Zagreb - Odbor za ravnopravnost spolova u petak je održao sjednicu na kojoj se raspravljalo o temi pojave potencijalne diskriminacije na temelju spola u procesu odlučivanja u ostvarivanju roditeljske skrbi nad djecom.
Osim članica Odbora i drugih saborskih zastupnica, u raspravi su sudjelovali i predstavnici Ureda pravobraniteljice za djecu, Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Županijskog suda u Zagrebu, Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Udruge B.a.b.e, Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo i Inicijative #SPASIME.
Predsjednica Odbora Marija Selak Raspudić uvodno je pojasnila kako je o ovoj temi potrebno provesti raspravu u okrilju službenih institucija, kao reakciju na niz pitanja koja su otvorena u javnosti, od slučaja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba do drugih slučajeva dodjele skrbi nad djecom temeljem spola roditelja te također predložiti što bi se u budućnosti moglo učiniti da se eventualne pogrešne odluke institucija preveniraju.
Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu, kazala je kako Ured pravobraniteljice ne može iz svojeg iskustva utvrditi da postoji sustavna diskriminacija na temelju spola te da je na temelju pojedinačnih slučajeva vidljivo da se Uredu podjednako obraćaju i majke i očevi koji pokušavaju stvoriti lošu sliku o drugom roditelju. – Nasilje u obitelji treba prepoznati, odgovor društva i institucija mora biti snažan, a nasilnike treba kažnjavati što treba biti u rukama stručnjaka, kazala je Gabelica Šupljika. Ustvrdila je kako postoji narušeno povjerenje u sustav i u osobe koje su stručne, a uzrok tome su često osobni motivi ili pristrano mišljenje. Što se tiče Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba smatra da bi bilo dobro provesti neovisnu analizu slučajeva koji se spominju kao sporni jer svaka polarizacija javnosti i stručnjaka ne ide u korist djece čija zaštita i dobrobit moraju biti u fokusu.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Kristijan Kevešević kazao je kako je roditeljska skrb složena tematika jer objedinjuje područje prava djeteta i ravnopravnosti spolova. Kevešević je pojasnio kako Ured razmatra kršenja načela ravnopravnosti spolova, provodi i ispitni postupak, no on prestaje kada počne sudski postupak te nema ovlasti za postupanje, niti ovlasti za vještačenja i procjenu valjanosti mišljenja centara za socijalnu skrb. Kazao je kako se najveći dio pritužbi odnosi na nedovoljan angažman centara za socijalnu skrb, te pritužbi da se kod dodjeljivanja roditeljske skrbi uglavnom favoriziraju majke. U vezi s tim, Ured je u godišnjem izvješću dao preporuke o edukacijama centara za socijalnu skrb na temelju načela ravnopravnosti spolova. Kevešević je također istaknuo kako se Ured vrlo rijetko susretao s fenomenom otuđenja roditelja, o kojem, kako je kazao, struka mora zauzeti svoje stajalište.
Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić osvrnula se na pritužbe koje Ministarstvo svakodnevno zaprima te na rad Uprave za inspekcijski nadzor koja provodi nadzor nad svim pružateljima socijalnih usluga. – Ministarstvo djeluju po svim pritužbama, nema razlike od koga pritužba ili primjedba dolazi, kazala je Mađerić. Najavila je kako će se u cilju unaprjeđenja sustava socijalne skrbi uskoro pokrenuti reforme postojećih zakonskih rješenja, te donijeti Nacionalni plan za prava djece i Nacionalni plan protiv seksualnog uznemiravanja, a prioriteti tih reformi su prevencija nasilja, zlostavljanja te uređivanje roditeljske skrbi. Naglasila je važnost međuresorne suradnje, kao i suradnje s nevladinim sektorom i medijima. U vezi sa slučajem Poliklinike za zaštitu mladih i djece Grada Zagreba istaknula je da Poliklinika, kao zdravstvena ustanova, nije pod inspekcijskim nadzorom ovoga ministarstva.
Marija Barilić, ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike detaljnije je objasnila da se pritužbe koje zaprima Ministarstvo odnose na poliklinike, mišljenja centara za socijalnu skrb, te sudova. Što se tiče načela ravnopravnosti spolova navela je kako su u prošloj godini zaprimili 31 pritužbu očeva i 33 pritužbi majki.
Vanja Slijepčević Saftić, v.d. ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba istaknula je kako visoko konfliktni odnosi među roditeljima vrlo nepovoljno utječu na razvoj djece koja su kontinuirano izložena stresogenim faktorima te da u svakoj situaciji gdje postoji sumnja da je na bilo koji način učinjena šteta djetetu treba reagirati. Što se tiče otuđenja, odnosno alijenacije smatra da o tome treba multidisciplinarno odlučivati. Kazala je kako je Poliklinika u 2020. imala 1200 novih slučajeva, od čega se 364 slučajeva odnosi na visoko konfliktne razvode, no podatke o tome koliko je uspostavljeno dijagnoza emocionalnog zlostavljanja počinjenog od strane majke, oca ili oba roditelja, nije iznijela. Istaknula je pri tome kako Poliklinika ne procjenjuje roditeljske kompetencije, nego zdravstveni status djeteta.
Predsjednica Udruge B.a.b.e. Petra Kontić kazala je kako Udruga dobiva pritužbe na rad centara za socijalnu skrb, ali i Polikliniku, a najčešće se odnose na to da te institucije ne ulaze u specifičnost pojedinog slučaja te da se obrada vrši površno i mehanički što često završi s pogrešnim dijagnozama. Korisnice Udruge, žene žrtve obiteljskog nasilja, svoje slučajeve potkrjepljuju svojim nalazima i dokumentima.
Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo iznio je podatke Državnog zavoda za statistiku prema kojima su se u 78 posto slučajeva djeca povjeravala na skrb majkama. - Sustav u Hrvatskoj grčevito pokušava zadržati dvostruki standard, traži da muškarci brinu o djeci kad su mala, da ih presvlače, hrane itd, a kad dođe do rastave sustav se postavlja kao da djetetu takav tata ne treba, kazao je Čanić.
Ana Pecotić, članica Inicijative #SPASIME kazala je kako 2 i pol godine zaprimaju pritužbe na institucionalno nasilje, posebno vezano uz preporuke za otuđenje roditelja tj. potpuni prekid kontakta s jednim roditeljem te uz slučajeve kada se majke, žrtve nasilja optužuju za manipulaciju i emotivno zlostavljanje djece.
U raspravi koja je uslijedila članice Odbora, kao i drugi sudionici sjednice, osvrnuli su se na niz pitanja: uređivanje roditeljske skrbi u slučajevima u kojima postoji sumnja na obiteljsko nasilje i koliko je ono često kod visoko konfliktnih razvoda, da li postoji znanstvena utemeljenost koncepta otuđenja, koji su kriteriji potrebni da bi se proveo postupak izvanrednog Upravnog nadzora od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te da li korupcija u sustavu može utjecati na to da donesena odluka o skrbništvu bude neutemeljena.