Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku na svojoj 41. sjednici održanoj 23. siječnja 2014., raspravio je o Prijedlogu zakona o životnom partnerstvu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. prosinca 2013. Odbor je o Prijedlogu zakona raspravio kao zainteresirano radno tijelo, sukladno s člankom 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
U uvodnom dijelu ministar uprave istaknuo je da je cilj donošenja zakona postaviti pravni okvir kojim će se povećati opseg prava zajednica istospolnih osoba. Dosadašnji pravni okvir je nedostatan, s obzirom na to da Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o suzbijanju diskriminacije štite svojim antidiskriminasijskim jamstvima pojedince. Životne zajednice istospolnih osoba društvena su činjenica i sastavni dio hrvatskog društva. Postojanje zajednica istospolnih partnera je realnost, stoga Prijedlog zakona prije svega uređuje već postojeće stanje. Zakonom o životnom partnerstvu omogućava se istospolnim partnerima sklapanje životnog partnerstva pred državnim tijelom i upis u registar životnog partnerstva pri matičnom uredu. Zakon predviđa obuhvatiti pravne učinke istospolne zajednice, koje bi se odnosile i na neformalnu istospolnu zajednicu te regulirati odnose vezane uz djecu, ukoliko žive u obiteljskoj zajednici istospolnih partnera, vodeći se prije svega interesom zaštite djeteta. Zakon o životnom partnerstvu ne predviđa mogućnost posvajanja djece za životne partnere.
Tijekom rasprave pojedini članovi Odbora zatražili su pojašnjenje vezano uz naziv zakona i termin registriranog odnosno životnog partnerstva. Kako je pojasnio predstavnik predlagatelja, razmatrana su oba prijedloga, rukovodeći se, prije svega željom da se istospolne zajednice dovedu u jednak društveni položaj u odnosu na heteroseksualne zajednice, čime bi se ispunila ustavna obveza dužnog poštovanja prema svim građanima, bez obzira na njihove međusobne razlike. Pojedini članovi Odbora iznijeli su svoje primjedbe u vezi s nekim nomotehničkim rješenjima u Prijedlogu zakona, smatrajući da bi donošenje zakona moglo dovesti do pravne nesigurnosti s obzirom na to da se, po njihovu mišljenju, zadire u više zakona i različitih područja. Po njima, potrebno je razdvojiti neka prava, posebice prava djeteta, koja bi trebala biti sadržana isključivo u Obiteljskom zakonu. Također su se založili da termini budu isključivo na hrvatskom jeziku.
U raspravi, zamjenica ministra pravosuđa istaknula je važnost konvencijskog prava (čl. 8 Europske konvencije o ljudskim pravima), koje se odnosi na pravo obiteljskog života za sve članove društva, kao i ustavno pravo, naglasivši da Prijedlog zakona samo otvara mogućnosti za život djeteta. Ujedno, zamjenica ministrice socijalne politike i mladih naglasila je da se ne smiju ispustiti iz vida presude Europskog suda za ljudska prava, s čime se je složila većina članova Odbora.
Nakon rasprave članovi Odbora većinom su glasova (6 glasova „za“ i 4 glasa „protiv“) odlučili predložiti Hrvatskom saboru na usvajanje
z a k lj u č a k
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, u tekstu kako ga je predložila Vlada Republike Hrvatske.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izražena u raspravi dostavit će se predlagatelju da ih uzme u obzir prilikom izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Romanu Jerković, predsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Romana Jerković