Zagreb - U Hrvatskome saboru, u zajedničkoj organizaciji Odbora za europske integracije i Instituta za međunarodne odnose, održano je predavanje za zastupnike o temi: „Uloga nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji“. Predavanje o ulozi nacionalnih parlamenata u EU nakon stupanja Lisabonskog ugovora na snagu održao je profesor Thomas Christiansen sa Sveučilišta u Maastrichtu, voditelj istraživačkog projekta OPAL.
U pozdravnom obraćanju predsjednik Hrvatskoga sabora Boris Šprem rekao je da je pravi trenutak za raspravu o ulozi nacionalnih parlamenata u EU s obzirom na to da se hrvatski promatrači upravo uključuju u rad Europskog parlamenta. Naglasio je kako Hrvatski sabor radi na izmjenama Poslovnika koje će omogućiti funkcioniranje Sabora u europskom okviru, a radi se i na prijedlogu zakona koji će uređivati odnose između Vlade i Sabora u europskim poslovima u vremenu kada Hrvatska postane članicom EU. Izrazio je uvjerenje u to da će zastupnici promatrači iz Hrvatske imati važnu ulogu u izgradnji odnosa na parlamentarnoj i političkoj razini između Europske unije i Hrvatske.
Prof. Thomas Christiansen ocijenio je značajnom prisutnost hrvatskih zastupnika promatrača u Europskom parlamentu da bi se što bolje mogli upoznati s novim procedurama rada vezanim uz parlamentarno djelovanje od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora. Naglasio je da je uloga nacionalnih parlamenata u europskim okvirima podcijenjena, što je pogrešna percepcija, jer sve što se događa u nacionalnim državama u stvari su europske teme. „Veliki je izazov nekoj zemlji pridružiti se EU. Treba pokriti puno područja, izuzetno puno raditi, na kraju treba ubrzati i doći tamo gdje su drugi već desetljećima, što može biti frustrirajuće“, rekao je prof. Christiansen i dodao kako je nova uloga parlamenata od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora sasvim nova tema i dobro je da je Hrvatska započinje zajedno s ostalima. U članicama EU još uvijek postoji neznanje u vezi s tom temom, a praksa je nedovoljna da bi se valorizirali učinci cijelog procesa i nove uloge parlamenata. Radi se o obliku horizontalnog povezivanja parlamenata država članica EU i njihovoj jačoj suradnji kako bi mogli djelovati na europsko zakonodavstvo. S ovom se praksom započelo 2010. godine i prerano je donositi zaključke o njezinim dosezima, pozitivnim ili negativnim. No ono što je sigurno je to da se Lisabonskim ugovorom nacionalnim parlamentima omogućuje kvalitetnije informiranje i upoznavanje s europskim zakonodavstvom, što je osnova za mogućnost daljnjeg djelovanja, kazao je prof. Christiansen. „Prije Lisabona prevladavalo je mišljenje da su nacionalni parlamenti gubitnici europskih integracija, s obzirom na odnos moći između zakonodavne i izvršne vlasti“, istaknuo je prof. Christiansen. Dodao je kako se stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora ta slika mijenja, a otvara se prozor jačem parlamentarnom djelovanju i međuparlamentarnoj suradnji kada je u pitanju europsko zakonodavstvo.