Zagreb - Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održao je tematsku sjednicu na kojoj se raspravljalo o problemu sustavnog financiranja autonomnih ženskih skloništa i savjetovališta. Na sjednici su, uz saborske zastupnice, sudjelovale pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, pravobraniteljica za djecu, predstavnici nadležnih ministarstava, predsjednice županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova te predstavnice nevladinih udruga koje se bave zaštitom žrtava obiteljskog nasilja.
Sedam autonomnih ženskih skloništa (Autonomna ženska kuća Zagreb; Udruga Brod – Grupa za ženska ljudska prava, Slavonski Brod; Korak Karlovac; Ženska pomoć sada; Sigurna kuća Istra, Pula; Centar za žene Adela, Sisak te Udruga za zaštitu obitelji U.Z.O.R. Rijeka) predstavilo je vlastiti nacrt prijedloga zakona o financiranju autonomnih ženskih skloništa.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Gordana Sobol ukazala je na probleme u financiranju s kojima se susreću autonomna ženska skloništa, a zbog kojih su neka i zatvorena. Od 2008. godine autonomna ženska skloništa financiraju se na način da tijela državne vlasti sudjeluju u sufinanciranju troškova rada skloništa i savjetovališta u omjeru od ukupno 90 posto, time da Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti doprinosi iznosom od 30 posto potrebnih financijskih sredstva, županije iznosom od 30posto te gradovi iznosom od 30 posto. Preostalih 10 posto potrebnih financijskih sredstava trebaju osigurati same udruge iz donacija. Međutim, nema zakonske odredbe koja bi lokalne samouprave obvezala na financiranje skloništa, pa skloništa ovise o njihovoj dobroj volji. Ugovor o financiranju s nadležnim ministarstvom za ovu godinu sklopljen je tek početkom travnja, a većina skloništa nije sklopila ugovore ni sa županijama niti s gradovima. Stoga je u pitanje došao opstanak skloništa kao i njihovo daljnje funkcioniranje.
O nacrtu zakona govorila je suradnica Autonomne ženske kuće Zagreb, odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić. Autonomna ženska skloništa žele redovito, sustavno i dostatno financiranje. Namjera zakona je da pravo na financiranje imaju udruge koje u roku dostave godišnji plan rada, a proračunska bi sredstava trebala biti odobrena prije godine na koju se odnose. Izvori financiranja trebali bi biti državni proračun te proračuni županija i gradova u kojima se skloništa nalaze. Država i lokalne jedinice trebale bi potpisati međusobne ugovore o sufinanciranju skloništa kojima bi se odredio omjer i iznos sredstava za financiranje skloništa. Ukoliko, primjerice, lokalna razina ne bi poštovala omjer koji je određen, sredstva bi se isplatila iz proračuna RH. Za ovaj zakon predlaže se hitna procedura.
U raspravi je ukazano na problem kašnjenja isplate sredstava skloništima kao i umanjivanja sredstava za rad skloništa. Upozoreno je da, ukoliko se financiranje autonomnih ženskih skloništa ne uredi zakonom, postoji bojazan od njihovog zatvaranja. Predstavnik Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti iznio je podatke da su sredstva za financiranje skloništa u 2011. godini povećana. Nadalje, ukazao je na postojanje drugih skloništa za žrtve obiteljskog nasilja, odnosno domova koji su, primjerice, osnovani od strane grada ili županije, a koji nisu obuhvaćeni ovim nacrtom prijedloga zakona. Također je istaknuo kako će se zalagati za prijedlog zakona koji će, nakon provedene javne rasprave, na dobar i svrhovit način riješiti financiranje autonomnih ženskih skloništa. Većina sudionica u raspravi složila se da je financiranje skloništa potrebno urediti zakonom te da nisu dovoljne odredbe iz strategija i politika.