Poštovani ravnatelju Kliničkog bolničkog centra Sestara milosrdnica, profesore Zovak, uvaženi liječnici i medicinski djelatnici Bolnice,
poštovani izaslaniče predsjednice Republike – gospodine Madžar, poštovani izaslaniče predsjednika Vlade – ministre Kujundžiću, poštovani gradonačelniče Grada Zagreba – gospodine Bandiću, poštovani izaslaniče uzoritog kardinala Bozanića - monsinjore Subotičanec, poštovana vrhovna glavarice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog – sestro Bradice, poštovani predstavnici akademske i liječnike zajednice, poštovani veleposlaniče Države Izraela – gospodine Mor, poštovani predstavnici židovske zajednice i rabine Preleviću, poštovani gospodine Danon i gospođo Sabljak, poštovani gospodine Bešliću, poštovani uzvanici,
Dopustite mi na početku da vas sve srdačno pozdravim uime Hrvatskoga sabora i osobno.
Iznimno mi je zadovoljstvo da danas mogu biti ovdje s vama i da imam priliku biti pokrovitelj ovog važnog događaja. Važnog – ne samo za novo povijesno vrednovanje djelovanja Bolnice Sestara milosrdnica, kao i njezinih utemeljiteljica, sestara sv. Vinka Paulskog, tijekom Drugog svjetskog rata – već značajnog i u širem povijesno-nacionalnom kontekstu. Stoga, dopustite mi čestitati svima koji su pokrenuli inicijativu da se istraži uloga liječnika, medicinskog osoblja i časnih sestara tijekom Drugog svjetskog rata – prije svega gospodinu Marku Danonu, čija istraživanja povijesti vlastite obitelji su dovela do važnih spoznaja; a zatim ravnatelju, profesoru Zovaku, primarijusu Radiću, profesoru Karloviću i timu mladih liječnika koji su vrijedno dalje istraživali i prikupljali dokumentaciju o spašenim pripadnicima Židovske općine u ovoj bolnici.
Ova fascinantna priča o velikoj hrabrosti i humanosti liječnika, medicinskog osoblja i časnih sestara u Bolnici Sestre milosrdnice i spašavanju pripadnika židovskog naroda povezana je i s pozitivnom ulogom Katoličke crkve i nadbiskupa Stepinca u tim teškim vremenima. Istina o onome što se zaista događalo tih godina zasigurno će dodatno osvijetliti i djelovanje blaženog kardinala Stepinca te biti važan faktografski doprinos u daljnjem svjedočenju o njegovoj ulozi u spašavanju pripadnika židovskog i drugih naroda u Drugom svjetskom ratu.
Poštovani uzvanici,
sveta židovska knjige Talmud navodi jednu životu istinu koja kaže „Svi su odgovorni za druge.“ Ako ovoj mudrosti dodamo riječi blaženog kardinala Stepinca, koji je rekao: „Da se pripadnicima drugih narodnosti ili rasa oduzme svaka mogućnost egzistencije i da se na njih udari žig sramote – to je već pitanje čovječnosti i pitanje morala. (...) Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude“, onda nam je posve jasno zašto liječnici i časne sestre ove bolnice nisu ni u jednom trenutku posumnjali u ono što im valja činiti.
U strašnim vremenima ustaškog režima i nacističke ideologije rasizma, nastaloj na neistini o židovskom narodu, koja je bila usmjerena protiv čovjeka i koja se širila mržnjom, priča o liječnicima i časnim sestrama Družbe milosrdnica pokazuje da uvijek postoji izbor. Ali ne zato što im je on bio zadan u liječničkoj zakletvi i obavezi djelovanja u službi humanosti ili zato što je sveti Vinko Paulski ostavio svojim redovnicama u nasljeđe potrebu za socijalnim i zdravstveno-karitativnim djelovanjem u duhu kršćanstva, već zato što su liječnici i časne sestre Družbe imali u sebi duboko usađeni moralni postulat temeljen na ljudskim vrijednostima ljubavi prema svakom čovjeku, dobrote i nesebičnosti.
Liječnici bolnice i sestre milosrdnice, na čelu s ravnateljicom, časnom sestrom Bogoljubom Jazvo, pokazali su da prema zlu i neprijateljstvu ne treba ostati ravnodušan. Njihov prirodni izbor bio je izložiti svoje živote kako bi se suprotstavili snagama zla i nečovječnom sustavu. Spašavajući pripadnike osuđenog naroda spašavali su ljudsko biće i time su, u to doba, prekoračili granice koje se mnogi nisu usudili. I zato je priča o Bolnici Sestara milosrdnica priča o najboljim ljudima u najgorim vremenima, o ljudima uspravne svijesti u vremenima totalnog moralnog kolapsa.
Tijekom Drugog svjetskog rata, diljem Europe, bilo je niz primjera pomoći židovskom narodu. Ali, ono što izdvaja ovu priču od ostalih i zašto je ona bila presedan, je sustavnost organizacije pomoći pripadnicima Židovske općine u Zagrebu. Zahvaljujući dogovoru nadbiskupa Stepinca sa zagrebačkom Židovskom općinom te požrtvovnošću liječnika, osoblja i redovnica Bolnice koji su bili spremni – bez obzira na posljedice – primiti pod svoje zaštitničko okrilje Židove, spašavano je čak 250 ljudskih života. Gledajući danas potomke spašenih sugrađana, koji su i ovdje s nama, možemo razumjeti dubinu značenja riječi iz Talmuda: Onaj tko spasi jedan život, spasio je čitav svijet.
Poštovani uzvanici,
vjerujem da će priča o odvažnim ljudima Bolnice Sestara milosrdnica uskoro biti dio istine o drugim hrvatskim ljudima koji su tijekom rata učinili ono što je najviše što čovjek može učiniti za drugog čovjeka – pomoći i spasiti drugi život, riskirajući pritom svoj. Ti ljudi su pravednici među narodima, a među njima je 117 hrvatskih ljudi za koje se za sada zna. Današnjim otkrivanjem ploče odajemo počast neustrašivosti, moralnosti i predanosti čovjeku liječnika, medicinskih djelatnika i redovnica Bolnice Sestara milosrdnica, ali i Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj u teškom povijesnom razdoblju. Nažalost, Hrvatska je iz jednog zločinačkog režima ušla u drugi, komunistički i totalitarni, i istina o ovim događajima ostala je skrivena. Danas ispravljamo jedan dio te nepravde. Isto tako, danas odajemo počast i stradalim i preživjelim pripadnicima židovske zajednice u Zagrebu, ali i svim nevinim žrtvama Holokausta koje moraju zauvijek ostati u našoj svijesti kako se ti zločini nikada više ne bi ponovili. Primjer ljudi iz ove Bolnice mora postati dio naše kolektivne spoznaje da jedino tolerancijom, prihvaćanjem različitosti, međusobnim razumijevanjem i povjerenjem, solidarnošću i poštivanjem svakog čovjeka i njegovog dostojanstva možemo izgraditi pravedniji i bolji svijet. A te vrijednosti moramo prenositi i na mlađe naraštaje.
Za kraj, dopustite mi podsjetiti da je Bolnica Sestara milosrdnica jedna od najstarijih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj. Zahvaljujući privrženom zdravstveno-karitativnom djelovanju sestara milosrdnica te njihovim brojnim odricanjima, Bolnica je nakon osnutka uskoro postala jedna od najmodernijih i najvećih bolnica u ovom dijelu Europe. Kao što je njezina povijest bogata i značajna – uključuju i jedinstvenu priču o spašavanju Židova – tako je osobito i današnje djelovanje i brojna postignuća Bolnice zahvaljujući velikoj stručnosti, znanju, požrtvovnom radu i ljudskosti njezinih djelatnika. Uvjeren sam da će tako ostati i u budućnosti, na korist svih nas zajedno.
Zahvaljujem.