Međunarodni praznik rada obilježava se u spomen na povijesnu borbu koju je pokrenuo radnički pokret, posebno u spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu koji su započeli 1. svibnja 1886., a na kojima je oko 40.000 radnika tražilo skraćenje radnog vremena i poboljšanje uvjeta rada.
Središnja ideja prosvjednika bila je iskazana u poruci kojom se pozivalo na „osam sati rada, osam sati rekreacije, osam sati odmora“. Nažalost, na prosvjedu je došlo do sukoba policije i radnika te je tom prigodom poginulo nekoliko radnika i policajaca, a sedmero je radnika nakon prosvjeda osuđeno na smrt.
Niske nadnice i višesatni dnevni rad u trajanju od 12 do 18 sati dnevno za odrasle pa čak i djecu tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.
Danas se Međunarodni praznik rada kao državni praznik obilježava 1. svibnja u više od 80 zemalja svijeta na različite načine, često organiziranjem prigodnih kulturno-umjetničkih programa, ali i prosvjedima kojima radnici upozoravaju na aktualne probleme koji se tiču poštivanja prava radnika, postizanja pravednijih uvjeta rada i te na sve ostalo što je potrebno postići kako bi radnici mogli dostojanstveno živjeti od svoga rada.