Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske na svojoj 39. sjednici održanoj 12. srpnja 2011. raspravljao je o Prijedlogu zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, koji je Predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 7. srpnja 2011.
Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske, raspravljao je o navedenom prijedlogu zakona kao matično radno tijelo na temelju članka 79. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Predstavnik predlagatelja predstavio je Prijedlog zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske kao zakon od nacionalnog interesa. Kazao je da je inicijativu za izradu sustavnog odnosa Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske (Strategija i Zakon) pokrenuo Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske te da ju je prihvatila Vlada RH koja je donijela Strategiju odnosa Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Na temelju Strategije izrađen je ovaj Prijedlog zakona.
Zakonski okvir koji definira odnos RH s Hrvatima izvan RH temelji se na priznanju i prihvaćanju neotuđivosti temeljnih ljudskih i građanskih prava, iz kojih se izvodi pravo na zaštitu i očuvanje kulturne raznolikosti te pravo manjinskih zajednica na očuvanje identiteta, kulture i jezika kao i obveza država poštivati univerzalna načela i standarde međunarodnog prava u dijelu promicanja prava i zaštite pripadnika nacionalnih manjina i skupina uz punu primjenu načela nemiješanja jedne države u unutarnje poslove druge države te članka 10. Ustava RH, kojim je zajamčena skrb RH za svakog pojedinca i dijelove hrvatskog naroda koji živi izvan RH.
U tom kontekstu, naglašava se kako je RH iskaz prirodnoga prava i volje hrvatskoga naroda ostvaren demokratskim izborima i obranjen u Domovinskom ratu zajedničkim naporom Hrvata (njenih građana) koji žive u RH i Hrvata izvan RH te da su svi Hrvati, bez obzira na to gdje i u kakvu statusu žive, pripadnici jednog i nedjeljivog hrvatskoga naroda.
Ovim prijedlogom zakona, „Hrvate izvan RH“ definira se u tri velike skupine: Hrvati iseljeni u prekomorske i europske zemlje/dijaspora, Hrvati pripadnici autohtone (hrvatske) manjine u europskim zemljama i Hrvati, jednakopravan, suveren i konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini. Svi oni su pripadnici hrvatskog naroda te imaju isti nacionalni identitet i čine jedinstveni kulturni prostor. Prijedlog zakona je iskaz politike RH te čini skup svih diplomatskih, gospodarskih, kulturnih, socijalnih, obrazovnih, informacijskih, organizacijskih i drugih mjera što ih provode institucije RH. Stoga, ovaj prijedlog zakona je komplementaran sa „Strateškim okvirom za razvoj RH“ i „Nacionalnom strategijom održivog razvoja RH“. Također, on je iskaz promjene paradigme u odnosima između RH i Hrvata koji žive izvan RH u svjetlu gospodarskog i socijalnog razvoja hrvatskog društva, društvo znanja, socijalne pravde, globalnih kretanja i opredjeljenja za EU integracije.
Općim odredbama ovog prijedloga zakona regulira se status hrvatskih zajednica i pojedinaca (uvodi se Status Hrvata bez državljanstva te se donosi odluka o obilježavanju „Dana Hrvata izvan Republike Hrvatske“). U dijelu „Nositelji odnosa i suradnje“ predviđeno je osnivanje „Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske“ kao operativnog i koordinativnog tijela nadležnog za sve aktivnosti prema Hrvatima izvan RH te „Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske“ - savjetodavnog tijela kojeg će činiti predstavnici institucija, društava i udruga koje se bave pitanjima Hrvata izvan RH (u RH i svijetu). U poglavlju „Zaštita prava i interesa Hrvata izvan Republike Hrvatske te jačanje njihovih zajednica“ posvećeno je statusnim pitanjima, informiranju te očuvanju hrvatskog jezika, kulture i identiteta Hrvata izvan RH. Prijedlog zakona obrađuje i pitanje mnogostruke suradnje (kultura, obrazovanje, gospodarstvo, zdravstvo i socijalna skrb i šport) s Hrvatima izvan RH, poticanje povratka hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka te potpora posebno ugroženim skupinama Hrvata izvan RH.
U raspravi je iskazana potpora jačanju suradnje s Hrvatima izvan RH, koja će se očitovati u izgradnji učinkovita i djelotvorna odnosa pretočenog u „Zakon o odnosima RH prema Hrvatima izvan RH“. Od nacionalnog interesa, ocjenjeno je u raspravi, jest izgradnja sustava koji će na svim područjima djelovanja i na cjelovit način pristupiti pitanjima suradnje RH i Hrvata izvan RH (što uključuje uzajamnu i sustavnu potporu te ostvarivanju političke, gospodarske, socijalne, kulturne, znanstvene i svake druge suradnje u svrhu ostvarivanja zajedničkih ciljeva).
Naglašeno je da RH ima cilj ostvariti suradnju i zajedništvo sa svim dijelovima hrvatskoga naroda izvan RH – s hrvatskim iseljeništvom i potomcima hrvatskih iseljenika (te sa svim onima koji imaju osjećaj pripadnosti hrvatskom nacionalnom biću i baštini), s hrvatskom autohtonom manjinom u europskim zemljama i s Hrvatima iz BiH kao suverenim i konstitutivnim narodom u BiH. Također, pozdravljena je odredba (čl. 6.) kojom se RH jasno zalaže puno ostvarenje jednakopravnosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te priznanje i unaprijeđenje položaja hrvatske manjine u njihovim domicilnim državama.
Ukazano je da tim različitim hrvatskim zajednicama u svijetu treba pristupiti u duhu odredbi ovoga prijedloga zakona, s ciljem ostvarenja pristupa svakoj od njih, uzimajući u obzir njezine potrebe i poštujući njezine specifičnosti sukladno dugoročnim strategijama razvoja RH koje počivaju na vjeri u mogućnost velikih pozitivnih pomaka, čiji temelj i pokretač može i treba biti i ljudski potencijal Hrvata koji žive izvan RH. Sve ovo treba promatrati i u kontekstu starenja hrvatskog stanovništva i negativnog prirodnog prirasta kao i u kontekstu razvoja hrvatskog društva i potrebom “osiguranja” ljudskih resursa (u prvome redu iz bazena hrvatskog iseljeništva).
Ocijenjeno je da će ovaj zakonski okvir (Strategija i Zakon) biti integralni dio politike institucija RH koji ima za cilj stvaranje okruženja u kojemu će svi građani RH imati blagostanje i socijalnu sigurnost. U tom kontekstu, Hrvati izvan RH jesu velik potencijal društvenog i gospodarskog razvoja RH a jačanje postojećih i izgradnja novih instrumenata zaštite Hrvata izvan RH kao i jačanje suradnje s institucijama Hrvata izvan RH i vladama njihovih domicilnih država je od prioritetnog značaja za RH.
Obostrano informiranje RH i Hrvata izvan RH preduvjet je očuvanja hrvatskog identiteta te kulturne, gospodarske i svake druge suradnje RH i Hrvata izvan RH. Stoga javni mediji i internetske tehnologije, ocjenjeno je, imaju presudnu važnost u povezivanju RH s Hrvatima izvan RH.
Republika Hrvatska treba podupirati sve oblike organiziranja Hrvata izvan RH kojima se čuva i promiče hrvatski jezik i kultura te druge veze s RH. Sukladno tome, pripadnici druge i treće generacije Hrvata izvan RH su od osobitog interesa RH. Temelj djelovanja RH jest očuvanje hrvatskoga identiteta hrvatskih iseljenika, bez obzira na vrijeme i razlog njihova odlaska iz domovine, stupanj njihova obrazovanja i generacijsku pripadnost. Republike Hrvatska, naglašeno je, treba zaštiti marginalizirane skupine i pojedince, osobito starije i bolesne povratnike slaba imovinskoga stanja.
Primarni cilj ovog prijedloga zakona nije privući kapital iseljenih Hrvata, nego stvoriti pozitivno ozračje za njihov povratak i pružiti potporu onima kojim je potrebna pomoć RH.
Pozdravljena je politika prema kojoj će sve institucije RH u svoje programe socijalne i gospodarske politike ugraditi pitanje Hrvata izvan RH, uključujući i planiranje, provedbu te evaluaciju potrebnih projekata. Time će se osigurati pregled i prihvaćanje potreba Hrvata izvan RH na službenoj razini te omogućiti poboljšanje veza između institucija u RH s onima u svijetu koje se bave ovim pitanjima. Svemu ovome će služiti i organiziranje „Ureda dobrodošlice“ te uspostava sličnih modela u lokalnoj zajednici (županiji) a sve s ciljem osiguranja kvalitetnog kontakta i pravodobnih informacija za svakog pojedinog našeg čovjeka u svijetu.
Temeljna načela na kojima će počivati uspješna suradnja s Hrvatima izvan RH, ocjenjeno je, jesu puna dostupnost i transparentnost te cjelovit i odgovoran odnos institucija RH prema Hrvatima izvan RH.
U raspravi su iznesene neke dvojbe te zatražena objašnjenja vezana za „status Hrvata bez državljanstva“, „Hrvatsku karticu“ te dugotrajan postupak dobivanja hrvatskog državljanstva. Davanjem simboličnih i drugih pogodnosti, pojasnio je predlagatelj, RH želi potaknuti jačanje veza s Hrvatima izvan RH te ujedno poticati na povratak i useljavanje hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka.
Nakon provedene rasprave Odbor je sa 7 glasova „za“ i jednim glasom „suzdržan“, donio slijedeće
ZAKLJUČKE
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi, uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora Ivana Bagarića
Predsjednik Odbora
dr. Ivan Bagarić