Zagreb – Odbor za ravnopravnost spolova održao je u srijedu tematsku sjednicu posvećenu 45. godišnjici stupanja na snagu Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), jednog od najvažnijih međunarodnih instrumenata za zaštitu prava žena i promicanje ravnopravnosti spolova.
Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 1992. godine te redovito izvještava Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena o provedbi preuzetih obveza. Uz članice i članove Odbora sjednici su nazočile istaknute stručnjakinje i vodeće poznavateljice CEDAW konvencije, predstavnici nadležnih državnih institucija, akademske zajednice, županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova te predstavnice organizacija civilnog društva.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić istaknula je da je CEDAW jedan od najvažnijih međunarodnih instrumenata za zaštitu prava žena, naglašavajući pri tom kako je ovdje ključno pitanje provedbe, a ne formalno prihvaćanje međunarodnih obveza. - Bitno je vidjeti sudjeluju li žene ravnopravno u donošenju odluka, imaju li jednak pristup zdravstvenoj skrbi te jesu li sve žene uključene ili neke ostaju nevidljive zbog invaliditeta, siromaštva i drugih okolnosti. Jednako je važno otvoriti pitanje neravnomjerno raspoređenog tereta skrbi za djecu i obitelj, naglasila je Lugarić.
Podsjetila je kako je Hrvatska ostvarila značajan napredak u području zaštite prava žena te uspostavila kvalitetan zakonodavni i institucionalni okvir za suzbijanje nasilja nad ženama. Istodobno je upozorila na izazove koji i dalje zahtijevaju sustavan odgovor, među kojima su femicid, neplaćeni rad skrbi, neravnopravnost žena na tržištu rada, pitanja reproduktivnog zdravlja te nedostatak rodno razvrstanih statističkih podataka u brojnim područjima. - Bez kvalitetnih rodno razvrstanih podataka teško je procijeniti stvarni napredak i učinkovitost javnih politika, istaknula je.
O značenju Konvencije govorila je Dubravka Šimonović, nekadašnja predsjednica Odbora UN-a za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW) i predsjednica udruge „Paritet sada“, koja je dala osvrt na 45 godina njezine primjene. Podsjetila je kako je Konvencija na snazi od 1981. godine te da ju je ratificiralo 189 država, koje su se time obvezale uklanjati diskriminaciju žena i djevojčica te načelo ravnopravnosti žena i muškaraca ugrađivati u svoje ustave i zakonodavstvo.
- CEDAW je prvi globalni ugovor o ljudskim pravima koji reproduktivna prava žena prepoznaje kao pitanje ravnopravnosti, nediskriminacije i ljudskih prava žena, istaknula je Šimonović. Među važnijim preporukama Odbora izdvojila je onu o postizanju ravnopravne i uključive zastupljenosti žena u sustavima odlučivanja, odnosno ostvarivanju pariteta 50:50. Šimonović je podsjetila i da je CEDAW postavio međunarodnopravne temelje za razvoj drugih važnih instrumenata zaštite prava žena, uključujući Istanbulsku konvenciju, Protokol iz Maputa i Konvenciju iz Belema do Para.
Govoreći o Hrvatskoj, istaknula je značajan utjecaj preporuka CEDAW Odbora na razvoj domaćeg zakonodavnog i institucionalnog okvira. Podsjetila je da su nakon prvih preporuka Odbora uslijedile ustavne promjene kojima je ravnopravnost spolova uvrštena među najviše vrednote ustavnog poretka, donesen je Zakon o ravnopravnosti spolova te je uspostavljena institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
- Odbor CEDAW-a redovito poziva parlamente država stranaka na aktivno sudjelovanje u provedbi Konvencije i nadzoru njezine primjene, kazala je Šimonović te dodala da je aktivna uloga Hrvatskoga sabora, a posebno Odbora za ravnopravnost spolova, ključna za ostvarivanje ustavnog načela ravnopravnosti spolova i punu primjenu CEDAW Konvencije u Republici Hrvatskoj.
Irena Sarta, ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, govorila je o značenju CEDAW Konvencije te ulozi Ureda u njezinoj provedbi. Predstavila je djelokrug rada i ključne aktivnosti Ureda, koji sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova koordinira provedbu međunarodnih obveza Republike Hrvatske u području ravnopravnosti spolova.
Govoreći o ulozi Ureda u koordinaciji izvještavanja prema međunarodnim tijelima i usklađivanju nacionalnih politika s međunarodnim standardima i općim preporukama Odbora CEDAW-a, Sarta je podsjetila da se Republika Hrvatska trenutno nalazi u novom izvještajnom ciklusu praćenja provedbe CEDAW Konvencije, a nacionalno izvješće trebalo bi biti dovršeno do veljače 2027. godine. Naglasila je kako se provedba međunarodnih obveza i preporuka kontinuirano usklađuje s najnovijim nacionalnim strateškim dokumentima te da je država dužna redovito izvještavati Odbor CEDAW-a o napretku u provedbi zakona i suzbijanju svih oblika diskriminacije žena. Kao osobito važnu izdvojila je Opću preporuku br. 40, koja naglašava potrebu ravnopravne i uključive zastupljenosti žena u političkom i javnom životu te ostvarivanje pune participacije žena u procesima odlučivanja.
- U ovom postupku iznimno je važna kvalitetna međuresorna suradnja, istaknula je Sarta, dodajući kako je upravo s tim ciljem osnovana međuresorna radna skupina čiji rad koordinira Ured za ravnopravnost spolova.
Izvanredna profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Antonija Petričušić govorila je o rodno osviještenom oblikovanju javnih politika te primjeni načela rodnog osvještavanja (gender mainstreaming) u Hrvatskoj. Naglasila je da je CEDAW Konvencija „živi instrument“ koji se tumači i razvija u skladu s društvenim promjenama i izazovima suvremenog vremena.
Govoreći o hrvatskom kontekstu, istaknula je kako je načelo rodne ravnopravnosti formalno ugrađeno u nacionalne strateške dokumente i javne politike, no da njegova puna primjena i dalje zahtijeva snažnije mehanizme provedbe, sustavno praćenje te vrednovanje učinaka politika na žene i muškarce.
- Intersekcionalni pristup, koji je danas standard u radu međunarodnih organizacija, još uvijek nije dovoljno prisutan u hrvatskim javnim politikama, upozorila je. Ocijenila je kako su pozitivni pomaci vidljivi, no da su za stvarne promjene potrebni koordinirani i sustavni napori svih dionika. Također je naglasila važnost snažnijeg uključivanja organizacija civilnog društva u procese donošenja odluka, izrade propisa i praćenja politika koje se odnose na ravnopravnost spolova.
Branka Mrzlić Jagatić, predstavnica suorganizatora tematske sjednice, Udruge RODA – Roditelji u akciji, govorila je o prilikama i propustima Republike Hrvatske u smanjenju diskriminacije žena u području reproduktivnog zdravlja. Podsjetila je kako se Udruga RODA već više od 25 godina zalaže za unaprjeđenje reproduktivnog zdravlja i dostupnosti kvalitetne zdravstvene skrbi svim ženama.
Govoreći o preporukama CEDAW Odbora, izdvojila je potrebu osiguravanja punog uživanja reproduktivnih prava, povećanja dostupnosti i financijske pristupačnosti kontracepcije, osiguravanja dostupnosti zdravstvenih usluga bez ograničenja uzrokovanih prizivom savjesti te omogućavanja izbora mjesta poroda za žene koje žele roditi izvan bolničkog sustava uz odgovarajuće stručne uvjete.
Upozorila je da su brojni problemi na koje su međunarodna tijela upozoravala i dalje prisutni, a u nekim područjima i izraženiji nego ranije. Među njima su nedostatak ginekoloških timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, zbog čega velik broj žena nema izabranog primarnog ginekologa, nedovoljan broj primalja te gašenje pojedinih izvanbolničkih rodilišta. Posebno je istaknula nejednaku dostupnost reproduktivne zdravstvene skrbi ovisno o mjestu stanovanja, otežan pristup pojedinim uslugama reproduktivnog zdravlja, uključujući kontracepciju i prekid trudnoće, kao i nedovoljnu zaštitu prava žena na informirani pristanak i dostojanstveno postupanje tijekom trudnoće i poroda.
Istaknula je da je Hrvatska posljednjih godina ostvarila određeni napredak kroz razvoj zakonodavnog i institucionalnog okvira za zaštitu ravnopravnosti spolova te provedbu međunarodnih obveza, uključujući CEDAW Konvenciju, a pozitivnim je ocijenila i sve veću vidljivost tema vezanih uz iskustva žena u zdravstvenom sustavu te aktivan doprinos organizacija civilnog društva i stručnih udruga u zagovaranju viših standarda zdravstvene skrbi.- Poštovanje dostojanstva, autonomije i prava žena na informirani pristanak mora biti temelj svih oblika reproduktivne zdravstvene skrbi, naglasila je.
Zaključno je upozorila da Republika Hrvatska u proteklom desetljeću nije u dovoljnoj mjeri izvještavala o pojedinim pitanjima vezanim uz reproduktivna prava žena te da su potrebne sustavne promjene kako bi se međunarodni standardi zaštite ljudskih prava žena dosljedno primjenjivali u praksi.
Stručnjakinja za ljudska prava žena, diskriminaciju i rodnu ravnopravnost Ivana Radačić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar osvrnula se na stanje ravnopravnosti žena u Republici Hrvatskoj kroz postojeći pravni i institucionalni okvir te svakodnevna iskustva žena.
Istaknula je kako je u posljednjim desetljećima ostvaren značajan napredak u području prava žena, žene danas u većoj mjeri nego ikada sudjeluju u političkom, gospodarskom i javnom životu, nasilje nad ženama prepoznato je kao pitanje ljudskih prava, a reproduktivna prava postala su sastavni dio međunarodnih standarda zaštite ljudskih prava. Istodobno je upozorila da se područje ravnopravnosti spolova suočava s novim izazovima, među kojima su razvoj umjetne inteligencije, digitalno okruženje, internetsko uznemiravanje te govor mržnje i rodno uvjetovano nasilje u javnom prostoru. - Općenito gledano, prisutni su i pomaci i određeni oblici regresije kada je riječ o pravima žena, ocijenila je Radačić.
Govoreći o budućim smjerovima razvoja politika ravnopravnosti spolova, istaknula je potrebu jačanja društvene solidarnosti i zajedničke odgovornosti za ostvarivanje ljudskih prava. - Ženska prava nisu samo feministička prava. Potrebno je osvijestiti koliko smo međusobno povezani te graditi politike koje se temelje na uključivosti, solidarnosti i zajedničkoj odgovornosti, poručila je. Istaknula je kako unaprjeđenje ravnopravnosti spolova zahtijeva djelovanje svih društvenih aktera, pri čemu odgovornost ne snose samo institucije, nego i pojedinci koji svojim djelovanjem mogu pridonijeti stvaranju ravnopravnijeg i uključivijeg društva.
U raspravi koja je uslijedila sudionice i sudionici su se složili kako Republika Hrvatska raspolaže razvijenim zakonodavnim i institucionalnim okvirom za zaštitu prava žena, no da najveći izazov i dalje predstavlja dosljedna provedba postojećih zakona, politika i međunarodnih preporuka. Upozoreno je na značajan raskorak između normativnih rješenja i njihove primjene u praksi, pri čemu se preporuke međunarodnih tijela, uključujući Odbor CEDAW-a, kao i preporuke Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, često provode sporo ili ostaju neprovedene.
Posebno je naglašena važnost sustavnog i kontinuiranog uključivanja organizacija civilnog društva u procese izrade, provedbe i praćenja javnih politika. Istaknuto je da organizacije koje neposredno rade sa ženama i ranjivim skupinama posjeduju vrijedna iskustva i znanja koja mogu pridonijeti kvalitetnijem oblikovanju mjera i učinkovitijoj provedbi politika ravnopravnosti spolova.
Još je jednom ukazano na potrebu snažnije međuresorne suradnje i jasnijeg preuzimanja odgovornosti svih institucija uključenih u provedbu politika ravnopravnosti spolova, kao i na važnost pravodobnog praćenja i izvještavanja o provedbi međunarodnih obveza Republike Hrvatske. Upozoreno je i na važnu ulogu medija u oblikovanju društvenih stavova o ravnopravnosti spolova te istaknuta potreba odgovornog i senzibiliziranog izvještavanja, osobito kada je riječ o nasilju nad ženama i femicidu.
Zaključno je istaknuto da ostvarivanje pune ravnopravnosti žena zahtijeva kontinuirani dijalog institucija, stručne zajednice i organizacija civilnog društva, kao i sustavno praćenje provedbe preuzetih nacionalnih i međunarodnih obveza.