo pravo zajamčeno Ustavom RH, Općom deklaracijom o ljudskim pravima UN-a te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i drugim međunarodnim propisima. – No, postavlja se pitanje je li pravo dobro regulirano jer pravo na priziv savjesti i pravo na pobačaj su zajamčena prava, ali što u situacijama kada oni isključuju jedno drugo, upitala je Sabljar-Dračevac.
Ginekolog KB Sveti Duh i dopredsjednik Hrvatske udruge bolničkih liječnika prim. dr. Boris Ujević kazao je kako 25 godina koristi pravo na priziv savjesti. Smatra zabrinjavajućim određene stavove u javnosti o tome da bi se priziv savjesti trebao ukinuti i da takvi ginekolozi ne bi trebali biti zaposleni u zdravstvenom sustavu. Kazao je da iako petogodišnja specijalizacija ginekologije obuhvaća 125 kompetencija, u praksi liječnici obavljaju samo neke od njih, a velik je i problem nedostatak specijalista ginekologije.
Dr. sc. Erden Radončić, ravnatelj Poliklinike Repromed i subspecijalist humane reprodukcije smatra da korištenjem prava priziva savjesti dolazi do opsturkcije zdravstvenog sustava i prava žena na zdravstvenu zaštitu i ostvarivanje svih njenih prava - prava na pobačaj, prava na kontracepciju te prava na izvantjelesnu oplodnju. - Javno zdravstvo ženama mora osigurati sva ta prava, kazao je Radončić te iznio mišljenje da svi oni koji od početka imaju priziv savjesti ne bi trebali specijalizirati ginekologiju.
Dr. Miran Cvitković, specijalist pedijatar s užom specijalizacijom iz intenzivne medicine s Odjela za pedijatrijsku intenzivnu medicinu KBC Zagreb, ujedno predsjednik Hrvatske udruge za medicinsko pravo, ponovio je da je priziv savjesti legitimno pravo i da takvo pravo samo demokratsko društvo može dati pojedincu. - Sukladno Zakonu o liječništvu, liječnik ima pravo na priziv savjesti ako se to ne kosi s pravilima struke, a neosporno je da je to legitimno pravo i zakonom je jasno uređeno i ograničeno, kazao je Cvitković. Prema njegovom mišljenju problem leži u pokušaju obezvrjeđivanja instituta priziva savjesti, koje se etiketira i nasilno nameće kao jedina prepreka rješavanju problema. - Svjesno zanemarivanje instituta priziva savjesti vodi njegovoj instrumentalizaciji, stoga bilo koje javno političko i društveno moraliziranje, bez jasnog medicinskog i znanstvenog pokrića može dovesti do još dubljih podjela, kazao je Cvitković. Što se tiče ostvarivanja prava na pobačaj kazao je da od 359 liječnika njih 49 obavlja pobačaj.
Predstojnica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Dubravka Hrabar detaljno je objasnila pravni okvir instituta priziva savjesti. Pojasnila je kako ovo pravo proizlazi iz prava na slobodu savjesti koju jamče mnogi međunarodni dokumenti počevši od Opće deklaracije UN-a, a u Hrvatskoj je ono zajamčeno Ustavom. Spomenula je također kako je Rezolucijom VE iz 2010. definirano kako niti jedna osoba ili bolnica ne smije biti diskriminirana ukoliko ne želi izvršiti pobačaj ili eutanaziju. Govoreći o Ustavu RH, ukazala je na tri odredbe koje govore o slobodi savjesti, a prava na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi ne mogu se ograničavati. Prof. dr. sc. Hrabar je kazala da u Europskoj uniji u kojoj 25 država dopušta pobačaj, njih 21 ima uređeno pravo na priziv savjesti, osim u hitnim situacijama kada se radi o ugroženosti života trudnice. - Na tu praksu se oslanja i Europski sud za ljudska prava, kazala je Hrabar. Osvrnula se i na situaciju kada bi se sklapanje ugovora o radu uvjetovalo zbog priziva savjesti, te kazala kako je to protivno radnom pravu i zakonima koje ovo pravo jamče, a svako suprotno ponašanje bilo bi diskriminatorno. - Savjest je imanentna razumnom biću, ona predstavlja naš unutarnji odnos prema dobru i zlu, a pravo na slobodu savjesti je uređeno međunarodnim dokumentima i propisima.
Predsjednica Udruge Hrvatske za promicanje prava pacijenata Jasna Karačić smatra da se priziv savjesti u ginekologiji generalizira, da je potrebno utvrditi okolnosti pod kojima bi se on trebao izraziti. Upitala je zbog čega više bolnica ne koristi medikamentozni prekid trudnoće, čime se žene ne bi izlagale tako velikom stresu kao kod operativnog postupka. - Kad se radi o medicinskoj indikaciji za prekid trudnoće, tu je zakon vrlo jasan i ukoliko ne može ostvariti to svoje pravo, pravo pacijenta je ugroženo, kazala je Karačić.
Državni tajnik Ministarstva zdravstva Silvio Bašić kazao je da je obaveza ginekologa s prizivom savjesti da izvijesti pacijenticu o tome, te je dužan uputiti je drugom liječniku koji nema priziv savjesti. - Ukoliko ravnatelj ne može osigurati postupak jer nema liječnika bez priziva savjesti, u obvezi je angažirati vanjskog suradnika koji će obaviti taj postupak u istoj instituciji. - Ministarstvo zdravstva prikuplja podatke o liječnicima s prizivom savjesti radi evidencije, jer se moraju osigurati uvjeti da se osiguraju oba prava, i pravo na priziv savjesti i pravo na pobačaj, a priziv savjesti za liječnike ne smije isključivati prava drugih, kazao je Bašić.
U raspravu koja je uslijedila uključili su se i članovi Odbora. Stephen Nikola Bartulica kazao je kako se ne slaže s presudom Ustavnog suda da je pobačaj svjetonazorsko pitanje, te da kao ljudi, u vezi s ovom temom, možemo primijeniti osnovna načela razuma.- To nema veze s time koje je netko vjeroispovijesti, ovdje je osnovno pitanje, pitanje pravednosti, dati svakome pravo koje mu pripada, kazao je Bartulica.
Ivan Ćelić je podsjetio da većina država EU-a štiti pravo na priziv savjesti, osim Finske, te da je institut priziva savjesti prva u zakonodavstvo uvela Velika Britanija. Osvrnuvši se na slučaj o kojem se nedavno govorilo u javnosti, kazao je kako se zahvat feticida provodi isključivo u Sloveniji, Velikoj Britaniji i Nizozemskoj te da je to usluga koja nije u opisu posla specijaliste ginekologije i porodništva.
Članica Odbora Andrea Marić još je jednom upozorila da je dužnost javnozdravstvenog sustava da osigura zdravstvenu uslugu, s obzirom da se vidi da na terenu postoje problemi. - Priziv savjesti ginekologa nitko ne osporava, ali mora se osigurati pravo na zdravstvenu uslugu, pravo na slobodu odlučivanja žena, kazala je Marić.
- Priziv savjesti liječnika se u javnosti prikazuje kao prepreka pružanju zdravstvene usluge, kazao je predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić. Dodao je da se prema podacima HZZO-a u Hrvatskoj pobačaj može obaviti u 25 ustanova. Također je iznio podatak da žene, specijalistice ginekologije čine 51 posto od ukupnog broja ginekologa, a specijalizantice ginekologije 61 posto. - Prema podacima HZZO- a godišnje se u Hrvatskoj obavi oko 2500 pobačaja na zahtjev, a u primarnoj zaštiti općenito oko 2 milijuna različitih ginekoloških zahvata, kazao je Luetić. Podsjetio je da pravo na priziv savjesti imaju i anesteziolozi koji ne žele sudjelovati u prekidu trudnoće. Smatra da aktivistički stavovi ne bi trebali ići prema ukidanju ili ograničavanju tog instituta.
Osvrnuvši se na podatak o broju žena ginekologa, Branka Mrzić Jagatić iz Udruge roditelji u akciji (RODA) je kazala da se nažalost žene ginekolozi, unatoč njihovom visokom postotku među specijalistima ginekologije, ne nalaze na čelnim mjestima. Smatra da liječnici svoje pravo na priziv savjesti ne bi trebali zloupotrebljavati jer se često kosi s pravom žena. - Unatoč tome što oba prava postoje, događa se da je priziv savjesti institucionaliziran, a određeni broj liječnika je u sukobu interesa zbog neprofesionalnog i protuzakonitog ponašanja, kazala je Mrzić Jagatić.
O ovoj temi govorio je i dr. Roko Čivljak, predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva koji je kazao da HKLD podržava pravo na priziv savjesti i pravo žena na sve oblike zdravstvene skrbi, no da se liječnike ne smije ucjenjivati pri pružanju usluga, posebno time da se odreknu svojih prava. Također smatra neprimjernim diskreditiranje liječnika koji su pripadnici Katoličke crkve. Posebno je istaknuo da i Sabor kao najviše zakonodavno tijelo ne bi trebao zaboraviti da i očevi imaju pravo na donošenje odluka o zaštiti života njihove djece.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter osvrnula se također na pravni okvir instituta priziva savjesti, te ponovila kako priziv savjesti proizlazi iz prava na slobodu i pravno je obvezujući. - To pravo ne smije biti prepreka pristupu prava na zdravlje, kazala je Šimonović EInwalter te naglasila da iako ovo zakonsko pravo nije adekvatno regulirano te da ima problema u praksi, ne treba ga ukidati, ali niti zloupotrebljavati.