Zagreb – Uoči početka prve sesije Međuparlamentarne konferencije „Uloga parlamenata u oblikovanju budućnosti hrane i poljoprivrede“ povjerenik Europske komisije za poljoprivredu i ruralni razvoj Phil Hogan poručio je kako je važno „dizajnirati“ takvu zajedničku poljoprivrednu politiku koja će biti bliska narodu u različitim državama članicama i njihovim specifičnostima te kako u tome veliku ulogu imaju nacionalni parlamenti. – Poljoprivrednu politiku treba modernizirati unutar zajedničkog okvira, dati veću potporu mladim poljoprivrednicima i razvoju ruralnih područja, kazao je Hogan. Posebno je naglasio važnost poljoprivrede u kontekstu klimatskih promjena, očuvanja tla, okoliša i sigurnosti.
Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić istaknuo je da Hrvatska podržava napore EU-a vezane uz ZPP, ali da bi sredstva za poljoprivredu u idućem programskom razdoblju od 2021. do 2027. godine trebala ostati na istoj razini. Iako je EU pred brojnim izazovima, Tolušić smatra da poljoprivreda, kao najjača zajednička politika ne bi trebala patiti.
– Hrvatska je pet godina u Europskoj uniji, a ulaskom u EU omogućeno je povlačenje sredstava za poljoprivredu iz EU fondova, što je moglo biti i bolje učinjeno, kazao je Tolušić. Iako su poljoprivrednici u ovom razdoblju dobili više novaca, Tolušić ističe da je Hrvatska dobila i puno kompliciraniji sustav i više administracije te da ga je nužno pojednostaviti. Izrazio je i zadovoljstvo prijedlogom EK-a da se naglasak stavi i na generacijsku obnovu poljoprivrednog stanovništva što je izuzetno važno za Hrvatsku.
Phil Hogan je na početku prve sesije govorio o novom prijedlogu EK-a o usvajanju nacionalnih strateških planova za ZPP, što je novina u odnosu na dosadašnja programska razdoblja. – Cilj je povećati fleksibilnost i učinkovitost, a probleme treba rješavati na onoj razini na kojoj su nastali uz poštivanje zajedničkih ciljeva ZPP-a, kazao je Hogan. Naime, zakonodavstvom Unije bili bi propisani glavni elementi, poput zajedničkih ciljeva i pokazatelja kojima se prati njihovo ostvarenje te pravila za mjere koje se financiraju iz proračuna EU-a, a s druge strane, države članice bi svojim nacionalnim strateškim planovima razradile detalje provedbe tih mjera radi ostvarenja zajedničkih ciljeva, ali uzimajući u obzir vlastite prioritete. Hogan je ponovio važnost uloge nacionalnih parlamenata u približavanju i razumijevanju ove politike u javnosti. – Naš je cilj u fokus staviti poljoprivrednike, jer oni su važan čimbenik u zaštitnici okoliša i pokretači ruralnog razvoja.
O novom paketu zakonodavnih prijedloga za ZPP te o mogućim posljedicama uvođenja nacionalnih strateških planova za ZPP kako ih predlaže Europska komisija te drugim otvorenim pitanjima govorili su i predsjedatelj Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Senata Republike Poljske Jerzy Chroscikovski, potpredsjednik Odbora za poljoprivredu Nacionalne skupštine Republike Mađarske Gyorgy Czervan, član Odbora za europske poslove Francuske Nacionalne skupštine Alexandre Freschi, te Paulo Gouveia, glavni politički savjetnik u Copa Cogeca-i te zatim u raspravi i drugi sudionici konferencije.
Među ostalim, izraženo je mnogo nedoumica i rezervi prema ideji nacionalnih strateških planova za ZPP, a iznesena su i stajališta brojnih država članica kako predloženi koncept neće dovesti do pojednostavljenja, već naprotiv do dodatnih obveza i zahtjeva za poljoprivrednike i nacionalne administracije te možda i do opasnosti od kašnjenja u odobravanju, a time i u provedbi i financiranju mjera. Postavljena su pitanja na koji način države članice mogu doprinijeti ostvarenju zajedničkih ciljeva EU-a, uključujući ciljeve ekološke i klimatske politike, uz istovremeno formuliranje politika primjerenih njihovim potrebama.
Tijekom izlaganja mogla su se čuti stajališta brojnih država članica koje smatraju da treba zadržati dosadašnja proračunska izdvajanja za ZPP, bez obzira na izazove s kojima se suočava EU, posebice imajući u vidu značaj poljoprivredne zajednice u prehrani svjetske populacije, doprinosu ekologiji i klimatskim promjenama. Postoji i suglasnost u povećanju načela supsidijarnosti čime bi države članice dobile veći prostor za formuliranje politika putem izbora mjera u skladu s potrebama njihovih poljoprivrednih sektora.