Nazočni članovi Odbora: Marija Jelkovac, potpredsjednica Odbora, Željko Raguž, Davor Miličević, Stevo Culej, Marko Vučetić i Goran Aleksić, članovi Odbora.
Ostali nazočni: dr.sc. Zdravko Marić, ministar financija, Ante Matijević, pomoćnik ministra financija, Sanja Mišević, državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, Vedran Šošić i Bojan Fras, viceguverneri HNB, Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka, dr. sc. Dominik Vuletić, Ekonomski fakultet Zagreb, Denis Smajo, koordinator Udruge Franak, dr. sc. Ivan Lovrinović, zastupnik i dr.
Sjednica je održana na temu:
”Sumnje u nezakonit način promjena kamatnih stopa u kreditima koje su kreditne institucije s potrošačima ugovorile prije 1. siječnja 2013. godine uz osvrt na određivanje kamatnih stopa u konvertiranim CHF kreditima”.
Zajednička sjednica odbora zakazana za 11.30 sati održana je u 14.00 sati (radi važne rasprave na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora), pod predsjedanjem potpredsjednice Odbora za pravosuđe Marije Jelkovac.
Potpredsjednica Marija Jelkovac otvarajući zajedničku sjednicu Odbora za financije i državni proračun i Odbora za pravosuđe opravdala je izočne predsjednike odbora, pozdravila je izvjestitelje i predstavnike pozvanih institucija, medija i dr. Istaknula je da je zajednička sjednica sazvana na poticaj zastupnika Gorana Aleksića na predloženu temu, te zamolila zastupnika Gorana Aleksića za uvodno obraćanje.
Zastupnik Goran Aleksić u uvodnom obraćanju izvijestio je o uvodničarima u temu rasprave nezakonitosti u određivanju kamata, razlika između kamatnih stopa u RH i euro-zoni, sudska praksa s nepoštenim ugovornim odredbama i sudska praksa za zaštitu potrošača Suda EU. Istaknuo je da je Udruga Franak bila ta koja je postavila pitanje nezakonitog načina promjene kamatnih stopa, uslijed rasta tečaja CHF i kolektivnih tužbi, te dao riječ Denisu Smaji koordinatoru Udruge Franak.
Koordinator Denis Smajo ukratko je predstavio rad Udruge Franak koja djeluje od 2011. godine, broji više od 30 000 članova, financira se isključivo od članarine. Od aktivnosti Udruge izdvojio je prosvjed za mandata ministra financija gosp. Borisa Lalovca, kada je 20 000 ljudi izašlo na ulice, prosvjedom su izborili pravo na konverziju. Drugi dio aktivnosti slijedi a to je pitanje nezakonitih kamata. Najvažnija stvar za Udrugu bilo je podizanje kolektivne tužbe radi nezakonite i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i nezakonitim kamatama. Tim povodom Trgovački sud donio je 2013. godine prvostupanjsko rješenje o usvajanju tužbenog zahtjeva, 2014. godine Visoki trgovački sud RH potvrdio je zahtjev o kamatama ali je odbacio zahtjev o valutnoj klauzuli, 2015. godine Vrhovni sud RH potvrđuje pravorijek Visokog trgovačkog suda, dok se 2016. godine predmet vraća na Vrhovni sud RH. Istaknuo je da iza Udruge stoje aktivnosti na podizanju privatnih tužbi negdje oko 2 500 tužbi, dok je konverzija CHF kredita obuhvatila 55 000 obitelji. Udruga ima svoju korisničku službu, na dnevnoj bazi Udruga odgovora na upite, na temelju prakse u radu Udruge savjeti se daju i iz područja primjene Ovršnog zakona.
Zastupnik Goran Aleksić u svojstvu prvog izvjestitelja govorio je o nezakonitim kamatnim stopama i načinu otklanjanja toga problema. Istaknuo je da su banke u RH prije 1. siječnja 2013. godine ugovarale promjenjivu kamatnu stopu, na način da se kamatna stopa mijenja odlukom banke ili temeljem tržišnih uvjeta, ili drugih neodredivih uvjeta. Od 1. siječnja 2013. godine izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju određuje se način kako banke moraju ugovarati promjenjivu kamatnu stopu. Kamatna stopa mora se ugovoriti tako da se sastoji od fiksnoga dijela kamatne stope i promjenjivog parametra (Eurobor, Libor, NRS, prosječna kamata na oročene depozite), te se uređuju razdoblja promjene kamatnih stopa. Da su kamatne stope bile nezakonite jasno je iz odredbe Zakona o obveznmim odnosima kojim se uređuje da ugovorna činidba mora biti odrediva, ukoliko nije odrediva takav ugovor je ništetan. Izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine bankama je naloženo da u ugovorima u kojima nisu definirani kamatni parametri, budu definirani, usklađeni s dužnicima i ugovoreni. Međutim, to je vrijedilo samo za nove ugovore, dok je u postojećim ostao problem nezakonito ugovorenih kamatnih stopa. Zahvaljujući aktivnostima Udruge Franak, zakonodavac je ponovnim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine naložio bankama da i u postojećim ugovorima o kreditu definira parametre. Iako je odredbama Zakona o obveznim odnosima uređeno da se bitni sastojci ugovora o kreditu ugovaraju isključivo pisanim putem, banke to ne čine, nego jednostrano i van-ugovorno određuju parametre na način da od zatečene kamatne stope, a ne početne kamatne stope, odbijale vrijednost promjenjivog parametra, određivanje fiksnog dijela kamatne stope u velikom broju kredita bilo je veće od početne stope. Kasnije je Visoki trgovački sud RH pravomoćnom odlukom utvrdio da je sedam velikih banaka ugovorilo promjenu kamatnih stopa na nezakonit način. Slijede postupci dužnika na prekršajnim sudovima, doneseno je puno presuda protiv banaka, s kaznama i do 150 000 kn. Visoki prekršajni sud zauzima praksu nekažnjavanja banaka, s obrazloženjem da obavijest banaka o promjeni parametara vrijedi kao i ugovor. Radi toga, trenutno oko 200 000 dužnika trpi posljedice nezakonitih kamatnih stopa, čak i konvertirani. U konverziji CHF kredita dužnici su morali potpisati da prihvaćaju nezakonit način određivanja kamatnih stopa. Smatra da je dužnost odgovorne države da zaštiti svoje građane na način da izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju odredi metodologiju za utvrđivanje fiksnih kamatnih marži u svim kreditima u kojima marže nisu ugovorene, na način da se od početno ugovorene kamatne stope odbije vrijednost promjenjivog parametra u trenutku ugovaranja kredita i da to bude fiksni dio kamatne stope od 1. siječnja 2014. godine. Na odgovrajući način Zakon treba primjeniti i na CHF konvertirane kredite, i konačno treba utvrditi način vraćanja pretplaćenih kamata svim dužnicima temeljem kolektivne presude. Slijedom svega iznijetoga gosp. Aleksić predlaže da Odbor za financije i Odbor za pravosuđe donesu zaključak u tekstu kako ga je predložio.
U svom izlaganju prof.dr.sc. Ivan Lovrinović naveo je da je problem referentnih kamatnih stopa ishodište kada se govori o načinu formiranja kamatnih stopa. Kada odobravaju kredite, Banke imaju kalkulaciju što ulazi u kamatne stope (rizici, troškovi) i izvan toga se ne bi trebalo ništa dodatno naplaćivati, poput provizija ili naknada za sklapanje kredita. Naglašava da stranka Promijenimo Hrvatsku snažno podržava Udrugu Franak u njihovim zahtjevima i nastojanjima za bolji položaj dužnika. Ukazuje da iste Banke nemaju jednake kriterije poslovanja u inozemstvu i Republici Hrvatskoj. Nastavno na problematiku kamatnih stopa navodi da u uređenim zemljama referentnu kamatnu stopu formira Središnja banka, negdje Ministarstvo financija, tržište novca, trezorski zapisi ili dugoročne transakcije, međutim u Republici Hrvatskoj Središnja banka nije nikada odredila referentnu ili temeljnu kamatnu stopu, osim tzv. skontne stope. Kao referentna stopa nameće se nacionalna referentna stopa koju određuju Banke te naglašava da je kao takva neprihvatljiva. Zalaže se da HNB odobrava kunske kredite i da formira primarnu temeljnu referentnu kamatnu stopu. Poslovni svijet i financijske institucije oslanjaju se na IURIBOR, EURIBOR ILI LIBOR, pri čemu Banke jedna drugoj odobravaju najjeftinije kredite. Navodi kako je devedesetih godina padala stopa EURIBORA, te je pitanje zašto u Hrvatskoj nije slijedio pad kamatnih stopa. Nadalje, HNB je odredila da od 1. kolovoza 2015. godine eskontna stopa više nije osnovica za određivanje zateznih kamata. Tijekom recesije 2008. godine u vrijeme kada ostale europske Banke znatno snižavaju kamatne stope u Republici Hrvatskoj Banke stope dižu nakon čega je i nastupila faza blokada, ovrha i dužničkog ropstva. Naposljetku, marže Banaka na primjerice stambene kredite u Republici Hrvatskoj dvostruko su veće nego u eurozoni. Monetarno-kreditni sustav u Republici Hrvatskoj trebao bi definirati HNB, Ministarstvo financija i nadležne institucije, a ne udruge, političke stranke i znanstvenici. Temeljne stvari koje treba riješiti su pitanje valutne klauzule, formiranje referentne i kamatne stope, te sustav bankarstva i monetarne politike staviti u funkciju razvoja gospodarstva i napretka društva.
U svom izlaganju dr.sc. Dominik Vuletić uvodno je naglasio značaj Suda Europske unije kao najvišeg pravosudnog tijela EU čija sudska praksa ima značajan utjecaj na razvoj europskog prava. Smatra da su hrvatska iskustva u primjeni sudske prakse Europskog suda manjkave. Navodi da su domaći sudovi dužni interpretirati domaća pravna pravila u svjetlu europskog prava. Vezano za problematiku određivanja kamata u potrošačkim ugovorima primjenjuje se Direktiva o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima iz 1993. godine i Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi, implementirane u naš Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju, te Direktiva o stambenom potrošačkom kreditiranju, koja još nije implementirana u naše pravo unatoč roku 21.03.2016. godine. Kao opći propis primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima. Sud EU u svojoj praksi razvio je tzv. test nepoštenosti ugovorne odredbe pri čemu sud po službenoj dužnosti u potrošačkim ugovorima utvrđuje da li je ugovorna odredba potrošaču bila suštinski jasna. Člankom 3. Direktive o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima određeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti sa uvjetom pregovaranja u dobroj vjeri na štetu potrošača i prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka iz ugovora te se uvijek smatra da se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj. Vezano za našu praksu, postoji presuda Visokog trgovačkog suda u kojoj je usvojen tužbeni zahtjev protiv 7 komercijalnih kreditnih institucija, Banaka glede određivanja kamata, te je utvrđeno da su 7 od 8 tuženih Banaka primjenjivale kamatne stope na nezakonit način. Presuda se odnosi na CHF kredite s valutnom klauzulom, iako su Banke primjenjivale isti način određivanja kamata i u kreditima u eurima i kunskim kreditima. Unatoč takvoj presudi, ne postoje značajnije zakonodavne promjene, osim izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju od 1.1.2013. godine te izmjena po pitanju konverzije. Sudske postupke pokrenulo je nekoliko tisuća građana, do sada je doneseno tek nekoliko pravomoćnih presuda i sudska praksa je nejednaka. Zbog pravne nesigurnosti zakonodavac bi trebao urediti to pitanje i kada bi se primijenila neka zakonodavna rješenja koja predlaže g. Aleksić stabilnost bankarskog sustava ne bi bila ugrožena, a došlo bi do smanjenja kamatnih stopa u velikoj većini potrošačkih ugovora o kreditu. Sukladno globalnim trendovima povećanja temeljnih kamatnih stopa očekuje se rast i u Hrvatskoj, te bi primjena predloženih zakonskih rješenja imala pozitivan utjecaj na kamatnu stopu
Umjesto spriječenog odvjetnika Kalebote, g. Aleksić naveo je da u pogledu nezakonitog određivanja kamatnih stopa sudsku praksu čine presude sudova u postupku koji je Udruga Franak putem Udruge Potrošač pokrenula protiv 8 najvećih Banaka u Republici Hrvatskoj. To su presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda, Vrhovnog i Ustavnog suda kojima je utvrđeno da su 7 od 8 tuženih Banaka u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita ugovarajući ugovore o kreditima u kojima su koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, nisu pojedinačno pregovarali s posljedicom neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, jednostranim povećanjem kamatnih stopa, postupajući suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Navedene presude obvezuju sve sudove u Republici Hrvatskoj i predstavljaju pravni okvir zaštite od kojeg ne bi smjelo biti odstupanja u pojedinačnim sporovima. U pojedinačnim sporovima Sudovi stoga nalažu Bankama isplatu iznosa kamata naplaćenih bez osnove odnosno iznosa koji prelazi početnu kamatnu stopu. Sudska praksa prepoznala je tri načina nezakonitog manipuliranja kamatnim stopama: nezakonito ugovaranje promjena kamatnih stopa jednostranom odlukom Banke, nepridržavanje ugovorenog te izvanugovorno određivanje kamatnih stopa. Naglašava da su za potrošače problem skupi i dugotrajni pojedinačni sudski postupci, ali i neujednačena sudska praksa. Završno navodi da zakonodavac nije spriječio Banke ali niti nadzorna tijela HNB-a u nezakonitom postupanju te predlaže da Odbori donesu zaključak, da se isti raspravi u Hrvatskom saboru i da se uputi Vladi RH na daljnji rad.
U svom izlaganju dr.sc. Zdravko Marić naveo je da predstavljena tematika nema isključivo veze sa zakonskim prijedlozima, pri čemu navodi da i u samom Zakonu o potrošačkom kreditiranju postoji nesklad između odredbi koje definiraju promjenjivu kamatnu stopu i prekršajnih odredbi u kojima se ista definira na drugačiji način. U postupku donošenja je i Prijedlog Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju, koji unosi određena poboljšanja, precizno se definira izračun efektivne kamatne stope, troškovi, propisuju se maksimalna kamatna stopa i maksimalna efektivna stopa, zabranjuje se uvođenje novih naknada tijekom trajanja kredita i neopravdano povećanje naknade, mogućnost prijevremene otplate kredita bez naknade, mogućnost konverzije kredita iz strane u alternativnu valutu, precizno se određuju informacije koje se moraju pružiti potrošaču prije potpisivanja i za vrijeme trajanja kredita. Posebno naglašava uvođenje klauzule na temelju koje kreditna institucija može s potrošačem i založnim dužnikom ugovoriti da se prijenos vlasništva nad instrumentom osiguranja stambenog potrošačkog kredita na kreditnu instituciju smatra potpunim ispunjenjem svih obveza iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.
Gosp. Aleksić naglašava da se problem kamatnih stopa mora riješiti s obzirom da dužnici i dalje trpe manipulaciju te predlaže da sa predstavnicima Ministarstva financija, HNB-a, Hrvatske udruge banka i potrošača pokušaju zajedno dogovoriti rješenje.
Gosp. Smajo također naglašava da se Zakonom o stambenom potrošačkom kreditiranju mogu riješiti problemi budućih korisnika kredita ali problem su postojeći korisnici. Smatra da treba definirati fiksnu maržu, jer će vjerojatno rasti EURIBOR te bi dužnici dugoročnih stambenih kredita u eurima postali veliki problem. Problem predstavlja i valutna klauzula kredita u eurima. Preporuka je bila prihvaćanje austrijskog modela u Zakonu o stambenom potrošačkom kreditiranju da se odobrava kredit u valuti u kojoj potrošač ima prihode.
Gosp. Vuletić ponovno naglašava da je Republika Hrvatska trebala usvojiti Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju do 21. ožujka 2016. godine međutim smatra da je veći problem što je donesena pravomoćna presuda koja suštinski određuje da su varijabilne kamatne stope praktički u svim potrošačkim ugovorima bile nezakonito ugovarane te zbog takvog sistemskog problema treba zakonska intervencija što je puno optimalnije i racionalnije rješenje nego da tisuće građana podižu sudske tužbe.
Viceguverner HNB-a g.Vedran Šošić naglašava da je HNB u komunikaciji s g. Aleksićem te su rađene simulacije na temelju raspoloživih podataka. međutim HNB na temelju istih ne može dati ocjenu sistemskog učinka na financijski sektor. Smatra da će Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju riješiti neke probleme, iako se poduzimaju i druga nastojanja u pogledu zaštite potrošača. Obvezali su banke da klijentima ponude kredite bez valutne klauzule, čiste kunske kredite ili da ih kod podizanja indeksiranih kredita upoznaju s ponudama Banaka koje nude kunske kredite. Također, kod novih dugoročnih stambenih kredita 805 novih dužnika ima neki oblik zaštite od kamatnog rizika (fiksna kamatna stopa, inicijalno razdoblje fiksiranja kamatne stope).
Gosp. Adrović ispred Hrvatske udruge banaka (HUB) u svom izlaganju je naglasio da je prosječna kamatna marža u Republici Hrvatskoj 2,76% te ja naveo i tumačenje Ministarstva financija objavljeno 14.01.2014. vezano za Zakon o potrošačkom kreditiranju s ciljem otklanjanja različite primjene odredbe o definiranju odnosno izboru parametara promjene kamatne stope, iz kojeg proizlazi da vjerovnici tj. Banke nisu u obvezi postići dogovor sa svakim pojedinim dužnikom oko izbora parametara i fiksnog dijela kamatne stope odnosno pojedinačnim dodacima ugovoru s elementima za izračun promjenjive kamatne stope. Nadalje, vjerovnici su ovlašteni samostalno definirati parametre promjenjive kamatne stope izborom između zakonom definiranih taksativnih parametara. Od 2003. do 2012. godine HUB prati prosječne kamatne stope na stambene kredite iz čega proizlazi da su iste bile više od najviše u eurozoni od 2003. do 2005. godine, nakon čega se smanjuju sve do 2010. godine.
Gosp. Aleksić navodi da je izneseno mišljenje samo Ministarstvo financija naknadno zamijenilo priopćenjem da se Banke smiju pozivati samo na sudsku praksu i Zakone. Konkurencija može smanjiti kamatne stope, ali ne u postojećim kreditima u kojima su nezakonito definirani parametri.
Grozdana Perić u svom izlaganju je naglasila da je važan potpisan ugovor, te da li se može i na koji način retroaktivno mijenjati, pri čemu treba izmijeniti sve što nije dobro definirano i što bi moglo proizvesti loše posljedice za buduće kredite i dužnike.
Gosp. Aleksić replicira da se upravo traži zakonska intervencija zato što su u ugovorima parametri samovoljno jednostrano određeni od strane Banaka, te traži da se ugovori temelje na početnim uvjetima kao u vrijeme kada je ugovor potpisan.
Na kraju rasprave potpredsjednica Odbora za pravosuđe g. Jelkovac predložila je da se o zaključcima koje je predložio zastupnik Aleksić izjasne i rasprave na jednoj od svojih sljedećih sjednica.
Odbor je završio s radom u 16.05 sati.
Tajnik Odbora
Vjera Jukica
Predsjednik Odbora
Orsat Miljenić