Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske na svojoj 40. sjednici održanoj 12. listopada 2011., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, koji je Predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 6. listopada 2011.
Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske, raspravljao je o navedenom prijedlogu zakona kao matično radno tijelo na temelju članka 79. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Predstavnik predlagatelja predstavio je Prijedlog zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske kao zakon od nacionalnog interesa u čijoj se pripremi radilo sustavno (unutar povjerenstva Vlade Republike Hrvatske) kroz posljednje dvije godine. Kazao je da je prijedlog zakona koji je prošao saborsku proceduru u prvom čitanju dobio gotovo nepodijeljenu potporu svih zastupnika u Hrvatskom saboru te da vjeruje kako će zakon u konačnom obliku također biti donesen konsenzusom.
Zakon se temelji na članku 10. Ustava Republike Hrvatske, kojim se jamči skrb Republike Hrvatske za svakog pojedinca i dijelove hrvatskog naroda koji živi izvan Republike Hrvatske sa težištem na položaj Hrvata kao suverenog naroda u BiH i položaj hrvatske nacionalne manjine u europskim državama. Zakon se donosi u ozračju prihvaćanja i priznanja svih međunarodnih dokumenata koji jamče temeljna ljudska prava, iz kojih proizlazi pravo na kulturnu raznolikost te pravo manjinskih (nacionalnih) zajednica na očuvanje kulturne i jezične raznolikosti kao i obvezu države poštivati načela i standarde međunarodnog prava kad je u pitanju promicanja i zaštita prava pripadnika nacionalnih manjina.
Sukladno tome, u zakonu se naglašava da je Republike Hrvatska rezultat prirodnog prava i volje hrvatskoga naroda ostvarena demokratskim izborima te je obranjena u Domovinskom ratu zajedničkom žrtvom Hrvata (i drugih hrvatskih građana) koji žive u Republici Hrvatskoj i Hrvata izvan Republike Hrvatske. Zakon polazi od stajališta da su svi Hrvati izvan Republike Hrvatske (oni u Republici Hrvatskoj, Hrvati u Bosni i Hercegovini, Hrvati pripadnici hrvatske nacionalne manjine u 12 europski država te Hrvati u dijaspori – u europskim i prekomorskim državama) s Hrvatima u Republici Hrvatskoj pripadnici jednog i nedjeljivog hrvatskoga naroda te kao takvi imaju isti nacionalni identitet i pripadaju jedinstvenom kulturnom prostoru. Konačan prijedlog zakona je pretočena politika Vlade Republike Hrvatske tj. obveza Republike Hrvatske prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske na različitim poljima djelovanja (diplomatskom, gospodarskom, kulturnom, socijalnom, obrazovnom, informacijskom i organizacijskom).
Konačan prijedlog zakona je sukladan drugim strateškim dokumentima Republike Hrvatske koji počivaju na vjeri u velike mogućnosti kako hrvatskih građana u Republici Hrvatskoj tako i Hrvata koji žive izvan Republike Hrvatske. Dakle, konačan prijedlog zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske treba promatrati u svjetlu gospodarskog i socijalnog razvoja hrvatskog društva, društva znanja, socijalne pravde, globalnih kretanja i položaja kojeg će Republika Hrvatska imati kad postane punopravna članica EU.
Konačan prijedlog ovog zakona, u svom općem dijelu definira status hrvatskih zajednica i pojedinaca uvođenjem statusa Hrvata bez državljanstva kao i uvođenjem „Dana Hrvata izvan Republike Hrvatske“. U dijelu zakona „Nositelji odnosa i suradnje“ kao operativno i koordinativno tijelo nadležno za aktivnosti prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske osniva se „Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske“. Također, organizirat će se i „Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske“ - savjetodavno tijelo kojeg će činiti ugledni pojedinci, predstavnici društava i udruga Hrvata izvan Republike Hrvatske.
Poglavlje „Zaštita prava i interesa Hrvata izvan Republike Hrvatske te jačanje njihovih zajednica“ obrađuje statusna pitanja, informiranje kao i važnost očuvanja hrvatskog jezika, kulture i identiteta Hrvata izvan Republike Hrvatske. Konačan prijedlog zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske obrađuje tj. definira kulturnu, obrazovnu, gospodarsku, zdravstvenu, socijalnu i športsku suradnju s Hrvatima izvan Republike Hrvatske kao i povratak hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka (uključujući skrb prema posebno ugroženim skupinama Hrvata izvan Republike Hrvatske).
U raspravi je iskazano zadovoljstvo donošenjem ovog zakona te je od vitalnog interesa ocjenjeno ravnomjerno i trajno održavanje suradnje i zajedništva sa dijelovima hrvatskoga naroda izvan Republike Hrvatske.
Također, naglašena je važnost da svim hrvatskim zajednicama treba pristupiti sukladno odredbama ovoga prijedloga zakona, uzimajući u obzir njezine potrebe i poštujući njezine specifičnosti. Zakon treba promatrati i u kontekstu razvoja hrvatskog društva i njegove budućnosti sa demografskog stajališta tj. “osiguranja” ljudskih potencijala iz hrvatskog iseljeništva a li interesa za održivim povratkom i ostankom Hrvata u BiH na način da će Republika Hrvatska sufinancirati tamošnje gospodarske aktivnosti.
Veliki potencijal koji imaju Hrvati izvan Republike Hrvatske, ocijenjen je od osobitog značenja kako za društveni tako i za gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Ovaj zakon, u tom kontekstu je prepoznat kao osnova za jačanje postojećih ostvarenje novih mehanizama zaštite Hrvata izvan Republike Hrvatske. Također, ocjenjena je vrlo važnom suradnja s institucijama Hrvata izvan Republike Hrvatske a preko njih i s vladama njihovih domicilnih država.
Rečeno je da Republika Hrvatska ovim zakonom stvara učinkovit okvir za potporu različitim oblicima organiziranja Hrvata izvan Republike Hrvatske a s ciljem promicanja i očuvanja hrvatskog jezika i kulture. Sukladno tome, otvaraju se dodatne mogućnosti za povezanost s pripadnicima druge i treće generacije Hrvata izvan Republike Hrvatske koji su od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Stvaranje pozitivnog ozračje za povratak hrvatskih iseljenika je primarni cilj ovog zakona kao i očuvanje njihovog hrvatskoga identiteta - bez obzira na generacijsku pripadnost, vrijeme i razlog njihova odlaska iz domovine.
Prema odredbama ovog zakona, sve institucije Republike Hrvatske su dužne u područja svoga djelovanja (programe socijalne i gospodarske politike) ugraditi suradnju s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Krajnji cilj zakona u ovom segmentu je osiguranje razmatranja potreba Hrvata izvan Republike Hrvatske kao i povezivanje institucija Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske na način da one budu na usluzi našim ljudima u svijetu. Organiziranje „ureda dobrodošlice“ unutar Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te uspostava sličnih instrumenata na razini županija ima za cilj da svi povratnici “mogu dobiti potrebne informacije i pomoć u rješavanju pravnih i drugih pitanja, što uključuje i pomoć mentora/savjetnika u prvim koracima integracije u hrvatsko društvo“.
U nastavku rasprave, zastupnici su se fokusirali na važnost obostranog informiranja, Hrvata u svijetu o Republici Hrvatskoj i obrnuto. U tom kontekstu, medijsku povezanost jednih s drugima, ocijenjena je kao preduvjet očuvanja hrvatskog identiteta, gospodarske, kulturne, znanstvene i svake druge suradnje. Stoga je pozdravljena nazočnost predstavnika HRT-a (predsjednik Uprave HRT-a te urednica i urednik programa „Slika Hrvatske“ i Glas Hrvatske“) koji su sudjelovali u raspravi pojašnjavajući mogućnosti HRT-a kao javnog servisa koji je sukladno vlastitom zakonu (i prijedlogu ovoga zakona) obvezan proizvoditi i transferirati otvoreni program namijenjen Hrvatima u svijetu. U tom kontekstu, nove tehnologije prijenosa informacija, rečeno je u raspravi, budućnost su povezivanja Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske ali isto tako i prilika za promociju Republike Hrvatske u svijetu.
Stoga su zastupnici (kao i predstavnici HRT-a) pozdravili odredbu zakona prema kojoj je „informiranje Hrvata izvan Republike Hrvatske i promocija Republike Hrvatske u svijetu od javnog je interesa, te će Hrvatska radiotelevizija proizvoditi i objavljivati multimedijalni program s višejezičnim televizijskim i radijskim sadržajima što će se urediti ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske radiotelevizije.“ U skladu s ovom odredbom, predsjednik Uprave HRT-a je kazao kako će njegova kuća odmah pristupiti pripremi svih potrebnih radnji (tehničkih i programskih) kako bi se u pregovorima s Vladom Republike Hrvatske osiguralo emitiranje otvorenog, multimedijalnog i višejezičnog programa, namijenjenog Hrvatima u svijetu.
U raspravi je naglašen problem informiranja Hrvata u BiH koji nemaju (vlastiti) kanal na hrvatskom jeziku unutar tamošnjeg RTV servisa te su i zbog toga vezani za HRT. Isto tako je veliki interes hrvatske javnosti za sve događaje kao i općenito položaj Hrvata u BiH. Dokaz tomu je i gledanost emisije „Hrvatska kronike BiH“ koja se emitira subotom u jutro i koja je protivno vrlo nepovoljnom terminu emitiranja jedna je od najgledanijih emisija na HRT-u.
Nakon rasprave, članovi Odbora su jednoglasno (7 glasova „za“) odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje
ZAKONA O ODNOSIMA REPUBLIKE HRVATSKE S HRVATRIMA IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE
Za izvjestitelja Odbora na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio zastupnika Ivana Bagarića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Dr. Ivan Bagarić