.png)
Zagreb - U Hrvatskom saboru, u organizaciji Kluba zastupnika Socijaldemokrati održan je okrugli stol o temi predstojeće reforme sustava socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.
Na okruglom stolu, kojem se nisu odazvali, iako su pozvani, predstavnici resornog ministarstva, sudjelovali su zastupnici u Hrvatskom saboru te stručnjaci s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavnici strukovnih komora i civilnog sektora.
Uvodno izlaganje podnijeli su profesori s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Studijskog centra socijalnog rada, prof. dr. sc. Nino Žganec i prof. dr. sc. Zoran Šućur, koji su se osvrnuli na sam postupak izrade, ciljeve, proces oblikovanja reforme te pogrešna polazišta i smjer reforme u pravcu dodatne centralizacije sustava.
U ime strukovnih komora i civilnog sektora na okruglom stolu sudjelovali su: Zlatko Bukvić, predsjednik Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, Saša Radić, članica Vijeća strukovnog razreda za djelatnost radne terapije Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Andreja Bogdan iz Hrvatske psihološke komore, Roberta Brusić Pavičić, članica Upravnog odbora Udruge Pragma, Daniel Martinović, predsjednik Udruge Dugine obitelji, Klaudia Juranić Klarić, predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece - udomitelji za djecu, Suzana Rešetar, dopredsjednica Udruge obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom „Sjena“ i Sabina Angelina Latin, predsjednica Udruge za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije osobe „Starka“.
U samoj raspravi sudionici su istaknuli kako postupak izrade novog zakona o socijalnoj skrbi pokazuje da nositelj izrade zakona nije vodio računa o bitnim komponentama izrade javne politike kao što su temeljita analiza stanja, procjena potreba svih dionika sustava, razrade reformskih opcija (scenarija) i procjena učinka svake pojedine mjere.
Nadalje, istaknuti ciljevi - osnaživanje sustava socijalne skrbi, pravodobno i ujednačeno postupanje, osiguravanje dostupnosti i regionalne ravnomjernosti usluga, ali i povećanja naknada, ocijenjeni su previše općenitima, neprikladnim logici djelovanja sustava socijalne skrbi i većinom neprovedivim na predloženi način. Sudionici okruglog stola smatraju da u procesu oblikovanja reforme nije osigurana transparentnost procesa, inkluzivnost dionika, usklađenost reformskih mjera sa specifičnošću sustava koji se reformira, usklađenost s razvojnom strategijom RH, usklađenost s Ustavom RH, usklađenost s međunarodnim dokumentima i međunarodnim usporednim sustavima.
U reguliranje tzv. novog, reformiranog sustava socijalne skrbi krenulo se od pogrešnog polazišta da je postojeći koncept ustroja socijalnih službi dobar te da se poboljšanja mogu postići daljnjom centralizacijom sustava, uvođenjem „ad hoc“ nacionalnog povjerenstva, akademije. Smatra se da predlagatelj ovim prijedlogom zakona ne samo da ne predlaže pomak u pogledu daljnje decentralizacije u području financiranja i upravljanja sustavom socijalne skrbi već uvodi novu razinu centralizacije. Tako se shema novčanih naknada uz manje korekcije ne mijenja iako se godinama spominje potreba njezine šire reforme. Nažalost, predviđeni sustav socijalnih usluga nema nikakvo stručno utemeljenje u standardima profesionalnog postupanja pojedinih struka.
Umjesto reorganizacije sustava socijalnih službi na lokalnoj razini ovakvim prijedlogom zakona predviđa se ukidanje pravne osobnosti CZSS-a, što perpetuira hipernadležnost ministarstva nad sustavom socijalne skrbi, iskorjenjuje socijalni rad iz lokalne zajednice, dodatno birokratizira sustav i postupanje stručnjaka te koči profesionalni razvoj socijalnog rada. Prijedlogom Zakona centri za socijalnu skrb i nadalje ostaju „upravna mjesta” opterećena ogromnim administriranjem.
Zaključno, sudionici okruglog stola, između ostalog, predlažu: izradu paketa novih zakona koji će cjelovito regulirati sustav socijalne skrbi; definiranje sustava socijalnih usluga koje su potrebne različitim skupinama korisnika te kriterije njihovog financiranja (država-županija-lokalna samouprava);određivanje sustava novih socijalnih službi na lokalnoj i regionalnoj razini; jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga; provođenje široke decentralizacije sustava socijalne skrbi; značajno ubrzavanje i unapređenje cjelovitog procesa deinstitucionalizacije uz prethodno osmišljavanje socijalnih usluga u zajednici; modernizaciju „poslovnih procesa” unutar postojećih i novih socijalnih službi; objedinjavanje i usmjeravanje sredstava za socijalnu skrb na programe jer su sredstva i sada osigurana, ali su raspršena kroz različite sustave i razine, omogućavanje stručnjacima u socijalnim službama da pružaju usluge u skladu s profesionalnim standardima; osmišljavanje najpogodnije sheme socijalnih naknada koja odgovara posebnostima hrvatskih građana; naglašavanje važnosti cjeloživotnog obrazovanja stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, ne kroz akademiju, nego organskim putem kroz specifičnosti potreba radnih mjesta; osnivanje nacionalne agencije za socijalnu zaštitu kao potporno tijelo u oblikovanju nacionalnih socijalnih programa, stručnih standarda kvalitete te međuresorne i međunarodne suradnje u području socijalne zaštite.