Zagreb – Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo održao je u srijedu tematsku sjednicu na kojoj su sudionici proveli raspravu o institutu rada za opće dobro bez naknade za korisnike zajamčene minimalne naknade (ZMN), o problematici njegove provedbe u praksi te ukidanju zajamčene minimalne naknade u slučaju neodazivanja na poziv za rad za opće dobro.
Sjednicu je moderirao predsjednik Odbora Mišo Krstičević.
Osim članova Odbora na sjednici su sudjelovali relevantni predstavnici ministarstva, akademske zajednice, predstavnici gradova koji organiziraju rad i provode mjeru, pučka pravobraniteljica, udruge socijalne skrbi, udruga civilnog društva, predstavnik Hrvatske mreže beskućnika i drugi.
Predstavnica ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Tanja Žaja, ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja, podsjetila je da Zakon o socijalnoj skrbi propisuje da su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne organizirati rad za opće dobro bez naknade za radno sposobne i djelomično radno sposobne korisnike prava na zajamčenu minimalnu naknadu te snositi troškove za provedbu rada za opće dobro i zaštite na radu. Istaknula je kako Zakon propisuje i iznimke od obveze sudjelovanja u radu za opće dobro, gdje se uz već postojeće, u aktualnim izmjenama i dopunama Zakona, određuju još neki izuzeci od obveze rada za opće dobro bez naknade, poput toga da se ne moraju odazvati pozivu korisnici zbog trenutnog zdravstvenog stanja, kao ni korisnici usluge socijalnog mentorstva. Pri tome je uvažena preporuka Pučke pravobraniteljice da se propiše zaštita od gubitka prava ili smanjenja naknade ZMN zbog neodazivanja pozivu za rad za opće dobro bez naknade.
Žaja je navela kako je radi praćenja instituta rada za opće dobro bez naknade Ministarstvo u siječnju 2022. te u rujnu 2023. provelo nekoliko anketa među Jedinicama lokalne uprave i samouprave na koje se odazvalo preko 80 posto njih. Iznijela je podatak kako je potencijalni broj korisnika ZMN oko 45 tisuća, dok je njih 18 tisuća radno sposobno.
Spomenula je i uvođenje socijalnog mentorstva od 2022. u sustavu socijalne skrbi koji je posebno namijenjen pojedincima koji su u marginaliziranom položaju u društvu, a podrazumijeva stručnu pomoć usmjerenu na jačanje snaga i sposobnosti korisnika usluge za uspješnije rješavanje nepovoljnih životnih prilika i uključivanje u zajednicu radi njegove aktivacije i socijalnog uključivanja. Navela je kako je trenutačno zaposleno 164 socijalna mentora u područnim uredima Hrvatskoga zavoda za socijalni rad na području Republike Hrvatske koji su pružili preko 4.200 usluga. Spomenula je i nekoliko primjera dobre prakse – npr. Grad Zagreb koji ima javne pozive trgovačkim društvima da se uključe u rad za opće dobro, te Valpovo koje organiziralo rad za opće dobro na području uređivanja okoliša, nakon čega je nekoliko korisnika ostvarilo stalni radni odnos.
- Rad za opće dobro propisuje obvezu rada bez naknade i on se odnosi uglavnom na naše najsiromašnije građane koje se tjera da besplatno rade 60 do 90 sati mjesečno, a ukoliko se ne odazovu, ispadaju iz sustava socijalne skrbi, gube zajamčenu minimalnu naknadu koja iznosi 160 eura, kazala je predstavnica Centra za mirovne studije Tea Radović. – Za nas je to prisilan rad, propisuje im se radna obveza, a kako taj rad ne podliježe odredbama Zakona o radu, znači da su za to vrijeme lišeni svih radničkih prava, upozorila je. Upoznala je sudionike sjednice i s analizom koju je CMS proveo u kontaktima s JLS i područnim uredima te korisnicima ZMN kako bi ustanovili kako se ova mjera provodi te njezinu usklađenost sa standardima ljudskih prava. Što se tiče same provedbe, Radović je kazala da oko 68 posto JLS ne provodi tu mjeru, a kao obrazloženje navode da nemaju kapacitete, znanja i vještine za to. Analize su pokazale i da nije propisano ukupno trajanje rada, pa tako negdje korisnici rade jedan mjesec, negdje više mjeseci, a poslovi koji su obuhvaćeni radom za javno dobro su uređenje javnih površina, sakupljanje smeća, krčenje nerazvrstanih cesta, saniranje divljih odlagališta otpada itd. U svojem istraživanju CMS je ustanovio i da postoji diskriminacija na temelju zdravstvenog stanja, nije propisano osiguranje u slučaju ozlijede na radu, neke JLS ne snose trošak prijevoza i prehrane, a temeljni problem ostaje problem prisilnog rada najsiromašnijih članova društva. - Rad koji nije plaćen, kojem nisu osigurana radnička prava, nikoga ne ohrabruje ni na što, unatoč izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojima se nastoji potaknuti radna aktivacija korisnika ZMN-a i njihovo uključivanje u tržište rada, kazala je Radović.
Predstavnica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Natalija Havelka detaljnije se osvrnula na pritužbe građana, korisnika ZMN-a. Kazala je da je najviše pritužbi došlo iz Osječko-baranjske županije, javilo se 311 korisnika vezano uz provedbu ove mjere, od kojih 117 pripadnika romske nacionalne manjine i nekoliko ukrajinskih državljana kojima je odobrena privremena zaštita. Najviše pritužbi odnosi se na neostvarivanje prava na putni trošak, na topli obrok, osiguranje od ozlijede na radu, a spornim se smatra i što se u pozivu za rad za opće dobro navodi samo mjesto i vrijeme, ali ne i vrste posla koje će obavljati. Havelka je ponovila da se time krši ustavno pravo na slobodan izbor zaposlenja, na pravedne i primjerene uvjete rada, naknadu za rad, zabranu prisilnog rada, načelo jednakosti pred zakonom, pravo na sigurnost itd.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter kazala je da je rad za opće dobro bez naknade jedna vrlo konkretna, ali i problematična mjera. - O ovoj mjeri se nedovoljno priča, rad za opće dobro je rad koji se ne plaća, javni radovi su plaćeni, oni trebaju biti društveno korisni, oni su dobrovoljni, a ljudi to ne razlikuju, kazala je. Kod rada za opće dobro, pojasnila je, riječ je o uvjetovanju primanja socijalne naknade odazivanjem na pozive za rad, i u užem smislu, to je u stvari besplatni rad.
Istaknula je također problem nejednakog postupanja od strane JLS koje može voditi do diskriminacije. - Da li treba nešto ukidati ako provedba ne funkcionira, upitala je te dodala da bez dobrih mehanizama nadzora ostaju problemi u praksi. – Budući da novih amandmana više nema, trebalo bi barem do sljedećih izmjena Zakona o socijalnoj skrbi ozbiljno pratiti koji su učinci rada za opće dobro bez naknade, kako se provodi i koliko je uvođenje iznimki dovelo do pozitivnih rezultata, zaključila je Šimonović Einwalter.
Prof. Olja Družić Ljubotina s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podsjetila je da je mjera rada za opće dobro bez naknade, mjera unutar Zakona o socijalnoj skrbi, a ona je sve, kako je naglasila, samo ne socijalna. - Ona je na propitivanju ustavnosti na Ustavnome sudu, a radi se o socijalnoj pomoći koja je uvjetovana radom, a onda i penalizirana, što je kontra bilo kakvog načela socijalne pravednosti i duhu socijalne države, kazala je Duržić Ljubotina. Upozorila je i na Izvješće Vijeća Europe u kojem stoji da Hrvatska i dalje ne jamči pravo na socijalnu pomoć koja nije bezuvjetna i koja sadrži penalizaciju najranjivije skupine ljudi.
Predstavnik Hrvatske mreže beskućnika Zvonko Mlinar smatra da ova mjera nije smjela doći u Zakon o socijalnoj skrbi te se zalaže za njezino ukidanje. Mišljenja je da je ljude potrebno aktivirati na drugi način. Također je naveo primjer Slovenije gdje je zajamčena minimalna naknada oko 500 eura, dok hrvatski korisnici dobivaju 1,78 eura po satu.
U raspravi koja je uslijedila sudionici su se složili da pitanje rada za opće dobro bez naknade otvara brojne druge teme poput pitanja zapošljivosti, te je potrebno provesti detaljniju raspravu o mjerama podrške najsiromašnijem sloju stanovništva. Većina smatra da je rad za opće dobro bez naknade zapravo prisilan rad, da su naknade ispod minimalnog dohotka, što je u stvari neplaćeni rad.
Upozoreno je i na manjak socijalnih radnika u sustavu, te na to da brojne JLS ne mogu osigurati radove za opće dobro. Pozdravljena je radna aktivacija radno sposobnih, posebno onih koji nisu zaposleni dulje od godinu dana, i to prije nego što izgube radne vještine, a za to je bitno povezivanje sustava socijalne skrbi i sustava zapošljavanja te socijalno mentorstvo.
Tanja Žaja, ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u završnom obraćanju osvrnula se na izlaganja sudionika. U vezi s mogućom diskriminacijom korisnika u Osječko-baranjskoj županiji te ukidanjima prava na ZMD kazala je da se vjerojatno radi o sporadičnim slučajevima, napomenuvši da JLS ne mogu samostalno ukinuti ZMD već obrazloženi prijedlog poslati na odobrenje nadležnoj instituciji socijalne skrbi. - Sustav socijalne skrbi ne skrbi samo o beskućnicima i siromašnima, nego i o djeci i osobama s invaliditetom, kazala je Žaja te dodala da JLS uvažavaju isprike korisnika, da postoji osjetljivost na terenu te da nikome nije cilj proganjati siromašne. Pojasnila je i da cilj rada za opće dobro nije zapošljavanje, nego radna aktivacija. - Postoje indikatori pada broja korisnika ZMN, a razlog je njihovo zapošljavanje, istaknula je.
Na kraju sjednice predložen je i usvojen zaključak da se nakon praćenja učinkovitosti mjere rada za opće dobro i usluge socijalnog mentorstva donese odluka Odbora o stavu prema radu za opće dobro.