Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 11. sjednici, održanoj 20. siječnja 2021., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija, prvo čitanje, P. Z. br. 93 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. prosinca 2020.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je Zakon o zaštiti novčarskih institucija u primjeni od prosinca 2015. godine te su njime propisane mjere zaštite poslovnica novčarskih institucija. Cilj zaštitnih mjera je preveniranje kaznenih djela i zaštita osoba i imovine. Zakonom su propisane mjere zaštite koje su specifične za svaku pojedinu vrstu novčarskih institucija i uređaja za uplatu i isplatu gotovog novca te aktivnosti pri distribuciji novca i vrijednosti između novčarskih institucija ili Hrvatske narodne banke i drugih institucija. Primjenom Zakona odnosno propisanih mjera smanjen je broj kaznenih djela u poslovnicama novčarskih institucija (2015. godine ukupan broj kaznenih djela bio je 267, dok je 2020. godine ukupno bilo 132 kaznena djela).
Praćenjem imovinskih kaznenih djela i načina njihova izvršenja tijekom posljednjih nekoliko godina uočen je trend porasta kaznenih djela teške krađe provaljivanjem odnosno „fizičkih“ napada na bankomate kojih u Republici Hrvatskoj ima oko 5.850, i njihov broj je u porastu. Od tog broja, veći dio bankomata odnosno oko 4/5 su eksterni bankomati, dok je 1/5 internih bankomata odnosno bankomata koji se nalaze unutar poslovnica. Tako je u 2015. godini bilo osam kaznenih djela, 2016. godine 12 kaznenih djela, 2017. godine 36 kaznenih djela, 2018. godine 18 kaznenih djela, 2019. godine 35 kaznenih djela te 2020. godine 44 kaznena djela. Nisu sva kaznena djela bila dovršena, ali su prouzročila materijalnu štetu i uznemirila javnost. U prethodnim godinama je bilo i smrtnih stradavanja, no ista su se izrazito smanjila zbog primjene zaštitnih mjera.
Nastavno je predstavnik predlagatelja istaknuo da ta kaznena djela počinitelji čine uporabom plina ili eksploziva s ciljem da dođu do spremnika novca. Osim krađe samog novca, počini se i znatna materijalna šteta na objektima, a prisutan je i rizik od stradavanja osoba koje se tu mogu zateći.
Dosadašnje mjere zaštite odnosile su se na uspostavu mehaničkih mjera no, zaključeno je da se mjere zaštite moraju usmjeriti na zaštitu novca. Kao najučinkovitiji sustav zaštite novca prepoznat je elektrokemijski sustav za neutralizaciju novčanica koji se aktivira kada se pokuša otvoriti kaseta u kojoj se nalazi novac. Tada se događa obojenje novčanica ili njihovo uništenje. Takav sustav zaštite uveden je u Republiku Hrvatsku 2007. godine i primjenjuje se za sprječavanje kaznenih djela koja su se činila napadom na vozila koja su prevozila novac, te se pokazao učinkovitim.
S obzirom na učinkovitost tog vida zaštite predlaže se elektrokemijsku zaštitu propisati kao obvezu za sve eksterne bankomate u Republici Hrvatskoj, kao i za one interne bankomate (koji se nalaze u poslovnicama) sukladno procjeni ugroženosti. Rok za ispunjenje obveze bio bi pet godina od dana stupanja na snagu Zakona.
Predstavnik predlagatelja se osvrnuo i na mogućnost primjene propisanih alternativnih mjera ako se njima može postići ista ili bolja zaštita, uz suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova.
U raspravi su članovi Odbora podržali donošenje zakona te unošenje obveze elektrokemijske zaštite na bankomatima, uz primjedbu da je rok od pet godina, koliko je ostavljeno novčarskim institucijama za implementaciju tog vida zaštite na bankomatima predug, te da bi rok trebalo smanjiti na tri godine, jer je za bankarski sustav koji ostvaruje iznimno visok profit u Republici Hrvatskoj takav trošak prihvatljiv i ne predstavlja problem niti će ugroziti poslovanje novčarskih institucija. Naglasili su da je potrebno u što kraćem roku zaštititi ne samo materijalna dobra koja u takvim napadima stradavaju, već posebice ljudske živote koji su nenadoknadivi.
Posebno su se osvrnuli na činjenicu da predlagatelj nije odredio dinamiku ugradnje zaštite u bankomate, npr. da novčarske institucije svake godine moraju ugraditi zaštitu u 20% bankomata, već im je ostavljena mogućnost slobodnog određivanja dinamike, što može dovesti do situacije da novčarske institucije npr. četiri godine ne ispunjavaju zakonsku obvezu, te tek u petoj godini ugrade zaštitu na sve bankomate za koje je to predviđeno, što nije dobro rješenje.
Nakon rasprave, većinom glasova, s 8 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Nikša Vukas, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Mario Kapulica, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Nikša Vukas