Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 30. sjednici, održanoj 20. listopada 2026., raspravljao je o Prijedlogu zakona o registru birača, prvo čitanje, P.Z. br. 355, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 9. listopada 2026.
Odbor je o Prijedlogu zakona raspravljao sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora kao zainteresirano radno tijelo.
Predstavnik predlagatelja u uvodnom je izlaganju istaknuo kako su glavni ciljevi zakona ažurnost, pouzdanost, rasterećenje birača i upravnih tijela te automatizacija poslovnih procesa. Tom se izmjenom ukida pojam „popis birača“, čime se otklanja dosadašnja dvostrukost pojmova „registar birača“ i „popis birača“, s obzirom na to da osobe s nevažećim osobnim iskaznicama dosad nisu ulazile u popis birača, dok su sada obuhvaćene jedinstvenim registrom. Vezano uz glasovanje bez važeće osobne iskaznice, naglašeno je kako se više neće trebati ishoditi potvrda (plava potvrda) za glasovanje, uz podsjetnik da je na prošlim izborima bilo 11.580 glasača koji su imali nevažeće osobne iskaznice i tražili potvrde. Istaknuto je i kako će se podaci u registru ažurirati automatski te se uvodi označavanje birača neaktivnim kada je prebivalište nepoznato ili osoba ima 110 godina, uz napomenu da se birač ne briše već je samo neaktivan i moći će se ponovno aktivirati, premda će takvih slučajeva biti malo. Također je bilo riječi o žutim potvrdama i privremenom upisu za birače koji se na dan izbora nađu izvan mjesta prebivališta na temelju privremenog upisa koji će rješavati upravno tijelo, uz zaključnu napomenu da će se iz registra objavljivati anonimni statistički podaci, odnosno broj birača.
Zamjenica pučke pravobraniteljice izrazila je bojazan da bi se podaci, s obzirom na to da se dostavljaju na trajnom mediju za pohranu, mogli dalje raširiti i izložiti riziku od zlouporabe. Pritom se osvrnula na odredbe članaka 21. i 22. Prijedloga zakona, naglasivši važnost usklađivanja s GDPR-om radi zaštite privatnosti, posebno u kontekstu osjetljivih podataka i prava nacionalnih manjina.
U raspravi su pohvaljeni iskoraci koji su trebali biti napravljeni i ranije, uz ocjenu da je sustav danas znatno uređeniji nego što je bio. Istaknuto je kako je očito da je osoba koja je bila na listi nacionalnih manjina kao kandidat ujedno i pripadnik te nacionalne manjine, čak i ako to u registru nije bilo uredno navedeno, zbog čega postoji obveza da podaci budu dostupni onima koji sudjeluju u izbornom procesu puno ranije i jednostavnije nego dosad, bez obzira na to radi li se o kandidatima ili mogućim kandidatima. Naglašeno je kako ne postoji bojazan od zlouporabe podataka iz registra jer pravo pristupa podacima koji se odnose na pripadnost pojedinoj nacionalnoj manjini imaju isključivo sudionici u izbornom procesu, i to isključivo za onu nacionalnu manjinu čiji su pripadnici. Također je istaknuto kako dosad nije bilo primjedbi da se netko ne bi htio kandidirati zbog podataka u registru birača, a s obzirom na to da je za kandidiranje potrebno prikupiti nemali broj potpisa pripadnika te manjine, uvid u registar jedini je način da se ti podaci provjere, što je nužno za funkcioniranje izbornog procesa, a na isti se način postupalo i dosad.
U raspravi je navedeno i kako ovaj Zakon možda neće potpuno riješiti pitanje stvarnog broja birača i postojeće disproporcije, ali se njime znatno popravlja cjelokupno stanje. U tom je kontekstu postavljeno pitanje načina na koji će se popuniti registar te postoji li bojazan da bi se – zbog needuciranosti, zazora birača primjerice zbog društvene klime u Hrvatskoj ili zazora onih koji unose podatke pa se jedan dio podataka unese, a drugi ne (u okolnostima kakve imamo, primjerice, u Splitu) – u konačnici moglo dogoditi da imamo znatno manje birača nacionalnih manjina nego što bi ih trebalo biti. Postavljeno je i pitanje pouzdanosti MUP-ovih baza podataka o prebivalištu koje se rijetko provjeravaju, kao i pitanje je li se razmišljalo o preklapanju registra birača i registra stanovništva. Istaknuta je i važnost sustava e-Građani putem kojega će se unositi podaci, uz naglasak da sve mora biti jasno obrazloženo i posloženo.
Odgovarajući na iznesena pitanja i primjedbe, predstavnik predlagatelja istaknuo je kako je prijava prebivališta zakonska odgovornost svakog građanina, a žute se potvrde mogu podignuti bilo u kojoj županiji odnosno bilo u kojem nadležnom upravnom tijelu. U odnosu na primjedbe Ureda pučke pravobraniteljice vezane uz članak 22. Prijedloga zakona, istaknuto je kako se time ni na koji način ne ugrožavaju prava nacionalnih manjina te kako nadležna uprava Ministarstva tijekom dosadašnje primjene istovjetnih zakonskih rješenja nije zaprimila nikakve primjedbe građana, iako se na isti način postupalo i dosad. Pritom je ponovljeno kako uvid u ove podatke imaju isključivo pripadnici nacionalnih manjina, i to isključivo za nacionalnu manjinu za koju se kandidiraju na izborima. Vezano uz pitanje preklapanja podataka s registrom stanovništva, objašnjeno je kako to nije potrebno s obzirom na to da i registar birača i registar stanovništva imaju isti izvor podataka na temelju zakona kojim se uređuje državna informacijska infrastruktura. Pritom je objašnjeno kako se modeli inicijalnog punjenja tih dvaju registara razlikuju te je nakon samog početnog unosa, primjerice na temelju naknadnih unosa, moguće da u jednom registru bude jedan, a u drugom drugi podatak.
Odbor izvješćuje da nije mogao utvrditi stajalište o potrebi donošenja ovoga Zakona jer su glasovi članova Odbora ostali podijeljeni (4 glasa „ZA" i 4 glasa „SUZDRŽAN").
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Marka Krička, potpredsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac