Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 37. sjednici održanoj 14. travnja 2026. razmotrio je Prijedlog zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, prvo čitanje, P.Z.E. br. 285, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. travnja 2026. godine.
Odbor je Prijedlog zakona u skladu s člankom 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Predstavnica predlagatelja uvodno je istaknula da se ovim zakonskim prijedlogom unose velike promjene u naš pravni sustav, te se uvode zaštitne mjere protiv očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka u građanskim i trgovačkim stvarima pokrenutih protiv fizičkih i pravnih osoba koje su uključene u javno djelovanje.
Zakonom se definira što znači javno djelovanje i na koje osobe se zakon primjenjuje. Propisuje se da je zlonamjerni sudski postupak onaj koji nije pokrenut radi stvarnog isticanja ili ostvarivanja prava, nego čija je glavna svrha sprječavanje, ograničavanje ili sankcioniranje javnog djelovanja, pri čemu se često iskorištava neravnoteža moći između stranaka i nastoje ostvariti neosnovane tužbe. Zakon također predviđa postupovna jamstva za zaštitu prava fizičkih i pravnih osoba protiv kojih je pokrenut takav postupak, i to: osiguranje procijenjenih troškova postupka, rano odbijanje očito neosnovanog tužbenog zahtjeva, naknada troškova postupka, te novčane kazne. Propisana je i mogućnost objave presude u medijima na prijedlog tuženika i na trošak tužitelja. Pravosudna akademija predviđa se kao jedinstvena kontaktna točka za pristup informacijama o raspoloživim postupovnim jamstvima, pravnim lijekovima i mjerama potpore. Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa svake godine dostavljat će Europskoj komisiji dostupne statističke podatke o zlonamjernim sudskim postupcima, također vodit će i evidencije o ovim predmetima, po strukturi tuženika i tužitelja.
Također je navedeno da se predmetnim zakonom u hrvatski pravni sustav prenose obveze iz Direktive 2024/1069 o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka, tzv. SLAPP- tužbe, no zakonom se ide i korak dalje, te će se isti primjenjivati na sudske postupke bez obzira na prekogranične elemente. Iskorak je također što se zakonom predviđa veći broj pokazatelja zlonamjernog sudskog postupka, a uzete su u obzir i Preporuke iz 2024. godine Odbora ministara državama članicama o suzbijanju upotrebe strateških tužbi. Osim toga, predviđena su hitna postupanja po sva 4 postupovna jamstva za razliku od Direktive koja to predviđa za 2 jamstva. U radnoj skupini za izradu ovog zakona sudjelovali su razni dionici, predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, pučka pravobraniteljica, predstavnici Hrvatske odvjetničke komore i sudaca.
U raspravi je predloženo da se u predmetni zakon uključe i postupci koje izvršna vlast pokreće i vodi na Službeničkom sudu. Ukazano je na slučaj gdje je protiv diplomata koji je razotkrio korupciju u veleposlanstvima Republike Hrvatske pokrenuto i vođeno 5 postupaka za tešku povredu službene dužnosti i 3 postupka za udaljenje iz službe, postupci su vođeni 5 godina, a čak je i Ustavni sud utvrdio da su ustavna prava tog diplomata na pravično suđenje u razumnom roku kršile službene osobe na Službeničkom sudu, stoga se predlaže da se u članku 4. Prijedloga zakona, pod točkom 3. koja definira pojam zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog djelovanja propiše da su to i postupci pred Službeničkim sudom i Višim službeničkim sudom. Istaknuto je i mišljenje da se ovakvim zakonskim uređenjem obuhvate i kaznena djela uvrede i klevete. U kaznenom postupku okrivljenik mora biti prisutan na sudu, a u građanskoj parnici ne mora, te može biti pasivan, a u jednom i u drugom postupku se izriče novčana kazna. Nadalje, u raspravi oko sintagme „borci ili branitelji ljudskih prava“ predlaže se izraz „pojedinci angažirani u zaštiti javnog interesa“ što je širi pojam od pojma borci za ljudska prava, a obuhvaća i korupciju. Postavljeno je pitanje o kaznenim djelima koja su počinjena iza nepoznatih, anonimnih profila, da li se razmatralo da se putem policije prikupe podaci o takvim počiniteljima, kod kaznenih djela klevete i uvrede pribavljanje podataka o autoru klevetničkog sadržaja po službenoj dužnosti bi moglo pozitivno djelovati na cijeli sustav u kojem imamo uvredljivih komentara, pogotovo na društvenim mrežama.
Pučka pravobraniteljica dostavila je Odboru mišljenje KLASA: 028-27/25-02/002, URBROJ: 506-15 od 13. travnja 2026. u kojem ističe da podržava donošenje predmetnog zakona. Za razliku od Direktive (EU) 2024/1069 koja se odnosi na građanske i trgovačke stvari s prekograničnim implikacijama, ovaj Prijedlog zakona odnosi se na sporove bez obzira uključuju li isti prekogranični element, čime se omogućuje djelotvornija i učinkovitija zaštita osoba uključenih u javno djelovanje. Vezano za članak 4. u kojem se definiraju pojedini pojmovi, predlaže da bi umjesto izraza „borci za ljudska prava“ bolji izraz bio „branitelji ljudskih prava“. Vezano za pitanje osiguranja procijenjenih troškova postupka, smatra da je fokus stavljen primarno na tužitelja, no prethodna odredba članka 9. stavka 4. koja je bila predstavljena na središnjem državnom internetskom portalu bila je primjerenija, štitilo se pravo tužitelja, ali i materijalne prilike tuženika, te je takva odredba upućivala da je nužno balansirati materijalne prilike obje stranke postupka. Uz članak 12. koji propisuje novčane kazne ističe primjedbu da ovakva odredba nije dovoljno odvraćajuća za ekonomski najmoćnije tužitelje, te predlaže da bi kazna za tužitelja fizičku osobu trebala biti u minimalnom iznosu od 10 posto vrijednosti spora, a za tužitelju pravnu osobu u minimalnom iznosu od 20 posto vrijednosti predmeta spora. Također predlaže brisanje odredbe članka 12. stavka 4 koji propisuje da sud može novčanu kaznu izreći i zastupniku tužitelja ako je on odgovoran za vođenje zlonamjernog postupka, s obzirom što istu smatra nedovoljno preciznom i neprimjenjivom. Smatra da bi trebalo razmotriti da se i kazneni postupak obuhvati zakonskim prijedlogom, odnosno da se provede analiza utjecaja zlonamjernih kaznenih postupaka protiv novinara, koji se odnose na slobodu medija, s ciljem zaštite onih koji progovaraju u javnom interesu.
Predstavnica predlagatelja istaknula je da će se sve primjedbe razmotriti. Vezano za primjeddbe pučke pravobraniteljice oko osiguranja procijenjenih troškova, istaknula je da je to diskrecijska odluka suda, glavni kriterij jest da je tužitelj dužan položiti kao osiguranje procijenjeni iznos troškova postupka, što ne ograničava njegovo pravo na pristup sudu, dakle ostalo se na diskrecijskoj ocjeni suda. Smatra da su odredbe o novčanim kaznama prihvatljive, a novčane kazne za zastupnika tužitelja predviđaju se samo ako je zastupnik odgovoran za zlonamjerno vođenje postupka. Također je istaknuto da se svake godine rade analize presuda u kaznenim postupcima protiv časti i ugleda, te se dostavljanju HND-u, za prošlu godinu je utvrđeno da su dva pravomoćno utvrđena predmeta od ukupno 11 i tri nepravomoćno utvrđena predmeta od ukupno 13 označena kao mogući SLAPP. Dodatno je ukazano na složenost i specifičnost kaznenog djela klevete, koje može biti vrlo ozbiljno kazneno djelo.
Nakon rasprave, Odbor za pravosuđe je većinom glasova (sedam glasova „ZA“ i tri glasa „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru sljedeći zaključak:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Nikola Grmoja