Zagreb - Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković održao je prigodan govor na komemorativnom programu obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici.
Tom prigodom, predsjednik Jandroković kazao je:
„Poštovani predstavnici obitelji žrtava, poštovani domaćini, poštovani zastupniče Hodžić, poštovani izaslaniče predsjednika Vlade potpredsjedniče i ministre Medved, poštovana izaslanice predsjednika Republike gospođo Mulić, poštovani potpredsjedniče Vlade i ministre Vlajčić, poštovani saborski zastupnici i europski zastupnici, poštovani predstavnici Grada Zagreba, poštovani visoki uzvanici, dame i gospodo,
danas smo ovdje kako bismo još jednom odali počast žrtvama genocida u Srebrenici i iskazali poštovanje njihovim obiteljima, kao i svima onima koji su užase Srebrenice preživjeli.
Okupljamo se i ove godine kako bismo ponovno progovorili - u ime istine, u ime sjećanja i u ime vrijednosti na kojima želimo graditi budućnost.
Vrijeme prolazi, generacije se mijenjaju, ali sjećanje ne blijedi. Zajednička nam je dužnost čuvati od zaborava tu najbolniju ratnu ranu Bosne i Hercegovine i trag kojeg je ostavila na savjesti Europe i svijeta.
Postoje povijesne i pravne činjenice o genocidu u Srebrenici utvrđene presudama međunarodnih sudova.
Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala je prije dvije godine države članice da te činjenice čuvaju i prenose, kako bi se spriječilo poricanje genocida i njegovo ponavljanje u budućnosti.
Taj univerzalni poziv ujedno je i poruka da sjećanje na Srebrenicu nadilazi bilo kakav lokalni ili nacionalni okvir. Ona je danas nesumnjivo dio globalne kolektivne memorije.
Podsjeća nas i da se mir ne može graditi bez istine, kao što se budućnost ne može graditi uz zaborav.
Danas s osobitim poštovanjem mislimo i na Majke Srebrenice. Njihova borba pokazala je da ljubav ne prestaje odlaskom najmilijih.
One su ustrajale u potrazi za istinom o svojim sinovima, supruzima i očevima, u zahtjevu da odgovorni budu privedeni pravdi.
Tako nisu čuvale samo uspomenu na svoje najbliže i na njihovo dostojanstvo, nego branile i temeljno načelo - da nijedna žrtva ne smije biti zaboravljena i da nijedan zločin ne smije ostati prešućen.
Mi u Hrvatskoj itekako smo svjesni koliko duboke ožiljke ostavlja rat.
Na to nas podsjećaju tragedije Vukovara, Škabrnje, kao i brojna druga mjesta obilježena zločinima agresora tijekom Domovinskog rata.
Dobro znamo koliko je važno da svaka žrtva bude dostojanstveno komemorirana.
Hrvatska još uvijek traga za 1725 svojih nestalih građana, o čemu smo jučer raspravljali u Hrvatskome saboru.
U slučaju genocida u Srebrenici, još se traga za više od 900 žrtava.
Iznimno je važno da institucije - i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini - nastave ulagati napore u pronalazak posmrtnih ostataka svake žrtve. Jer svaka žrtva zaslužuje svoj konačni mir.
U srpnju 2005. Hrvatski je sabor Izjavom o Srebrenici nedvosmisleno osudio genocid, a četiri godine kasnije proglasili smo 11. srpnja Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
I na taj je način Hrvatska potvrdila svoje trajno opredjeljenje za zaštitu istine, za njegovanje kulture sjećanja i za temeljne vrijednosti na kojima počivaju naša društva. Za mir, slobodu, demokraciju i vladavina prava.
Dame i gospodo,
Srebrenica nas uvijek opominje i na to koliko je visoka cijena neodlučnosti i zakašnjelog djelovanja međunarodne zajednice, kao i izostanka odgovarajuće zaštite civila.
Isto tako, ona nas podsjeća i na još jednu veliku lekciju - da najteža povijesna zvjerstva rijetko nastaju naglo i odjednom.
Naprotiv, ona se prečesto razvijaju postupno, onda kada se na vrijeme ne prepoznaju znakovi nasilja, mržnje i dehumanizacije. I kad se na njih ne reagira pravovremeno.
Zato je toliko bitno iz takvih i sličnih iskustava izvući ispravne pouke.
Za naraštaje koji, srećom, nemaju osobna sjećanja na ratne strahote, od presudne je važnosti osigurati kontinuitet kvalitetnog obrazovanja i učenja o povijesnim činjenicama.
Upravo je to ključna etapa puta prema sigurnijoj i pravednijoj sutrašnjici, onoj koja će biti otpornija na bilo kakvu nesnošljivost i mržnju.
Na kraju, želim kazati kako su istinsko poštovanje prema patnjama Srebrenice i njegovanje sjećanja na žrtve naša društvena odgovornost.
Dugujemo to onima koji su izgubili živote, njihovim obiteljima i onima koji su, svoj boli unatoč, ustrajali da istina bude sačuvana.
Jednako tako, punu predanost na tom putu dugujemo i svima koji dolaze nakon nas.
Hvala vam.“