7th term of the Croatian Parliament (22 December 2011 - 28 December 2015)

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 34. sjednici održanoj 27. svibnja 2015. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2014. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 31. ožujka 2015. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo. Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske o predmetnom Izvješću.

Izvješće o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2014. godinu sadrži aktivnosti institucije u području promicanja načela ravnopravnosti spolova. Izvješće ukazuje na pojedine trendove vezano za diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa, spolne orijentacije i rodnog identiteta u područjima rada i zapošljavanja, obitelji (uključujući obiteljsko nasilje), obrazovanja, političke participacije i medija. Bez obzira što žene u Hrvatskoj čine natpolovičnu većinu stanovništva (52%), što su u većem postotku obrazovanije od muškaraca (60%) zapravo predstavljaju najveću društvenu skupinu koja je suočena sa diskriminacijom temeljem spola u društvenoj, javnoj i privatnoj sferi.  
Žene su i dalje podzastupljene u političkim strankama i na pozicijama političkog odlučivanja. Međutim pozitivni pomak vidljiv je u izborima za Europski parlament i izboru žene za prvu predsjednicu RH, obzirom da se politika tradicionalno smatra „muškim“ zanimanjem. Ujedno se primjećuje i napredak u uključivanju žena u oružane snage, policiju i sustav državne sigurnosti, dakle u područja koja su do sada također bila tretirana kao „muško“ područje.  Spolni stereotipi i seksizam vrlo su rašireni i ne smatraju se ozbiljnim problemom i velikom preprekom ostvarivanju stvarne ravnopravnosti spolova, mediji i dalje perpetuiraju spolne stereotipe te koriste uglavnom žensko tijelo kao objekt za privlačenje pažnje na druge sadržaje, što prvenstveno ide na štetu žena, ali posljedično i na štetu cijeloga društva.

Tijekom 2014. radilo se na ukupno 2.588 predmeta što predstavlja povećanje za 21,3% u odnosu na 2013. godinu. Zadržao se trend povećanja broja pritužbi (10,6%), koje se i dalje u pretežnom broju odnose na spolnu diskriminaciju, a najviše se pritužuju žene (72,6%). Najviše pritužbi odnosi se na ostvarivanje socijalne sigurnosti (39,3%) i radnih prava (30,3%) što čini značajni udio od 69,6%, zatim na javno informiranje i medije (6,1%), zdravstvenu zaštitu (2,8%) i dr. 

Po oblicima diskriminacije bilo je: 87,6% slučajeva izravne diskriminacije, 3 slučaja neizravne diskriminacije (0,7%), dok u 11,7% slučajeva nije utvrđen niti jedan oblik diskriminacije. Po osnovi diskriminacije bilo je temeljem: spola 79,7% slučajeva, spolne orijentacije 4,6%, bračnog i obiteljskog statusa 3,3%, rodnog identiteta i izražavanja 0,5%.
 
Pravobraniteljica je, postupajući po pritužbama i osobnoj inicijativi, uputila 570 pisanih preporuka, 115 upozorenja i 37 prijedloga3, inicirala pokretanje 1 prekršajne prijave i 2 kaznene prijave5, dala inicijativu za izmjenu 1 internog propisa.  Pravobraniteljica je utvrdila da se u visokom postotku od 94,83% slučajeva u potpunosti uvažavaju upozorenja/preporuke/prijedlozi koje je uputila tijelima javne vlasti svih razina, tijelima s javnim ovlastima i drugim pravnim i fizičkim osobama postupajući po primljenim pritužbama u predmetima u kojima je utvrdila diskriminaciju u području ravnopravnosti spolova. 

Pravobraniteljica je u izvještajnom razdoblju samostalno provela 7 istraživanja: 1. Zastupljenost žena i muškaraca na upravljačkim pozicijama u poslovnim subjektima u Republici Hrvatskoj - 500 tvrtki; 2. Zastupljenost žena i muškaraca na upravljačkim i rukovodećim pozicijama u poslovnim subjektima u Republici Hrvatskoj - 100 tvrtki (ta dva istraživanja dio su PROGRESS-projekta Dismantling the Glass Labyrinth – Equal Opportunity Access to Economic Decision-making in Croatia“); 3. Poteškoće u ostvarivanju susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi;  4. Ovršni postupci radi predaje djeteta roditelju s kojim će živjeti i o ovršnim postupcima radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom; 5. Uvjeti i način rada studentskih pravobranitelja/ica u RH; 6. Istraživanje tiska i Internet portala iz aspekta ravnopravnosti spolova te 7. Praksa zdravstvenih ustanova u RH u osiguranju dostupnosti legalno induciranog pobačaja.  

Na kraju veoma opsežnog Izvješća koje se sastoji od 244 stranice (čemu treba pridodati i gotovo 100 stranica priloga koji donose opise slučajeva iz različitih područja: rad i zapošljavanje, nasilje u obitelji, kazneno djelo silovanja, roditeljska skrb, reproduktivno zdravlje, kao i analizu provedbe mjera aktivne politike zapošljavanja te analizu provedbe mjera Nacionalne politike za ravnopravnost spolova) pravobraniteljica daje 64 preporuke.

U raspravi koja je uslijedila članovi i članice Odbora pohvalili su Izvješće pravobraniteljice kao i rad institucije. Ukazano je na probleme posebno ranjivih skupina žena, primjerice žena u ruralnom području. Nadalje, istaknut je problem nedovoljne suradnje koordinatora u uredima državne uprave i županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova, ali su izneseni i primjeri dobre prakse pojedinih županijskih povjerenstava. Pohvaljen je napredak u senzibiliziranju i educiranju policijskih službenika te iznesena potreba za sveobuhvatnom i kontinuiranom edukacijom pravosudnih službenika. Ukazano je i na problem pristupa reproduktivnim pravima žena u kontekstu moguće kolizije s pravom liječnika na priziv savjesti.
Predstavnica ministarstva pravosuđa najavila je javnu raspravu o potpuno novom tekstu zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji te podsjetila da je najnovijim izmjenama Kaznenog zakona vraćeno posebno kazneno djelo nasilja u obitelji.

Zaključno je predsjednica Odbora istaknula da se prateći Izvješća pravobraniteljice iz godine u godinu, vide bitni pomaci, zamjetna je bolja suradnja pravobraniteljice s Ministarstvom unutarnje politike i Ministarstvom socijalne politike i mladih, kao i sve veća senzibiliziranost društva na problematiku obiteljskog nasilja.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (10 glasova za) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

1. Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2014. godinu.

Za izvjestiteljice na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora i Sonju König, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 32. sjednici održanoj 22. travnja 2015. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, P.Z.E. br. 697 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. ožujka 2015. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je predstavnica Ministarstva pravosuđa predstavila razlike u Konačnom prijedlogu zakona u odnosu na tekst Prijedloga zakona koji je bio u prvom čitanju u Hrvatskome saboru koje su nastale kao posljedica uvažavanja prijedloga i mišljenja između ostalog i Odbora za ravnopravnost spolova. Naime, člankom 49. Konačnog prijedloga zakona predlaže se propisivanje novog kaznenog djela – nasilja u obitelji (članak 179.a Kaznenog zakona), umjesto kaznenog djela psihičkog nasilja u obitelji, kako je to predloženo Prijedlogom zakona. Ovime je prihvaćena primjedba iznesena u raspravi pred Odborom za ravnopravnost spolova da se nasilje u obitelji propiše kao samostalno kazneno djelo. Prema Konačnom prijedlogu Zakona, kazneno djelo nasilja u obitelji je kazneno djelo koje čini član obitelji koji teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod žrtve izazove osjećaj straha za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj. Ovakvo rješenje omogućava jasno razgraničenje kaznenog djela od prekršaja, budući da se za postojanje ovog kaznenog djela zahtijeva veća kriminalna količina, koja pretpostavlja kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji te prouzročenje teže posljedice (izazivanje straha za sigurnost člana obitelji ili njoj bliske osobe ili dovođenje u ponižavajući položaj).  

Uvažavajući koncept kvalificiranih oblika određenih kaznenih ukoliko su ista počinjena prema bliskoj osobi, predlaže se supsidijaritet novog kaznenog djela nasilja u obitelji tj. propisuje se da će isto doći u obzir ukoliko takvim ponašanjem nije počinjeno „neko drugo (teže) kazneno djelo“.  

Nadalje, u članku 72. Konačnog prijedloga zakona (članak 323.a Kaznenog zakona - Nasilničko ponašanje) prihvaćen je prijedlog Odbora za ravnopravnost spolova i prijedlozi zastupnika sa sjednice Hrvatskoga sabora da se kazneno djelo nasilničkog ponašanja, koje je bilo propisano u „starom“ Kaznenom zakonu ponovno propiše kao kazneno djelo.  

U raspravi koja je uslijedila pozdravljeno je uvažavanje mišljenja i prijedloga iznesenih u raspravi Odbora za ravnopravnost spolova o Prijedlogu zakona u prvom čitanju, posebno ponovno propisivanje nasilja u obitelji kao samostalnog kaznenog djela. Vanjska članica Odbora iznijela je primjedbe vezane uz definiranje kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka te podsjetila na prijedlog održavanja tematske sjednice Odbora posvećene problematici spolnog nasilja.

U raspravi su sudjelovali Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova te predstavnice Autonomne ženske kuće Zagreb, Centra za žene žrtve rata ROSA i Mreže NVO-a za prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama PETRA, Lezbijske grupe Kontra, koji su predložene promjene Zakona načelno pozdravili uz određene dodatne prijedloge. Udruga Žena Romkinja Hrvatske Bolja Budućnost te Srpski demokratski forum dostavili su Odboru pisane primjedbe.

Predložena je drugačija zakonska definicija novouvedenog kaznenog djela nasilja u obitelji koja uključuje sve oblike nasilja. Također se predlaže propisivanje veće kazne za počinitelja nasilja u obitelji. Iznesen je i prijedlog preoblikovanja kaznenog djela silovanja na način da osnovni oblik počinjenja bude spolni odnošaj bez pristanka, te uvođenje kaznene odgovornosti korisnika spolnih usluga uz naplatu, bez obzira je li morao ili mogao znati za okolnosti pod kojima je osoba ušla u prostituciju. Pozdravljeno je vraćanje u Kazneni zakon kaznenog djela nasilničkog ponašanja, uz prijedlog da nasilničko ponašanje počinjeno u grupi ili prema većem broju osoba ili ako je počinjeno iz mržnje, postane kvalificirani oblik toga kaznenog djela.

Nakon provedene rasprave članovi i članice Odbora jednoglasno (8 glasova za) su odlučili Hrvatskom saboru predložiti da donese

Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona P.Z.E. br. 697

Za izvjestiteljice na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora i Sonju König, potpredsjednicu Odbora.

Potpredsjednica Odbora
     

     Sonja König

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, u suradnji s Centrom za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI, održao je u četvrtak 11. prosinca 2014. godine, tematsku sjednicu (30. sjednicu Odbora) na temu

Pristup uslugama reproduktivnog zdravlja.

Na sjednici su uz članove i članice Odbora sudjelovali pojedini zastupnici, predstavnici nadležnih državnih institucija, ravnatelji bolnica, udruge pacijenata, te udruga koje se bave zaštitom ženskih ljudskih prava.

Na početku sjednice Nataša Bijelić, predstavnica Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje ukratko je predstavila rezultate istraživanja pod nazivom "Siva zona – pitanje abortusa u RH". Istraživanje je predstavljalo analizu i mapiranje relevantnih dionika legislative politike i prakse prekida trudnoće na zahtjev u Republici Hrvatskoj s ciljem uvida u trenutnu situaciju. Korištene metode u istraživanju bazirale su se na podacima prikupljenim od konzultiranih dionika (intervjui, fokusirana grupna diskusija te pismeni prijedlozi i očitovanja). Istraživanje je provedeno u prvoj polovici 2014. godine. Prekid trudnoće reguliran je Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, dakle zakonu koji potiče još iz bivše države. Zakon kaže da je prekid trudnoće se može obaviti samo u zdravstvenim ustanovama i da se prekid trudnoće na zahtjev može izvršiti do isteka 10 tjedana od dana začeća, a nakon tog perioda samo nakon odobrenja komisije. Glavni nalaz istraživanja je da je dostupnost i sigurnost legalnog pobačaja u Republici Hrvatskoj otežana. Jedan od problema je neodgovarajuća državna regulacija i nadzor. Istraživanjem je utvrđeno da prekid trudnoće nije moguće izvršiti u svakoj od 32 zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj. Također, utvrđeno je da nema mehanizama praćenja i kontrole od strane Ministarstva zdravlja. Ministarstvo je u pismenoj komunikaciji dalo podatak kako u samom ministarstvu ne postoji odjel niti povjerenstvo niti zadužena osoba koja se bavi problematikom prekida trudnoće i osigurava provedbu zakona. Na temelju podataka iz bolnica od strane liječnika saznalo se da nema standardizirane procedure vezane uz pružanje informacija o prekidu trudnoće. Sljedeći problem je učestalost prigovora savjesti liječnika. Pravo na prigovor savjesti regulirano je Zakonom o liječništvu i Zakonom o sestrinstvu, ali je ustvari potpuno neregulirano područje. Ne postoje službene statistike o tome koliko je liječnika u prizivu savjesti, nema standardne procedure ili formulara kojim se daje izjava o prigovoru savjesti. Također nije poznato za što se koristi priziv savjesti: za prekid trudnoće, za medicinski potpomognutu oplodnju ili za kontracepciju. Nadalje, postoje nedostaci prilikom evidencije pobačaja, na što je ukazao Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji je zadužen za praćenje i analizu ovih podataka. Unatoč zakonskoj obavezi Zavod ne dobiva podatke na propisanom obrascu, prijave koje zaprima često su nepotpune, postoji različito bilježenje prekida trudnoće. Npr. prekid trudnoće evidentira se kroz djelatnosti dnevnih bolnica bez uvođenja u taj bolnički informacijski sustav i bez ispunjavanja obrasca. Sijedeći problem je regionalna i bolnička varijabilnost cijene ovog medicinskog zahvata jer, ovisno o bolnici i regiji, cijena varira i kreće se od oko 990 do 2500 kuna.

Dr. Dubravko Lepušić, specijalist ginekolog iz Kliničkog bolničkog centra „Sestre Milosrdnice“ u Zagrebu, iznio je podatke o stanju na terenu, prvenstveno u ustanovi u kojoj radi, gdje od zaposlenih ginekologa više od polovice nema priziv savjesti. Dr. Lepušić se osvrnuo na medijsko prezentiranje teme koje ga je zasmetalo posljednjih nekoliko mjeseci, odnosno da se liječnike dijeli na jednu grupu koja je za abortus, a druga koja je protiv abortusa. Ističe kako razlika nije u tome, već u načinu na koji se pitanje prekida trudnoće rješava. Dakle, liječnici koji nemaju priziv savjesti (u koje se ubraja i dr. Lepušić) su protiv zabrana, te se zalažu za to da postoji (kao što je i normalno u civiliziranim zemljama) pravo žene na raspolaganje svojim tijelom. Također se zalažu za to da se prvenstveno edukacijom mladih postigne takva razina znanja da se bitno smanji broj prekida trudnoće. U tom je smislu veoma bitan zdravstveni odgoj. Naveden je primjer Finske, u kojoj mladi stupaju najranije u spolne odnose (u Europi), u prosjeku sa 15 godina. Finska ima najmanje problema s neželjenim trudnoćama adolescentica i spolno prenosivim bolestima iz jednostavnog razloga što ima zdravstveni odgoj unazad 45 godina. Osim edukacije mladih, važno je da se educiraju i roditelji adolescenata. U Kliničkom bolničkom centru „Sestre Milosrdnice“, na odjelu ginekologije, više od polovice ginekologa nema priziv savjesti, organizirana je služba tako da se zadovoljava zakonsko pravo žene na prekid trudnoće. Postoji standardizirana procedura upisa pacijentica, koje ispunjavaju formulare svojim općim podacima te se napravi pregled, a žena se u adekvatnom roku razmjerno trudnoći i zakonskim okvirima naručuje na sam prekid trudnoće. Dr. Lepušić izvijestio je kako se nekim bolnicama (između ostalih i Kliničkom bolničkom centru „Sestre Milosrdnice“) po direktivi prebacuje dio posla iz drugih bolnica (koje ne rade prekide trudnoće), zbog čega su njegovi kolege unutar odjela izrazito nezadovoljni jer se radi o selektivnom pristupu priziva savjesti. Naime, ako netko zaista ima iskren priziv savjesti onda se to odnosi i na asistiranu oplodnju te na amniocenteze, a ne samo na prekid trudnoće kao takav. Dr. Lepušić smatra kako bi bilo korisno da liječničke udruge pokrenu inicijativu definiranja priziva savjesti unutar medicine.

Pomoćnik ministra zdravlja dr. Dragan Korolija, izvijestio je kako je Ministarstvo zdravlja zateklo različita otvorena pitanja koja nastoji što brže i efikasnije riješiti. Jedno od njih je svakako dostupnost pobačaja na zahtjev. Potaknuto raznim inicijativama Ministarstvo je nedavno uputilo ustanovama zahtjev da osiguraju dostupnost zdravstvene zaštite odnosno da izvijeste Ministarstvo o stanju u pojedinoj ustanovi. Pomoćnik ministra podsjetio je kako je za organizaciju zdravstvene zaštite odnosno pružanje zdravstvene skrbi na razini zdravstvene ustanove odnosno bolnice odgovoran ravnatelj odnosno sanacijski upravitelj. Podaci koje je Ministarstvo zaprimilo s terena, a direktnim dopisima sanacijskih upravitelja i ravnatelja, govore kako je u tom trenutku (13. studenog) bilo pet ustanova koje nisu obavljale pobačaj na zahtjev, a u ovom trenutku tih pet ustanova riješilo je pitanje pobačaja na zahtjev na različite načine (angažirani su vanjski suradnici, dio liječnika je povukao priziv savjesti, sklopljen je ugovor o suradnji s ustanovom u kojoj se obavlja pobačaj). Ministarstvo prihvaća predložene inicijative, a ostalo se može rješavati u dogovoru.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pozdravila je raspravu o temi pobačaja na tematskoj sjednici Odbora za ravnopravnost spolova, kao radnog tijela Hrvatskog sabora. Pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova objavilo je priopćenje vezano za priziv savjesti i za dostupnost zdravstvenim ustanovama i reproduktivnim pravima žena. Otvorena su dva važna pitanja. Jedno je pitanje autonomije bolnica i način na koji oni imaju transparentnost i proceduru vezano za priziv savjesti, a drugo pitanje vezano je uz Ministarstvo zdravlja koje treba predložiti donošenje propisa kojim će se decidirano navesti kriteriji za prizivu savjesti te na koji se način može obaviti pobačaj u svim bolnicama. To je potrebno kako bi se izbjeglo da pojedini liječnici budu preopterećeni, da se uvode vanjski suradnici (postavlja se pitanje njihove naknade u svjetlu stalnog rezanja zdravstvenih troškova) i korištenja jednog prava koji ima ograničeni opseg. Ukoliko se koristi pravo priziva savjesti, ono se ne može koristiti na štetu drugih osoba, drugih pojedinaca odnosno pojedinki. Zbog toga kriteriji moraju biti jasno artikulirani i propisani.

U raspravi koja je uslijedila članica Odbora Melita Mulić izrekla je stav Kluba SDP-a o osiguranju temeljnog prava žena na reproduktivno zdravlje i prava na izbor. Podupire prijedlog da se standardiziraju procedure. Posebno podržava prijedlog pomoćnika ministra da se zajedno s liječničkom komorom otvore razgovori u cilju reguliranja pitanja priziva savjesti. Socijaldemokratska stranka u svakom slučaju podržava i pravo na priziv savjesti te nikako ne smatra da bi ta dva prava, pravo žene na slobodan izbor i pravo na prigovor savjesti, trebali biti u koliziji jedno s drugim.

Članica Odbora Nadica Jelaš izrekla je stav Kluba SDP-a da prekid trudnoće ne može biti metoda kontracepcije. Smatra da je stoga u tom smislu i dalje potrebna široka edukacija. S obzirom da je postojeći zakon još iz 1978. godine, kao članica Odbora za ravnopravnost spolova i kao članica Kluba SDP-a predlaže donošenje novoga zakona koji će cjelovito regulirati ovu problematiku, a na inicijativu Ministarstva zdravlja.

Tajana Broz, vanjska članica Odbora za ravnopravnost spolova, zahvalila je predsjednici Odbora na organizaciji tematske sjednice s ovako važnom temom. Ukazala je na važno pitanje cjelovitog rješavanja područja reproduktivnog zdravlja žena. Podsjetila je kako je "Ženska platforma" krajem 2013. godine uputila otvoreno pismo Ministarstvu zdravlja tražeći osnivanje povjerenstva vezano upravo uz zaštitu zdravlja žena, s obzirom na cijeli niz otvorenih pitanja koje se pokušava riješiti jedno po jedno, a potreban je cjeloviti pristup području.

Biserka Mončinović, u ime Ženske mreže Hrvatske te Centra za građanske inicijative Poreč, ukazuje na najvažnije probleme temeljem dugogodišnjeg praćenja područja reproduktivnih prava u izvješćima o stanju ženskih ljudskih prava: nedostupnost pobačaja, nepostojanje kontracepcije, nepostojanje zdravstvenog odgoja. Ukazala je na zabrinjavajuće podatke o porastu spontanih i ostalih pobačaja koji su evidentirani u svim bolnicama, te se zapitalo kako to da se nitko nije zabrinuo nad tako ozbiljnim pogoršanjem ženskog reproduktivnog zdravlja. Predlaže da se o pitanjima koja su istaknuta na ovoj tematskoj sjednici nastavi raspravljati u smislu zaštite ljudskih prava žena, zaštite reproduktivnog zdravlja žena i prava na izbor.

Dr. Jasenka Gruić Koračin, ističe da se kao ginekologinja s više od 30 godina rada susreće sa situacijama koje smatra apsurdnima, primjerice da njezini kolege (koji su završili Medicinski fakultet i specijalisti su) ne žele propisivati kontracepciju. Što se tiče mogućnosti priziva savjesti najavljuje inicijativu za izmjenu odredbe članka 20., Zakona o liječništvu, odnosno dodatnog reguliranja priziva savjesti. Podsjeća da je medicina specifična djelatnost, te da postoji više od stotinu zakona, deklaracija i preporuka koje reguliraju etičko ponašanje liječnika u medicini, te ne razumije čemu onda i priziv savjesti. Smatra da, prilikom najavljenih promjena Ustava, treba vratiti u Ustav odrednicu o slobodnom odlučivanju o rađanju djece, što je osnovno žensko ljudsko pravo.

Pomoćnik ministra zdravlja dr. Dragan Korolija, naglasio je da se u Ministarstvu zdravlja rješava puno problema, od kojih se neki problemi dugo rješavaju pa se iznenada dođe do rješenja. Trenutačno u Ministarstvu postoji Povjerenstvo za ginekologiju i opstretriciju i Povjerenstvo za medicinski pomognutu oplodnju. Budući da je na današnjoj sjednici postalo razvidno da nisu pokrivena sva područja, odnosno reproduktivno zdravlje žena u najširem smislu, kao voditelj Uprave za stacionarnu zdravstvenu zaštitu poziva sve sudionike u raspravi, pogotovo nevladine organizacije da se direktno obratite Ministarstvu. Ministarstvo će osnovati novo povjerenstvo koje bi sa što šireg aspekta sagledalo sve elemente reproduktivnog zdravlja.

Damir Jukica je u ime Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata grada Zagreba govorio je aktivnostima toga tijela koje je zakonski zaduženo, ovlašteno i opunomoćeno zahtijevati od Ministarstva zdravlja sve mjere sukladno Zakona o zaštiti prava pacijenata koje ugrožavaju zdravlje pacijenata. Povjerenstvo djeluje prvenstveno radi zaštite pacijenata, a odmah zatim i radi zaštite sustava javnog zdravstva. Po njegovom mišljenju Hrvatska ima izvanredan Zakon o zaštiti prava pacijenata.

Dr. Petar Stapar, ravnatelj Opće bolnice „dr. Tomislav Bardek“ u Koprivnici kao liječnik je pogođen izjavama na sjednici za koje smatra da su protiv liječničke struke i protiv liječnika. Zamolio je da se ne govori na taj način o liječnicima generalno već da se upotrijebi izraz „neki liječnici“. Naglašava da trudnoća nije bolest, a u raspravi se govorilo o ugrožavanju prava žene, odnosno ugrožavanju njezinog zdravlja. Smatra da je potrebno točno definirati što je reproduktivno zdravlje, što je kontracepcija, odnosno što je ono što liječnik mora izvesti.

Predsjednica Odbora Nansi Tireli, istakla je da sve učestaliji prizivi savjesti liječnika ženama predstavljaju problem te da se taj problem treba riješit. Budući da postojeći zakon donesen prije 36 godina decidirano regulira pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece, nedvojbena je obaveza i bolnica i liječnika da svakoj ženi to pravo osigura.

Dr. Vesna Šerić, ravnateljica Kliničkog bolničkog centra "Sestre Milosrdnice", izvijestila je kako je njezina ustanova sklopila sporazum s KB „Sveti Duh“ o privremenom obavljanju pobačaja. Međutim, moli da Ministarstvo zdravlja iznađe drugi način rješavanja zakonske obveze dostupnosti pobačaja u svakoj ustanovi koja ima kliniku ili odjel za ginekologiju. Ukazala je i na slučaj da samoorganizirana skupina ispred bolnice molitvom želi suzbiti obavljanje prekida trudnoće, što izaziva niz neugodnosti kolegama liječnicima, izlaže cijelu ustanovu medijskoj pozornosti. Ističe da njezini kolege liječnici obavljaju savjesno svoj posao.

Pomoćnik ministra zdravlja dr. Dragan Korolija priznaje da postoji problem, koji je Ministarstvo voljno riješiti kao što rješava i druge probleme. Međutim, problem je složen i višedimenzionalan, budući da je pravo jedne osobe toliko široko da počne ugrožavati pravo druge osobe.

Članica Odbora Ana Komparić Devčić zahvalila je na mogućnosti da raspravlja o vrlo važnoj temi koja je problematizirana u posljednjih nekoliko mjeseci. Ističe da je zakon dobar, te da zakon koji je 36 godina na snazi ne treba mijenjati već ga treba provoditi. Podržava prijedlog izmjene dijela Zakona o liječništvu koji se odnosi na priziv savjesti, a dvoji trebaju li ili ne liječnici imati mogućnost priziva savjesti. Smatra da je važno da se ženama omogući pravo na reproduktivno zdravlje i pravo na izbor. Podržava prijedlog dr. Korolije o formiranju povjerenstva pri Ministarstvu zdravlja sa širim obuhvatom stručnjaka koji će raspravljati o problematici reproduktivnog zdravlja žena.

Nela Pamuković, predstavnica Ženske mreže Hrvatske upozorila je na nekoliko do sada nespomenutih problema. Naime, prema medijskim navodima jedna trećina bolnica nije radila abortuse što znači da je prigovor savjesti uložio jako veliki broj liječnika, neke brojke su u pojedinim gradovima i neka istraživanja pokazuju i 66%. Stoga se pita što bi bilo da trećina profesionalnih vojnika uloži prigovor savjesti jer liječnici su profesionalci. Ističe da su molitvene skupine dio svjetskog pokreta koji je jako dobro organiziran, ima svoje metode edukacije i prikupljanja volontere. Upozorava da njihova metodologija i edukacije idu i do napada, fizičkog uznemiravanja liječnika i liječnica koje ulaze u bolnice. Upozorava da je propušteno spomenuti prisutnost Crkve u bolnicama i utjecaj Crkve, te smatra kako Ministarstvo mora tome posvetiti pažnju. Upozorava na protuzakonitu propagandu s različitim materijalima protiv prava na pobačaj koji se mogu naći u sali gdje se žene oporavljaju od anestezije nakon prekida trudnoće.

Dr. Mladen Bušić, ravnatelj Kliničke bolnice „Sv. Duh“ iznio je svoj stav o dva zakona o kojima je raspravljano. Jedan zakon je iz 1978. godine koji regulira pravo žena na slobodan izbor o rađanju djece. Smatra da taj zakon daje mogućnost tj. opciju bolničkim zdravstvenim ustanovama da zahvat prekida trudnoće mogu raditi, ali nije obligirao bolnice već je dopustio opciju. Drugi zakon je iz 2008. godine Zakon o liječništvu (koji imaju sve moderne svjetske demokracije, zapadne naročito) i u njemu je po prvi puta u Hrvatskoj uveden institut priziva savjesti koji je legitimno zakonsko pravo u ovoj državi. Osobno smatra da ta dva prava nisu ni u kakvoj koliziji. Uvjeren je da, ukoliko postoje problemi u bilo kojem segmentu, postoje institucije države koje takve probleme mogu i trebaju rješavati. Zahvalio je svima koji poštuju prava žena na slobodan izbor u rađanju, a također i svima koji poštuju pravo liječnika na priziv savjesti. Smatra da je Hrvatska izuzetno pravno uređena i u ovom segmentu, da ima izvanredan zdravstveni sustav i koji je, u uvjetima financiranja kakvi su poznati, pruža zaista maksimalno kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, za što postoje i mjerila u europskim okvirima.

Predsjednica Odbora Nansi Tireli, zaključno je ponovila najvažnije točke iz rasprave, odnosno da su ženama u jednom dijelu ograničena prava, da se liječnici bore za svoje pravo na priziv savjesti, da postoje liječnici koji su diskriminirani i prozivani jer svoj posao rade u skladu sa zakonom. Identificirani su problemi koje treba riješiti. Zahvalila je pomoćniku ministra zdravlja na prijedlogu za osnivanje povjerenstva koje bi nastavilo raspravu o ženskim reproduktivnim pravima. Smatra da bi, ako je o nečemu potrebno postići konsenzus, onda je to konsenzus o pravu na pristup zdravlju.

Nakon rasprave Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora jednoglasno (7 glasova ZA) donio je:

Zaključak

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora predlaže da Ministarstvo zdravlja i ostali dionici u zdravstvenom sektoru poduzmu sve zakonske aktivnosti u svrhu ostvarivanja ženskih reproduktivnih prava. U cilju dostupnosti i sigurnosti pobačaja na zahtjev potrebno je osigurati dostupnost pobačaja na zahtjev u svim ovlaštenim ustanovama, regulirati slučajeve prigovora savjesti te standardizirati procedure, postupke i cijene. Odbor podržava prijedlog da se u sklopu Ministarstva zdravlja formira povjerenstvo koje će se baviti ukupnim reproduktivnim zdravljem žena sa više aspekata.

Predsjednica Odbora:
      Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 29. sjednici održanoj 24. rujna 2014. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, P.Z.E. br. 697 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. srpnja 2014. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je predstavnica Ministarstva pravosuđa predstavila Prijedlog zakona. Od stupanja na snagu Kaznenog zakona ukazivano je na probleme koji se javljaju u praksi. Stoga se predlažu izmjene i dopune koje imaju za cilj ukloniti dvojbe, popuniti uočene praznine, međusobno uskladiti pojedine norme, nomotehnički i jezično poboljšati tekst te dodatno uskladiti Kazneni zakon s pravnom stečevinom Europske unije. Predlažu se izmjene kod kaznenih djela protiv časti i ugleda. Kada je riječ o nasilju u obitelji, Kaznenim zakonom ne propisuje se više kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji kao samostalno kazneno djelo. Intencija je bila ojačati položaj žrtava te je počinjenje kaznenog djela prema bliskoj osobi kod niza kaznenih djela propisano kao kvalificirani oblik djela. Ovim izmjenama i dopunama predlaže se inkriminiranje psihičkog nasilja u obitelji kao zasebnog kaznenog djela. Propisivanje kaznenog djela psihičkog nasilja u obitelji Republika Hrvatska udovoljava obvezi iz članka 33. Konvencije Vijeća Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, prema kojoj je dužna kažnjavati psihičko nasilje u obitelji.

Autonomna ženska kuća predlaže vraćanje cijelog članka nasilničkog ponašanja u obitelji u Kazneni zakon, Lezbijska grupa Kontra predlaže uvođenje kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz mržnje.

Prijedlog je Ženske mreže Hrvatske da se uvede kaznena odgovornost korisnika spolnih usluga uz naplatu, bez obzira je li morao ili mogao znati za okolnosti pod kojima je osoba ušla u prostituciju.

Nakon provedene rasprave članice Odbora većinom glasova (6 glasova za i 4 suzdržana glasa) su odlučile Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona P.Z.E. br. 697
2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljice na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora i Sonju König, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
     

     Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 28. sjednici održanoj 3. srpnja 2014. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, P.Z. br. 685 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. lipnja 2014. godine. Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je predstavnica Ministarstva branitelja predstavila Prijedlog zakona. Do danas ne postoje točni podaci o osobama koje su proživjele seksualno nasilje u Domovinskom ratu. Temeljem postojećih propisa, Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji – 4 žene i 2 muškarca su ostvarili status HRVI iz Domovinskog rata s osnova zatočenja i silovanja u logoru te ustanovljenja oštećenja organizma od 50%-100%. Temeljem Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, svojstvo civilnog invalida rata priznato je 10 žena zbog pretrpljene fizičke i psihičke traume silovanja. Republika Hrvatska ima u primjeni Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela no po tom zakonu žrtve seksualnog nasilja u ratu ne mogu ostvariti prava. Prijedlogom Zakona definira se seksualno nasilje u Domovinskom ratu, predviđaju se prava na: psihosocijalnu pomoć, pravnu pomoć, zdravstvenu pomoć, medicinsku rehabilitaciju, obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje (osobama koje to pravo nemaju), liječnički sistematski pregled, smještaj u veteranske centre; nadalje uređuje se način i uvjeti priznavanja statusa žrtve i njenih prava, te najavljuje osnivanje Fundacije za isplatu novčanih naknada kao vida reparacije. Stupanjem na snagu ovog Zakona žrtve će moći koristiti sedam predviđenih prava nematerijalne prirode dok će se pitanja isplate novčanih naknada urediti drugim zakonom.

U raspravi koja je uslijedila sve članice Odbora podržale su donošenje zakona na koji žrtve seksualnog nasilja čekaju već dvadeset godina. Međutim, pojedine članice Odbora smatraju da Prijedlog zakona treba bitno popraviti. Između ostalog predlažu da se u tekstu jasno navede tko je tijekom Domovinskog rata bio agresor. Nadalje ističu da, s obzirom da ratni zločini ne zastarijevaju, ne bi trebalo ograničiti rok za podnošenje zahtjeva za stjecanje statusa i ostvarivanje prava žrtva seksualnog nasilja. Vanjska članica Odbora podržava donošenje zakona kao i mogućnost da predstavnici civilnog društva budu članovi Povjerenstva za davanje mišljenja o proživljenom seksualnom nasilju u Domovinskom ratu. Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova podržava donošenje zakona u čijoj pripremi je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktivno sudjelovala. Savjetnica Predsjednika Republike Hrvatske istaknula je kako se predugo čekalo na ovaj Prijedlog zakona te podsjetila kako se upravo u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske prije tri godine počelo intenzivno ukazivati na potrebu rješavanja statusa žrtava seksualnog zlostavljanja u Domovinskom ratu.

Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora jednoglasno su odlučili Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, P.Z. br. 685
2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljice na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora i Sonju König, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 28. sjednici održanoj 3. srpnja 2014. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, P.Z. br. 584 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. lipnja 2014. godine. Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Uvodno je ministar uprave predstavio Konačni prijedlog zakona odnosno razlike u odnosu na Prijedlog zakona u prvom čitanju. Prilikom pripreme Konačnog prijedloga zakona prihvaćene su primjedbe da se promijeni naziv zakona, na način da nedvojbeno ukazuje na krug osoba na koje se odnosi. Nadalje, dodana je odredba kojom se predviđa zabrana svakog oblika nasilja u zajednici obiteljskog života. Predlagatelj je prihvatio i prijedlog Odbora za ravnopravnost spolova te se partnerska skrb može zasnovati i za života životnog partnera roditelja djeteta ukoliko je drugom roditelju oduzeta roditeljska skrb zbog zlostavljanja djeteta (a ne samo ako drugi roditelj nije poznat). Sukladno primjedbama, predlagatelj je nomotehnički i izričajno uredio tekst Konačnog prijedloga Zakona.

U raspravi koja je uslijedila predsjednica Odbora izrazila je zadovoljstvo što su Konačnim prijedlogom zakona uvažene brojne primjedbe i prijedlozi iz rasprave u prvom čitanju. Vanjska članica Odbora zatražila je dodatno objašnjenje odredbe stavka 2. članka 42. Konačnog prijedloga zakona. Predstavnik udruge Zagreb Pride podržao je donošenje zakona, iako se Udruga nadala progresivnijim zakonskim rješenjima. Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova istaknuo je da javnu podršku donošenju zakona daje i institucija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora većinom su glasova (7 glasova za i 4 glasa protiv) odlučili Hrvatskom saboru predložiti da donese

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola

Za izvjestiteljice na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora i Sonju König, potpredsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 27. sjednici održanoj 6. lipnja 2014. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2013. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 31. ožujka 2014. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.
U vrlo opsežnom izvješću od 273 stranice detaljno su opisane sve aktivnosti Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova tijekom 2013. godine u skladu s ovlastima i djelokrugom rada pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova određenima Zakonom o ravnopravnosti spolova.

Tijekom 2013. godine radilo se na ukupno 2.133 predmeta, što predstavlja povećanje za 40,9% u odnosu na 1.514 predmeta u 2012. godini. Po oblicima diskriminacije bilo je: 86,4% slučajeva izravne diskriminacije, niti jedan slučaj neizravne diskriminacije, dok u 13,6% slučajeva nije utvrđen niti jedan oblik diskriminacije niti svjedočenje o nejednakom postupanju. Po osnovi diskriminacije bilo je temeljem: spola 77,6% slučajeva, spolne orijentacije 5,3%, bračnog statusa 1,9%, rodnog identiteta i izražavanja 1,1%, drugih osnova 0,5% i bez osnova za postupanje 13,6%.

Pravobraniteljica je ukupno uputila 168 pismenih prijedloga, 227 upozorenja i 503 preporuke, inicirala pokretanje 1 prekršajne prijave i dala inicijativu za izmjenu 3 zakona. Pravobraniteljica je tijekom 2013. provela 9 neovisnih istraživanja - analize.

U Izvješću je ukazano da je položaj žena na tržištu rada i dalje nepovoljan. Uz nisku stopu radne aktivnosti dodatno zabrinjava još niža stopa zaposlenosti žena u hrvatskom društvu, kao i povećanje stope nezaposlenosti među visoko obrazovanim ženama. Žene ostvaruju niži bruto i neto dohodak u velikoj većini svih područja djelatnosti. Vezano uz usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, pravobraniteljica je istaknula potrebu mijenjanja odgojno-obrazovnih obrazaca koji perpetuiraju rodne stereotipe i tradicionalne rodne uloge.

Tijekom izvještajnog razdoblja, točnije 01.01.2013. na snagu je stupio novi Kazneni zakon kojim nasilničko ponašanje u obitelji nije više propisano kao posebno kazneno djelo, već je nasilje prema članu/članici obitelji inkorporirano kao kvalifikatorna okolnost određenih kaznenih djela (Teško ubojstvo, Tjelesna ozljeda, Osobito teška tjelesna ozljeda, Teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti, Teška tjelesna ozljeda iz nehaja, Prisila, Prijetnja, Spolni odnošaj bez pristanka i Teška kaznena djela protiv spolne slobode). Prema ovakvoj sistematizaciji djela obiteljskog nasilja, izvan dohvata Kaznenog zakona ostaje psihičko, pa i ekonomsko nasilje u obitelji. Kazneni zakon pruža pravnu zaštitu širem krugu osoba nego Zakon od zaštiti od nasilja u obitelji, jer obuhvaća i istospolne partnere. Prema podacima MUP-a, u razdoblju od 01.01-31.12.2013., prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji prekršajno je prijavljeno 16.564 osoba, što je manje za 7,9% u odnosu na isto razdoblje 2012., tijekom koje je prekršajno prijavljeno 17.976 osoba. Ženske osobe (maloljetne i punoljetne) čine 64% osoba oštećenih nasilničkim ponašanjem.

Pravobraniteljica je ukazala na tendenciju smanjivanja sredstava provoditeljima psihosocijalnih tretmana što dovodi do smanjivanja broja stručnih ustanova i pojedinaca koji se bave istim, ali i do smanjenja broja kažnjenika koji prolaze izvršenje iste zaštitne mjere, odnosno gubitak mogućnosti utjecaja na nasilnika da modificira svoje ponašanje.
Institut besplatne pravne pomoći tijekom 2013.g. doživio je nove izmjene. Donesen je novi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, koji je prilično temeljito revidirao postojeće osnove besplatne pravne pomoći. Ostaje neriješeno pitanje ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć žrtava obiteljskog nasilja u kaznenom i prekršajnom postupku radi nasilja u obitelji.
Pravobraniteljica je istaknula da je jedno od temeljnih načela na kojem bi se trebale temeljiti politike i mjere na području pružanja potpore roditeljstvu jednako sudjelovanje roditelja te pridavanje važnoj ulozi očeva u brizi i odgoju djece, uzimajući u obzir načelo ravnopravnosti spolova.

Izvještajna godina u području seksualne i rodne ravnopravnosti obilježena je vrlo dinamičnim razdobljem redefiniranja pravnog položaja spolnih i rodnih manjina u Hrvatskoj. Pristupanje Republike Hrvatske u članstvo Europske unije 01.07.2013., donijelo je niz promjena koje će utjecati i utječu na društveni položaj osoba istospolne orijentacije u RH.
Posebnu pažnju pravobraniteljica je posvetila problematici posebno osjetljivih društvenih skupina, uključujući žene u ruralnim područjima, žene s invaliditetom, žena pripadnice nacionalnih manjina, žene u kaznionicama, žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i žene u prostituciji.

Pravobraniteljica je tijekom izvještajnog razdoblja sudjelovala u radu radne skupine oformljene pri Ministarstvu branitelja radi izrade Zakona o pravima žrtva seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. Radi se uglavnom o stvarnim pravima, koja predstavljaju neku vrstu financijske satisfakcije žrtvama te pravima koja osiguravaju mogućnosti liječenja, rehabilitacije, zbrinjavanja i sl. u sustavu zdravstvene i socijalne skrbi.
 
U području obrazovanja, tijekom 2013. godine pravobraniteljica je aktivno sudjelovala u procesu donošenja nekoliko novih propisa vezano za područje obrazovanja. U 2013. godini dogodili su se pozitivni pomaci prema kvalitetnom uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja u nacionalni obrazovni sustav.

Provedeno istraživanje o načinima medijskog izvještavanja o obiteljskom nasilju pokazalo je da se u izvještavanju o obiteljskom nasilju nad muškarcima koriste izrazi koji omalovažavaju ozbiljnost kaznenih djela. Jedan dio tekstova i dalje obiteljsko nasilje pa čak i brutalne fizičke napade, koji rezultiraju smrću žrtve, dovodi u kontekst ljubavi koja je krenula po zlu ili ljubomore. U slučajevima u kojima je utvrdila da se radi o spolnim stereotipima ili seksizmu, Pravobraniteljica je upućivala medijima upozorenja i preporuke, izdavala javna priopćenja i o njima govorila prigodom nastupa u medijima.
Žene su i dalje podzastupljene u području političke participacije, bilo da se radi o uključivanju na kandidacijske liste, javnom predstavljanju stranki ili o konačnim izbornim rezultatima.
 
U raspravi koja je uslijedila član i članice Odbora bez iznimke su izrazili pohvale za Izvješće kao rezultat dobrog rada Ureda pravobraniteljice. Posebno je pohvaljen rad pravobraniteljice na terenu odnosno obilazak lokalnih zajednica, suradnja s povjerenstvima za ravnopravnost spolova s lokalne razine kao i s nevladinim udrugama, što je sve pridonijelo vidljivosti institucije pravobraniteljice.

Navedeni su problemi žena na tržištu rada, vezani uz podizanje praga tolerancije zaposlenica na seksualno uznemiravanje i diskriminaciju na radnom mjestu. Ukazano je na često nezadovoljstvo radom djelatnika centara za socijalnu skrb, kojima je nužna temeljitija edukacija.

Govoreći o političkoj participaciji žena, vanjska članica Odbora podsjetila je na obećanje Vlade Republike Hrvatske (prilikom rasprave o nedavanju vjerodostojnog tumačenja Zakona o ravnopravnosti spolova) kako će se uskoro izmijeniti Zakon o ravnopravnosti spolova. Ona smatra kako bi obveza primjene kvota svakako trebala biti Zakonom uređena prije održavanja idućih parlamentarnih izbora.

Predstavnica Ministarstva rada i mirovinskog sustava također je istaknula dobru suradnju s uredom pravobraniteljice. Smatra da je najveći oblik diskriminacije žena na tržištu rada sklapanje ugovora na određeno vrijeme. Stoga će Ministarstvo u sklopu izmjena radnog zakonodavstva, s ciljem afirmacije rada na neodređeno vrijeme, predložiti olakšavanje otkaza nakon probnog roka. To bi pružilo mogućnost ženama zaposlenim na neodređeno vrijeme da se u razdoblju probnog roka dokažu. Podsjetila je da novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji donosi novi mjere kojima se omogućava zapošljavanje osoba s invaliditetom. Također je upoznala Odbor s novim mjerama zapošljavanja „samo za žene“ uvedenim od početka 2014. godine, radi se o 20 različitih mjera uključujući samozapošljavanje žena u turizmu, sezonski obrt isključivo za žene, osposobljavanje uz rad i sl.

Predsjednica Odbora pohvalila je Izvješće, a posebno preporuke koje je pravobraniteljica uputila različitim institucijama, od kojih će se neke mogu lakše a neke teže provesti, no bitno je da ih institucije uzmu u obzir. Postavlja se pitanje zašto se unatoč mjerama aktivne politike zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tako malo žena žrtava nasilja zaposlilo. Ukazala je na veliki problem nedovoljne senzibiliziranosti djelatnika centara za socijalnu skrb u pristupu žrtvama nasilja, te ocijenila kako je policija u pristupu tom problemu napravila najveći pomak. Zatraženo je pojašnjenje zašto se povećava broj žena prijavljenih zbog nasilja u obitelji.

Pravobraniteljica je zaključno zahvalila na pozitivnim ocjenama Izvješća te dala nekoliko pojašnjenja. Vezano uz povećan prag tolerancije za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, očito je da poslodavci koriste odnos moći na tržištu rada. Nadalje, poslodavci zloupotrebljavaju institut ugovora o radu na odrečeno vrijeme, tako da ima slučajeva žena koje i 10-tak godina rade „na određeno“ pa čak i temeljem Ugovora o djelu, što im otežava rješavanje čitavog niza egzistencijalnih pitanja. Problem je i što s postojećim mjerama zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji nisu upoznati niti same žrtve a niti poslodavci. Nezadovoljstvo radom djelatnika centara za socijalnu skrb vidljivo je i iz pritužbi pravobraniteljici. Slaže se da nisu dovoljno i kvalitetno educirani. Međutim, problem predstavlja i njihov preveliki spektar obveza, ovlasti i zaduženja, zbog čega se oni niti ne stignu temeljito posvetiti svakom zadatku, posebno u manjim centrima gdje nije razgranata služba. Centri za socijalnu skrb u velikoj većini poštuju izdane preporuke, ali postoji nekoliko centara koji se na preporuke oglušuju. Ured pravobraniteljice ostvario je prošle godine suradnju s nekoliko udruga na projektima vezanim za problematiku žena u ruralnim područjima. Što se tiče povećanja broja žena prijavljenih za nasilje u obitelji, kada policijski službenici na terenu zateknu oba partnera s ozljedama, ne žele sami procjenjivati tko je žrtva a tko počinitelj te oboje privedu sucu koji donosi odluku. Pravobraniteljica je mišljenja da policijski službenici kao službene osobe moraju preuzeti odgovornost procjene tko je počinitelj a tko žrtva, te podsjeća kako je moguće nanijeti ozljede u samoobrani. Također ističe izvrsnu suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova.

Predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladih smatra da Ministarstvo dobro surađuje s uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kao i s ostalim pravobraniteljstvima. U Ministarstvu postoji osoba zadužena za kontakt i suradnju s pravobraniteljstvima, preko koje je moguće o svakom problemu izvijestiti Ministarstvo, te prema potrebi, zatražiti sastanak. Zaposlenici u centrima su preopterećeni a nisu dovoljno kadrovski ekipirani. Stoga je u ovom razdoblju najviše suglasnosti za zapošljavanje dano upravo za zapošljavanje u centrima za socijalnu skrb.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće
zaključke

1. Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2013. godinu.
2. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da žurno predloži izmjenu Zakona o ravnopravnosti spolova, kako bi se prije održavanja idućih parlamentarnih izbora uvela obveza političkih stranaka i drugih ovlaštenih predlagatelja lista da prilikom utvrđivanja i predlaganja kandidata/tkinja vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 27. sjednici održanoj 6. lipnja 2014. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2013. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 31. ožujka 2014. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

U vrlo opsežnom izvješću od 273 stranice detaljno su opisane sve aktivnosti Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova tijekom 2013. godine u skladu s ovlastima i djelokrugom rada pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova određenima Zakonom o ravnopravnosti spolova.

Tijekom 2013. godine radilo se na ukupno 2.133 predmeta, što predstavlja povećanje za 40,9% u odnosu na 1.514 predmeta u 2012. godini. Po oblicima diskriminacije bilo je: 86,4% slučajeva izravne diskriminacije, niti jedan slučaj neizravne diskriminacije, dok u 13,6% slučajeva nije utvrđen niti jedan oblik diskriminacije niti svjedočenje o nejednakom postupanju. Po osnovi diskriminacije bilo je temeljem: spola 77,6% slučajeva, spolne orijentacije 5,3%, bračnog statusa 1,9%, rodnog identiteta i izražavanja 1,1%, drugih osnova 0,5% i bez osnova za postupanje 13,6%.

Pravobraniteljica je ukupno uputila 168 pismenih prijedloga, 227 upozorenja i 503 preporuke, inicirala pokretanje 1 prekršajne prijave i dala inicijativu za izmjenu 3 zakona. Pravobraniteljica je tijekom 2013. provela 9 neovisnih istraživanja - analize.

U Izvješću je ukazano da je položaj žena na tržištu rada i dalje nepovoljan. Uz nisku stopu radne aktivnosti dodatno zabrinjava još niža stopa zaposlenosti žena u hrvatskom društvu, kao i povećanje stope nezaposlenosti među visoko obrazovanim ženama. Žene ostvaruju niži bruto i neto dohodak u velikoj većini svih područja djelatnosti. Vezano uz usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, pravobraniteljica je istaknula potrebu mijenjanja odgojno-obrazovnih obrazaca koji perpetuiraju rodne stereotipe i tradicionalne rodne uloge.

Tijekom izvještajnog razdoblja, točnije 01.01.2013. na snagu je stupio novi Kazneni zakon kojim nasilničko ponašanje u obitelji nije više propisano kao posebno kazneno djelo, već je nasilje prema članu/članici obitelji inkorporirano kao kvalifikatorna okolnost određenih kaznenih djela (Teško ubojstvo, Tjelesna ozljeda, Osobito teška tjelesna ozljeda, Teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti, Teška tjelesna ozljeda iz nehaja, Prisila, Prijetnja, Spolni odnošaj bez pristanka i Teška kaznena djela protiv spolne slobode). Prema ovakvoj sistematizaciji djela obiteljskog nasilja, izvan dohvata Kaznenog zakona ostaje psihičko, pa i ekonomsko nasilje u obitelji. Kazneni zakon pruža pravnu zaštitu širem krugu osoba nego Zakon od zaštiti od nasilja u obitelji, jer obuhvaća i istospolne partnere. Prema podacima MUP-a, u razdoblju od 01.01-31.12.2013., prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji prekršajno je prijavljeno 16.564 osoba, što je manje za 7,9% u odnosu na isto razdoblje 2012., tijekom koje je prekršajno prijavljeno 17.976 osoba. Ženske osobe (maloljetne i punoljetne) čine 64% osoba oštećenih nasilničkim ponašanjem.

Pravobraniteljica je ukazala na tendenciju smanjivanja sredstava provoditeljima psihosocijalnih tretmana što dovodi do smanjivanja broja stručnih ustanova i pojedinaca koji se bave istim, ali i do smanjenja broja kažnjenika koji prolaze izvršenje iste zaštitne mjere, odnosno gubitak mogućnosti utjecaja na nasilnika da modificira svoje ponašanje.

Institut besplatne pravne pomoći tijekom 2013.g. doživio je nove izmjene. Donesen je novi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, koji je prilično temeljito revidirao postojeće osnove besplatne pravne pomoći. Ostaje neriješeno pitanje ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć žrtava obiteljskog nasilja u kaznenom i prekršajnom postupku radi nasilja u obitelji.

Pravobraniteljica je istaknula da je jedno od temeljnih načela na kojem bi se trebale temeljiti politike i mjere na području pružanja potpore roditeljstvu jednako sudjelovanje roditelja te pridavanje važnoj ulozi očeva u brizi i odgoju djece, uzimajući u obzir načelo ravnopravnosti spolova.
Izvještajna godina u području seksualne i rodne ravnopravnosti obilježena je vrlo dinamičnim razdobljem redefiniranja pravnog položaja spolnih i rodnih manjina u Hrvatskoj. Pristupanje Republike Hrvatske u članstvo Europske unije 01.07.2013., donijelo je niz promjena koje će utjecati i utječu na društveni položaj osoba istospolne orijentacije u RH.

Posebnu pažnju pravobraniteljica je posvetila problematici posebno osjetljivih društvenih skupina, uključujući žene u ruralnim područjima, žene s invaliditetom, žena pripadnice nacionalnih manjina, žene u kaznionicama, žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i žene u prostituciji.
Pravobraniteljica je tijekom izvještajnog razdoblja sudjelovala u radu radne skupine oformljene pri Ministarstvu branitelja radi izrade Zakona o pravima žrtva seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. Radi se uglavnom o stvarnim pravima, koja predstavljaju neku vrstu financijske satisfakcije žrtvama te pravima koja osiguravaju mogućnosti liječenja, rehabilitacije, zbrinjavanja i sl. u sustavu zdravstvene i socijalne skrbi.

U području obrazovanja, tijekom 2013. godine pravobraniteljica je aktivno sudjelovala u procesu donošenja nekoliko novih propisa vezano za područje obrazovanja. U 2013. godini dogodili su se pozitivni pomaci prema kvalitetnom uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja u nacionalni obrazovni sustav.
Provedeno istraživanje o načinima medijskog izvještavanja o obiteljskom nasilju pokazalo je da se u izvještavanju o obiteljskom nasilju nad muškarcima koriste izrazi koji omalovažavaju ozbiljnost kaznenih djela. Jedan dio tekstova i dalje obiteljsko nasilje pa čak i brutalne fizičke napade, koji rezultiraju smrću žrtve, dovodi u kontekst ljubavi koja je krenula po zlu ili ljubomore. U slučajevima u kojima je utvrdila da se radi o spolnim stereotipima ili seksizmu, Pravobraniteljica je upućivala medijima upozorenja i preporuke, izdavala javna priopćenja i o njima govorila prigodom nastupa u medijima.
Žene su i dalje podzastupljene u području političke participacije, bilo da se radi o uključivanju na kandidacijske liste, javnom predstavljanju stranki ili o konačnim izbornim rezultatima.

U raspravi koja je uslijedila član i članice Odbora bez iznimke su izrazili pohvale za Izvješće kao rezultat dobrog rada Ureda pravobraniteljice. Posebno je pohvaljen rad pravobraniteljice na terenu odnosno obilazak lokalnih zajednica, suradnja s povjerenstvima za ravnopravnost spolova s lokalne razine kao i s nevladinim udrugama, što je sve pridonijelo vidljivosti institucije pravobraniteljice.

Navedeni su problemi žena na tržištu rada, vezani uz podizanje praga tolerancije zaposlenica na seksualno uznemiravanje i diskriminaciju na radnom mjestu. Ukazano je na često nezadovoljstvo radom djelatnika centara za socijalnu skrb, kojima je nužna temeljitija edukacija.

Govoreći o političkoj participaciji žena, vanjska članica Odbora podsjetila je na obećanje Vlade Republike Hrvatske (prilikom rasprave o nedavanju vjerodostojnog tumačenja Zakona o ravnopravnosti spolova) kako će se uskoro izmijeniti Zakon o ravnopravnosti spolova. Ona smatra kako bi obveza primjene kvota svakako trebala biti Zakonom uređena prije održavanja idućih parlamentarnih izbora.

Predstavnica Ministarstva rada i mirovinskog sustava također je istaknula dobru suradnju s uredom pravobraniteljice. Smatra da je najveći oblik diskriminacije žena na tržištu rada sklapanje ugovora na određeno vrijeme. Stoga će Ministarstvo u sklopu izmjena radnog zakonodavstva, s ciljem afirmacije rada na neodređeno vrijeme, predložiti olakšavanje otkaza nakon probnog roka. To bi pružilo mogućnost ženama zaposlenim na neodređeno vrijeme da se u razdoblju probnog roka dokažu. Podsjetila je da novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji donosi novi mjere kojima se omogućava zapošljavanje osoba s invaliditetom. Također je upoznala Odbor s novim mjerama zapošljavanja „samo za žene“ uvedenim od početka 2014. godine, radi se o 20 različitih mjera uključujući samozapošljavanje žena u turizmu, sezonski obrt isključivo za žene, osposobljavanje uz rad i sl.

Predsjednica Odbora pohvalila je Izvješće, a posebno preporuke koje je pravobraniteljica uputila različitim institucijama, od kojih će se neke mogu lakše a neke teže provesti, no bitno je da ih institucije uzmu u obzir. Postavlja se pitanje zašto se unatoč mjerama aktivne politike zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tako malo žena žrtava nasilja zaposlilo. Ukazala je na veliki problem nedovoljne senzibiliziranosti djelatnika centara za socijalnu skrb u pristupu žrtvama nasilja, te ocijenila kako je policija u pristupu tom problemu napravila najveći pomak. Zatraženo je pojašnjenje zašto se povećava broj žena prijavljenih zbog nasilja u obitelji.

Pravobraniteljica je zaključno zahvalila na pozitivnim ocjenama Izvješća te dala nekoliko pojašnjenja. Vezano uz povećan prag tolerancije za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, očito je da poslodavci koriste odnos moći na tržištu rada. Nadalje, poslodavci zloupotrebljavaju institut ugovora o radu na odrečeno vrijeme, tako da ima slučajeva žena koje i 10-tak godina rade „na određeno“ pa čak i temeljem Ugovora o djelu, što im otežava rješavanje čitavog niza egzistencijalnih pitanja. Problem je i što s postojećim mjerama zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji nisu upoznati niti same žrtve a niti poslodavci. Nezadovoljstvo radom djelatnika centara za socijalnu skrb vidljivo je i iz pritužbi pravobraniteljici. Slaže se da nisu dovoljno i kvalitetno educirani. Međutim, problem predstavlja i njihov preveliki spektar obveza, ovlasti i zaduženja, zbog čega se oni niti ne stignu temeljito posvetiti svakom zadatku, posebno u manjim centrima gdje nije razgranata služba. Centri za socijalnu skrb u velikoj većini poštuju izdane preporuke, ali postoji nekoliko centara koji se na preporuke oglušuju. Ured pravobraniteljice ostvario je prošle godine suradnju s nekoliko udruga na projektima vezanim za problematiku žena u ruralnim područjima. Što se tiče povećanja broja žena prijavljenih za nasilje u obitelji, kada policijski službenici na terenu zateknu oba partnera s ozljedama, ne žele sami procjenjivati tko je žrtva a tko počinitelj te oboje privedu sucu koji donosi odluku. Pravobraniteljica je mišljenja da policijski službenici kao službene osobe moraju preuzeti odgovornost procjene tko je počinitelj a tko žrtva, te podsjeća kako je moguće nanijeti ozljede u samoobrani. Također ističe izvrsnu suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova.

Predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladih smatra da Ministarstvo dobro surađuje s uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kao i s ostalim pravobraniteljstvima. U Ministarstvu postoji osoba zadužena za kontakt i suradnju s pravobraniteljstvima, preko koje je moguće o svakom problemu izvijestiti Ministarstvo, te prema potrebi, zatražiti sastanak. Zaposlenici u centrima su preopterećeni a nisu dovoljno kadrovski ekipirani. Stoga je u ovom razdoblju najviše suglasnosti za zapošljavanje dano upravo za zapošljavanje u centrima za socijalnu skrb.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

zaključke

1. Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2013. godinu.
2. Traži se očitovanje Vlade Republike Hrvatske o tome kada će predložiti izmjenu Zakona o ravnopravnosti spolova, kako bi se prije održavanja idućih parlamentarnih izbora uvela obveza političkih stranaka i drugih ovlaštenih predlagatelja lista da prilikom utvrđivanja i predlaganja kandidata/tkinja vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

        Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 23. sjednici održanoj 24. siječnja 2014. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o životnom partnerstvu, P.Z. br. 584 koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. prosinca 2013. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

Prijedlog zakona predstavio je ministar uprave. Postojeći pravni okvir kojim je uređen položaj istospolnih zajednica u Republici Hrvatskoj je nedostatan. Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o suzbijanju diskriminacije zabranjuju diskriminaciju temeljem seksualne orijentacije. Postojeći Zakon o istospolnim zajednicama iz 2003. godine propisuje izuzetno uzak opseg prava (pravo na međusobno uzdržavanje i pravo na stjecanje zajedničke imovine) koja ne mogu osigurati temelj za svakodnevno funkcioniranje istospolnih životnih zajednica. Način na koji su postavljeni uvjeti nastanka istospolne zajednice pokazao se teško ostvarivim u stvarnom životu, te od 2003. godine do danas, službeno nije potvrđen nastanak niti jedne zajednice. To ujedno znači da niti jedan par nije ostvario niti taj skromni opseg imovinskih prava koje im pruža postojeći pravni okvir.

Cilj Prijedloga zakona o životnom partnerstvu bio je postaviti pravni okvir kojim će se povećati opseg prava zajednica istospolnih osoba. Životne zajednice istospolnih osoba društvena su činjenica budući da su one sastavni dio hrvatskog društva. S obzirom da je postojanje zajednica istospolnih partnera realnost, Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, prvenstveno uređuje već postojeće stanje. U tom smislu, Prijedlog zakona o životnom partnerstvu osigurava niz praktičnih/životnih prava vezanih uz status životnih partnera, neophodnih za svakodnevni normalan život u svim aspektima, a što se nastoji normativno riješiti adekvatno ostvarivanju prava bračnih partnera.

Prijedlogom zakona o životnom partnerstvu predlaže se istospolnim partnerima omogućiti sklapanje životnog partnerstva pred državnim tijelom i upis istog u registar životnog partnerstva, koji vode matični uredi. Time bi sve evidencije o građanskom stanju vodila ista tijela te provodila bilješke o životnom partnerstvu kroz maticu rođenih; zakonom obuhvatiti pravne učinke istospolne zajednice, koje bi se odnosile i na neformalnu istospolnu zajednicu, kao što su: opća prava i obveze, uzdržavanje u okviru zajednice, imovinski odnosi životnih partnera, nasljeđivanje, porezni status životnog partnerstva, status životnog partnerstva u mirovinskom osiguranju, sustavu socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, u pogledu zapošljavanja i radnih odnosa, pristupa javnim i tržišnim uslugama te javnopravni položaj životnog partnerstva (sloboda kretanja, azilantska zaštita, privremeni boravak i spajanje obitelji, stjecanje hrvatskog državljanstva); regulirati odnose vezane uz djecu ukoliko žive u obiteljskoj zajednici istospolnih partnera, vodeći se interesom zaštite djeteta (od prava na suodlučivanje u pitanjima svakodnevnog života, uzdržavanja djeteta, samostalno odlučivanje u važnim životnim situacijama, donošenja odluka u vezi s djecom do ostvarivanja roditeljske skrbi životnog partnera).

Razlike koje postoje između istospolnih i heteroseksualnih zajednica u pogledu prava odnose se prvenstveno na položaj djece. Prijedlogom zakona o životnom partnerstvu ne predviđa se mogućnost posvajanja djece za životne partnere. Istovremeno, Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, uvažava postojeće stanje i činjenicu da istospolne zajednice s djecom postoje te da je radi dobrobiti svih članova takve zajednice, a djece posebno, potrebno urediti odnos između roditelja, djece i životnih partnera koji nisu roditelji, ali žive i brinu za tu djecu.

Prijedlog zakona sadrži dva moguća modela skrbi o djetetu: Prvi model roditeljske skrbi prati odredbe o roditeljskoj skrbi, sukladno Prijedlogu obiteljskog zakona. Tim odredbama životni partner, koji nije roditelj djeteta, bio bi stavljen u položaj koji je usporediv s položajem koji u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha prema djeci svog bračnog druga. Takva osoba ne bi postala roditelj djeteta, ali bi do njegove punoljetnosti stekla obvezu brinuti o interesima djeteta. Sud bi uvijek imao mogućnost oduzeti roditeljsku skrb životnom partneru ako bi smatrao da su interesi djeteta ugroženi. Drugi model uvodi institut partnerske skrbi. Partnerska skrb također ne omogućava posvojenje djeteta. Mogućnost stjecanja partnerske skrbi, nastala bi tek nakon smrti životnog partnera roditelja djeteta, pod uvjetom da drugi roditelj djeteta nije živ. Međutim, uvažavajući specifičnost planiranja obiteljske zajednica životnog partnerstva u kojima žive djeca, izuzetno - partnerska skrb se može steći i za života roditelja djeteta koje živi u životnom partnerstvu, ako drugi roditelj nije poznat. Zasnivanjem partnerske skrbi, između djeteta i partnera-skrbnika, nastaju prava i obveze kao između roditelja i djeteta, u pogledu pravnih učinaka. Primjenom instituta partnerske skrbi, osigurala bi se veća pravna sigurnost i zaštita djetetu i životnom partneru koji nije roditelj u posve specifičnim odnosima (posvojenje od strane jednog životnog partnera ili pomognuta umjetna oplodnja). U oba modela Odluku o stjecanju skrbi donosi sud isključivo temeljem zaštite i promicanja dobrobiti djeteta. Također u oba modela životni partner, koji stječe skrb nad djetetom, ne postaje njegov roditelj te se sukladno tome ne uvodi u matične evidencije kao roditelj djeteta.

Prijedlog zakona predstavlja pragmatičan demokratski kompromis između društvenog stajališta i svjetonazora vezanih uz uređenje istospolnih zajednica, koja se nalaze u značajnoj tenziji.

U raspravi koja je uslijedila članice Odbora podržale su donošenje ovog zakona. Potpredsjednica Odbora iznijela je osobni stav kako je dio uvodnog dijela zakonskog prijedloga pisan na način da se stječe dojam da se za neke prijedloge nepotrebno opravdava umjesto da se iza tih prijedloga čvrsto stoji. Naglasila je kako osobe u istospolnim zajednicama žive uobičajenim, svakodnevnim životom, plaćaju porez i naši su sugrađani, no uskraćeni su za čitav niz povlastica koja su omogućena pripadnicima heteroseksualnih zajednica.

Vanjska članica Odbora mišljenja je da prijedlog zakona predstavlja značajan iskorak. Međutim, zauzela se za potpunu bračnu jednakost, a iznijela je prijedlog da se istospolnim parovima dopusti posvajanje djece.

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova istaknuo je da institucija pravobraniteljice podržava prijedlog zakona koji u svakom pogledu zadovoljava sve predviđene standarde te naglasio kako homoseksualne i heteroseksualne zajednice moraju imati jednaka prava.

Predstavnica Ženske mreže Hrvatske i lezbijskih grupa Kontra i Rišpet izrazila je stav da je samo donošenje posebnog zakona koji rješava pitanja koja se trebala biti rješavana obiteljskim zakonom svojevrsna diskriminacija istospolnih zajednica. Mišljenja je kako je učinjena diskriminacija budući da se istospolne partnere isključuje kao potencijalne posvojitelje. Iznijela je prijedlog da se omogući zasnivanje partnerske skrbi i za života životnog partnera roditelja djeteta, ako je drugom roditelju oduzeta roditeljska skrb (a ne samo kada je drugi roditelj djeteta nepoznat).

Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora jednoglasno su odlučili Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, P.Z. br. 584

2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora raspravljao je na 20.  sjednici održanoj 12. studenoga 2013. godine, o prijedlozima nevladinih udruga vezanim za ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja o ustavnoj definiciji braka.

Odboru za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora obratile su se Lezbijska grupa Kontra, Rišpet i Ženska mreža Hrvatske tražeći da se „Ustavnom sudu uputi zahtjev za provođenjem nadzora nad raspisivanjem referenduma i provođenjem referenduma o ovom pitanju iz razloga što takav referendum protuustavno zadire u područje zaštite ljudskih prava“.
Odboru se, također pisanim putem, obratilo Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava prijedlogom da se zanemare zahtjevi udruga Kontra, Rišpet i Ženska mreža Hrvatske.

Predsjednica Odbora podsjetila je da je u petak 8. studenog 2013. godine Hrvatski sabor donio Odluku o raspisivanju referenduma. Nadalje, prema članku 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud na zahtjev Hrvatskog sabora utvrđuje je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom. Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora nije, dakle, ovlašten zatražiti od Ustavnog suda utvrđivanje usklađenosti referendumskog pitanja s Ustavom Republike Hrvatske.

Uslijedila je rasprava u kojoj su članice Odbora iznijele različita mišljenja. Izneseno je mišljenje da je referendumsko pitanje nerazumno, nehumano, protuustavno, opasno, neopravdano i diskriminatorno, te budući da se o navedenoj temi mnogi već izjasnili (vladine i nevladine organizacije i vjerske zajednice) svoj stav bi trebalo iznijeti i nadležno tijelo odnosno Ustavni sud. Nadalje, Odbor za ravnopravnost spolova ima dužnost i obvezu o ovoj temi iznijeti svoj stav i zatražiti stav od Ustavnog suda.

S druge strane, mišljenje je članice Odbora da Odbor kao matično radno tijelo u kontekstu rodne ravnopravnosti ne smije derogirati odluku Hrvatskog sabora niti Ustavni zakon o Ustavnom sudu koji kaže da je jedino Sabor ovlašteno tijelo za podnošenje zahtjeva za ocjenom ustavnosti referendumskog pitanja. Nadalje, nije potrebno tražiti mišljenje od Ustavnog suda budući da su nevladine udruge već predložile pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Odluke Hrvatskog sabora s Ustavom. Istaknuto je kako se ne može na sjednici Odbora izjasniti na drugačiji način nego na sjednici Hrvatskoga sabora.

Vanjska članica Odbora naglasila je kako tako važan potez ocjene ustavnosti referendumskog pitanja nije trebalo prepustiti nevladinim udrugama.

Nakon provedene rasprave predsjednica Odbora predložila je zaključak:

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, temeljem članka 35. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, podnosi Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenom ustavnosti Odluke o raspisivanju državnog referenduma koju je donio Hrvatski sabor 8. studenog 2013. godine (Narodne novine broj 134/2013.)

Odbor nije prihvatio navedeni zaključak: dvije članice Odbora bile su „za“, a pet članova „protiv“.

Predsjednica Odbora

      Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 20. sjednici održanoj 12. studenog 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o radu državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 24. rujna 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je glavni državni odvjetnik predstavio Izvješće koje metodološki slijedi ranije izvješća Državnog odvjetništva Republike Hrvatske upućena Hrvatskom saboru. Izvješće sadrži pregled kretanja i strukture prijavljenog kriminala i predmeta, pregled rada državnih odvjetništava, statističke pokazatelje po pojedinim tematskim cjelinama, pokazatelje o uspješnosti u postupcima, o materijalnom i kadrovskom stanju Državnog odvjetništva. Poslove državnog odvjetništva u 2012. godini obavljala su 33 općinska državna odvjetništva, 15 županijskih državnih odvjetništava, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. U 2012. godini došlo je do značajnog pada podnesenih kaznenih prijava u odnosu na 2011. godinu i to za 10%, porast kaznenih prijava prisutan je jedino protiv nepoznatih počinitelja (za 3%). Posebno se osvrnuo na kaznena djela počinjena iz mržnje, zbog povrede ravnopravnosti spolova i spolnog uznemiravanja te na kazneno djelo Nasilničko ponašanje u obitelji koje od 1. 1. 2013. godine više ne postoji kao posebno kazneno djelo već se počinjenje pojedinih kaznenih djela nad članom obitelji smatra kvalifikatornim oblikom kaznenog djela.

U raspravi su članice Odbora pohvalile Izvješće, ali upozorile na potrebu bolje suradnje Državnog odvjetništva i Ureda za državnu reviziju koji godinama u svojim izvješćima ukazuje na nepravilnosti i nezakonitosti. Ukazano je na potrebu bolje zaštite svjedoka – žrtava u kaznenom postupku te potrebi ponovnog uvođenja kaznenog djela Nasilničkog ponašanja u obitelji u Kazneni zakon. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova se osvrnula na statističke pokazatelje te sugerirala da svi statistički pokazatelji budu prikazani po spolu, ne samo kadrovski i oni koji se odnose na nasilničko ponašanje u obitelji.

Završno je Državni odvjetnik pojasnio kako se 1. siječnja 2014. uvodi novi informatički sustav pomoću kojeg će se moći analizirati statističke pokazatelja o stanju, kretanju, strukturi kriminaliteta, a bit će omogućeno iskazivanje svih statističkih podataka po spolu.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći
zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2012. godinu.

 Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

      Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 20. sjednici održanoj 12. studenog 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Agencija za elektroničke medije, aktom od 21. kolovoza 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo. Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na predloženo Izvješće.

Uvodno je zamjenik predsjednika Vijeća predstavio Izvješće. Vijeće za elektroničke medije je neovisno i samostalno regulatorno tijelo u području elektroničkih medija. U 2012. godini Vijeće je donijelo sedam odluka o davanju koncesija za obavljanje djelatnosti televizija i radija. U odnosu na 2011. godinu značajno se povećao broj pružatelja medijskih usluga na zahtjev. Izrazitu pažnju posvećuje se Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, radijskih i televizijskih programa. Vijeće je u 2012. godini raspisalo 2 natječaja u okviru kojih je dodijeljeno preko 36 milijuna kuna za 1446 programa. Naglasio je da je za programe za poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova u 2012. godini dodijeljeno gotovo 5 puta više sredstava nego 2011. godine. Vijeće osigurava nadzor nad provedbom odredbi o programskim načelima i obvezama koji se obavlja neposredno i posredno. Po obavljenom nadzoru i utvrđenim prekršajima Vijeće je u 2012. godini donijelo 24 upozorenja, 4 opomene i 10 prekršajnih naloga.

U raspravi koja je uslijedila naglašena je velika, ali do sada neiskorištena, moć medija u borbi protiv seksizma i uvredljivog i ponižavajućeg načina prikazivanja žena i muškaraca u medijima odnosno uklanjanja iskrivljenih i neprimjerenih načina prikazivanja temeljem spola. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova postavila je pitanje vezano za nerazmjer između pritužbi građana i građanki (ukupno 145 u 2012. godini) i donesenih mjera Vijeća (ukupno 19) te pitanje vezano za mjere koje su donesene zbog diskriminacije temeljem spola, odnosno zbog sprječavanja poticanja ili promicanja programa koji šire diskriminaciju temeljem spola kao što piše u Zakonu o elektroničkim medijima.

Predstavnik predlagatelja dao je pojašnjenje kako je reguliranje elektroničkih publikacija „pionirski posao“ budući da ne postoje primjeri dobre prakse. Razlog 19 donesenih mjera u odnosu na primljene pritužbe leži u većoj medijskoj osviještenosti građana, ali i neutemeljenosti pritužbi.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2012. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

      Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 19. sjednici održanoj 24. rujna 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o pojavama diskriminacije za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 28. lipnja 2013. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo. Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na predloženo Izvješće.

Uvodno je pučka pravobraniteljica općenito predstavila Izvješće koje metodološki i sadržajno slijedi prethodna izvješća pučkog pravobranitelja. Zakonom o suzbijanju diskriminacije pučki pravobranitelj je središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, dok posebni pravobranitelji obavljaju pojedine poslove kada je to utvrđeno posebnim zakonom. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova iznijela je podatke o slučajevima diskriminacije koje je vodio njezin Ured. Tijekom 2012. godine radilo se na ukupno 317 slučajeva diskriminacije, od čega su 270 pritužbe građana/ki i 37 inicijativa pravobraniteljice, a odnosili su se na diskriminaciju na temelju spola, bračnog ili obiteljskog statusa, rodnog identiteta, izražavanja i spolne orijentacije u odnosu na osobe ili skupine osoba. Po oblicima diskriminacije bilo je: 313 slučajeva izravne diskriminacije (od čega se 76 slučajeva odnosilo na uznemiravanje i spolno uznemiravanje) i 4 slučaja neizravne. Vezano uz osnovu diskriminacije, najčešće se radilo o diskriminaciji temeljem spola (90,5%) i spolne orijentacije (8%). Sumnja na diskriminaciju postojala je u svih 317 slučajeva. U 317 razmatranih slučajeva pravobraniteljica je utvrdila diskriminaciju u 82 slučajeva i nakon toga dala 82 upozorenja i 84 preporuke. Strankama je pružena obavijest o pravima i obvezama u svih 317 slučajeva. Pravobraniteljica je tijekom 2012. godine nastavila pratiti 6 započetih sudskih postupaka, te se umiješala u 2 nova sudska postupka. Podaci pokazuju da se povećao broj pritužbi u odnosu na 2011. godinu, te se povećao i broj slučajeva u kojima je pravobraniteljica utvrdila diskriminaciju. Pritužbe se i dalje u pretežnom broju odnose na spolu diskriminaciju i u najvećem broju se radi o ženama. Najviše pritužbi dolazi u pogledu ostvarivanja socijalnih i radnih prava, zatim kod pravosuđa i uprave, a građanke i građani se i dalje u većem broju pritužuju na postupanje državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugih pravnih osoba za koja su ta tijela nadležna, nego na privatne pravne osobe i druge osobe. Pritužbe glede spolne orijentacije nastavljaju trend porasta, što upućuje kako se sve više aktivno koriste dostupni pravni instrumenti zaštite.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i predstavnica Ureda pravobraniteljice za djecu ukratko su izvijestile o dijelu Izvješća iz svojeg djelokruga rada. Predstavnici Vlade Republike Hrvatske, uz nekoliko primjedbi na određene navode iz Izvješća, predložili su da se Izvješće prihvati.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o pojavama diskriminacije za 2012. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 19. sjednici održanoj 24. rujna 2013. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, P.Z.E. br. 441, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. srpnja 2013. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnica predlagatelja uvodno je predstavila Prijedlog zakona. Primjena postojećeg Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći pokazala je da je sustav besplatne pravne pomoći u velikoj mjeri neodgovarajući i nefunkcionalan, što proizlazi iz složenosti postupka za odobravanje pravne pomoći, uskog kruga korisnika, ograničenog opsega pravnih problema u kojima se pravna pomoć može odobriti, strogih imovinskih kriterija, neodgovarajućeg sustava financiranja. Značaj Zakona ogleda se u činjenici neprekidnog povećanja broja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć: u 2009. godini podneseno je ukupno 3848 zahtjeva, od čega su 2652 zahtjeva odobrena; u 2010. godini podneseno je ukupno 4209 zahtjeva, od čega su 3297 zahtjeva odobrena; u 2011. godini podneseno je ukupno 5526 zahtjeva, od čega su 4604 odobrena; u 2012. godini podneseno je ukupno 7068 zahtjeva, od čega je 5877 zahtjeva odobreno. Da bi s primarna pravna pomoć osigurala širokom krugu korisnika potrebno je pojednostaviti postupak njezinog odobravanja. Za pružanje primarne pravne pomoći potrebno je u potpunosti osigurati afirmaciju sustava projektnog financiranja koja je načelno bila predviđena u odredbama osnovnog teksta Zakona.

U raspravi koja je uslijedila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pohvalila je izradu novog zakona kao i uvažavanje njezine primjedbe vezane za proširivanje kruga osoba koje uživaju besplatnu pravnu pomoć u imovinsko pravnim slučajevima, na način što su u čl.13. st.2. ugrađene sigurnosne mjere raspolaganja imovinom koje se odnose i na žrtve obiteljskog nasilja. Međutim, pravobraniteljica je iznijela primjedbu vezanu za pružanje besplatne pravne pomoći žrtvama obiteljskog nasilja u kazneno pravnim i prekršajno pravnim postupcima i obrazložila nužnost njihovog propisivanja.

Pučka pravobraniteljica predložila je proširivanje kruga korisnika pravne pomoći i na osobe koje, uslijed raspada bivše države, još uvijek nisu regulirale status u Republici Hrvatskoj te zakonsko određivanje iznosa od najmanje 40% sredstava za primarnu pravnu pomoć. Primjedbe na Prijedlog zakona uputila je i predstavnica Ureda pravobraniteljice za djecu.

Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora jednoglasno su odlučili Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, P.Z.E. br. 441
2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 18. sjednici održanoj 12. lipnja 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2011. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. svibnja 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja pojasnio je da su u Izvješću koje je krajem prošle godine upućeno Hrvatskom saboru pronađene određene tehničke netočnosti pa je povučeno iz procedure te se sada ispravljeno Izvješće ponovno upućuje Hrvatskom saboru.

Najveći problem (koji se u izvješćima ponavlja iz godine u godinu) je prenapučenost zatvora i kaznionica. Ukupni zakonski kapacitet u 2011. godini u kaznionicama i zatvorima bio je za smještaj 3771 zatvorenika dok je ukupan broj zatvorenika bio 5084.

Od ukupnog broja osoba koje su tijekom 2011. godine lišene slobode (zatvorska populacija) 95,3% su muškarci, a 4,7% su žene.

U kaznionicama, zatvorima, odgojnim zavodima i Centru za izobrazbu Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa ustrojeno je 3436 radnih mjesta za državne službenike i namještenike. Krajem 2011. godine bilo je zaposleno 2630 službenika i namještenika što je 23,46% manje od ustrojenog.

U zatvorskom sustavu posebna se važnost pridaje obiteljskim kontaktima i odnosima, a zatvoreniku se omogućuje sudjelovanje u odgoju djece kroz ostvarivanje zakonom propisanog prava na posjete članova obitelji, a posebice djece sukladno Konvenciji o pravima djeteta. Maloljetna djeca mogu posjećivati roditelje koji izvršavaju kaznu svaki tjedan i blagdanom kako bi se što manje osjetile posljedice izbivanja roditelja iz obitelji te kako bi se obitelj sačuvala do zatvorenikova izlaska na slobodu. Na dan 31. 12. 2011. godine na izvršavanju kazne zatvora nalazilo se 1190 zatvorenika koji su roditelji ukupno 1932 maloljetne djece. 92,8% zatvorenika roditelja maloljetne djece bili su muškarci, a 7,2% žene.

Tijekom 2011. godine u zatvorskom sustavu bilo je ukupno 2132 zatvorenika roditelja koji su tijekom godine primili 6265 posjeta svoje maloljetne djece.

U raspravi koja je uslijedila članice Odbora izrazile su zadovoljstvo načinom izrade Izvješća te činjenicom da su gotovo svi statistički podaci u Izvješću dosljedno iskazani po spolu.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:

Zaključak

1. Prihvaća se Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2011. godinu.

 Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
 
    Nansi Tireli
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 18. sjednici održanoj 12. lipnja 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. svibnja 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja iznio je podatke o stanju u Upravi za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa koje je, s obzirom na uvjete, zadovoljavajuće. Naime, kao i ranijih godina prisutna je i dalje prenapučenost zatvora, manjak financijskih sredstava, kao i manjak zaposlenih, posebice liječnika. Trenutni kapacitet za smještaj je 2771 zatvorenika, a na dan 31. 12. 2012. godine u zatvorskom sustavu bio je smješten 4741 zatvorenik. Od ukupnog broja zatvorenika koji su tijekom 2012. godine bili u zatvorskom sustavu 95% je muškaraca, a 5% žena. Iako se ne ispunjavaju standardi smještaja zatvorenika propisani Zakonom o izvršavanju kazne zatvora o 4 m2 i 10 m3 prostora u spavaonici po zatvoreniku, nastoji se omogućiti što humanije i bezbolnije izvršenje kazne zatvora. Plan je bio izgraditi kaznionicu u Šibeniku čijih bi 1270 mjesta riješilo problem, ali financijska situacija je odgodila izvršenje toga plana. Drugi projekt koji je u postupku jest dogradnja zatvora u Zagrebu s novih 370 mjesta za zatvorenike. Što se tiče poluotvorenih i otvorenih kaznionica one nisu prenapučene, ali zatvori zahtijevaju strože uvjete i upravo su tu nedovoljni kapaciteti. Drugi uvjeti u zatvorima, uključujući i zdravstvenu skrb o zatvorenicima, su primjereni, iako nedostaje liječnika (koji se ne žele zapošljavati u zatvorima). Spomenut je problem Odgojnog zavoda za maloljetnike u Turopolju koji je već 20-tak godina privremeno rješenje. Unatoč problemima (nedostatku sredstava, prenapučenosti, manjku službenika) u zatvorskom sustavu nema velikih problema, prošle godine bio je samo jedan bijeg iz zatvora.

Pravobraniteljica za djecu, koja dugi niz godina prati ovu problematiku, zatražila je nekoliko objašnjenja. Zanimalo ju je što će biti s projektom odgovornog roditeljstva u zatvorima te je li istina da Obiteljski centri odustaju od tog projekta. Odlaskom u zatvor osobe ne prestaju biti roditelji. Mnoge obitelji pucaju ako se ne održavaju kontakti, treba uložiti napore da se u zatvorskim ustanovama nastave održavati kontakti djece sa roditeljima. Okolnosti u kojima djeca dolaze posjetiti roditelja u zatvor nisu jednostavne, nisu u svim zatvorima prostori prilagođeni dječjim posjetima. Ukazala je i na problem pritvora (istražnih zatvora) u kojima se smješta djecu (maloljetnike) i odrasle zajedno te istaknula nužnost odvajanja, budući da odrasli nisu dobri uzori. Također je izrazila zabrinutost zbog informacije da će se preseliti Odgojni zavod za maloljetnice u Požegi (mjesto o kojem su svi izražavali zadovoljstvo i osobljem i uvjetima). Pravobraniteljica je iznijela preporuku da Odgojni zavod za maloljetnike ne bi trebao biti izoliran jer to maloljetnicima onemogućava integriranje, prilagođavanje i vraćanje u društvo. Cilj je odsluženje kazne, ali i resocijalizacija, povratak na bolji put. Izrazila je zadovoljstvo zbog pozitivnih pomaka u humaniziranju uvjeta, ali ocijenila da se to događa presporo.

U raspravi koja je uslijedila članice Odbora izrazile su zadovoljstvo načinom izrade Izvješća te činjenicom da su gotovo svi statistički podaci u Izvješću dosljedno iskazani po spolu. Ukazano je na problem uključivanja maloljetnika iz Odgojnih zavoda u srednje škole. Nadalje govorilo se o mogućnostima da se zatvorski sustav više financira iz vlastitih djelatnosti (za sada samo 2%). Predsjednica Odbora najavila je mogućnost posjeta članova i članica Odbora Kaznionici u Požegi.

Završno je predstavnik predlagatelja pojasnio da nažalost sustav nema dovoljno sredstava. Potvrdio je da se Odgojni zavod u Požegi premješta iz dosadašnjih prostora jer je cijela zgrada prevelika za 7 maloljetnica dok s druge strane nedostaje smještajnih kapaciteta. Međutim, premjestit će se u prostore bivše škole te maloljetnice neće biti u lošijim uvjetima nego do sada. Nadalje, budući da su obiteljski centri odustali od provedbe programa odgovornog roditeljstva, provođenje programa preuzeli su službenici, iako njih ima premalo, a obvezni su provoditi i druge programe (liječenje ovisnosti, alkoholizma, PTSP, program s počiniteljima seksualnog nasilja). U svim zatvorima upravitelji su dobili nalog da odrede prostoriju za pritvor maloljetnika. Također su dobili i upute da budu fleksibilni, omoguće pristup i kontakte djece i roditelja, osiguraju prostor (barem kutak) da dijete kada dođe u posjet roditelju ne osjeti da se radi o zatvoru. Do sada se nije dogodilo da je dijete (uz odgovarajuću pratnju) došlo u posjet a da nije ostvarilo posjet. Vezano uz financiranje vlastitim sredstvima, spomenut je projekt navodnjavanja u koji je uključena Kaznionica u Valturi, što je zajednički projekt Ministarstva pravosuđa, Ministarstva poljoprivrede i Istarske županije.
 
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:
Zaključak

1. Prihvaća se Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2012. godinu.

 Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
 
    Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 17. sjednici održanoj 27. svibnja 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, aktom od 31. ožujka 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uvodno je predstavila Izvješće. Sukladno djelokrugu rada, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom je u 2012. godini postupala u ukupno 1625 predmeta, inicijativa i savjetovanja u svrhu zaštite, praćenja i promicanja prava i interesa osoba s invaliditetom. U 2012. godini pravobraniteljica je u svrhu zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom postupala u 726 predmeta. Pravobraniteljica je u 33 slučaja uputila preporuke ili pisma potpora provođenju projekata koji su osmišljeni radi poboljšanja kvalitete življenja osoba s invaliditetom Osim u pisanom obliku, stranke su savjetovane i telefonski u ukupno 557 slučajeva. Pravobraniteljica je dala 57 mišljenja ili prijedloga izmjena i dopuna u 34 propisa. na vlastitu inicijativu pravobraniteljica je uputila 37 prijedloga izmjena, dopuna ili donošenja 21-og propisa. Pravobraniteljica je u 11 županija posjetila 29 ustanova socijalne skrbi, obrazovanih ustanova, ustanova za zapošljavanje osoba s invaliditetom, penalnih ustanova i ustanova za bolničko liječenje kao i prostorije udruga osoba s invaliditetom. Pravobraniteljica je na vlastitu inicijativu uputila 285 preporuka, upozorenja, upita te zatražila očitovanja od državnih tijela, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, saveza i udruga osoba s invaliditetom, te drugih fizičkih i pravnih osoba, a u svrhu rješavanja pojedinačnih slučajeva, podizanja razine svijesti, analize stanja, prikupljanja statističkih podataka i dr. U svrhu podizanja razine svijesti pravobraniteljica i suradnici održali su 8 predavanja na 6 visokoškolskih ustanova. U svrhu stjecanja jasnije slike stanja prava i položaja osoba s invaliditetom provedeno je 24 istraživanja te zatražena izvješća različitih pravnih osoba u područjima visokoškolskog obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, pristupačnosti, zdravstvene i socijalne zaštite. Pravobraniteljica i suradnici sudjelovali su na 87 događanja organiziranih od različitih institucija na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, zatim saveza i udruga osoba s invaliditetom, ali i drugih pravnih osoba. Ured je također aktivno sudjelovao na 14 međunarodnih događanja. Ured Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom je u 2012. godini izdao tri publikacije u svrhu podizanja svijesti o važnosti primjene Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
U izvješću koje se podnosi za 2012. godinu, u odnosu na prošlo izvještajno razdoblje nije bilo većih promjena na području zaštite prava osoba s invaliditetom, odnosno nije došlo do promjene negativnih trendova na koje upozorava već niz godina.

Teška gospodarska situacija nije mimoišla ni osobe s invaliditetom o čemu govori sve veći broj obraćanja osoba s invaliditetom koji ovrhama ostaju bez sredstava za život, a ionako mali broj zaposlenih osoba s invaliditetom smanjuje se kako raste brojka nezaposlenosti opće populacije. 2012. godina obilježena je velikim nezadovoljstvom udruga osoba s invaliditetom kojima su značajno smanjena sredstava za već ugovorene projekte i programe kao i protestnim akcijama roditelja djece s teškoćama u razvoju i samih osoba s invaliditetom prouzrokovanim nezadovoljstvom u ostvarivanju prava. Gotovo da nije bilo pomaka u rješavanju gorućih pitanja koja su istaknuta od prvog izvješća koje je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom podnijela Hrvatskom saboru.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom iznijela je podatke o ženama s invaliditetom, kojih je u Registru osoba s invaliditetom 206.550 (39,8%). Žene s invaliditetom su u oko 77% nižeg obrazovnog nivoa. Od ukupnog broja zaposlenih osoba s invaliditetom posredovanjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 2012. godini zaposleno je 500 žena s invaliditetom (35,2%).

Odbor je bez rasprave jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2012. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 17. sjednici održanoj 27. svibnja 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora podnijela Pravobraniteljica za djecu, aktom od 29. ožujka 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je pravobraniteljica predstavila članovima i članicama Odbora Izvješće, koje je deseto izvješće koje se od osnivanja institucije specijaliziranog pravobranitelja za djecu podnosi Hrvatskome saboru. U proteklih deset godina od uspostave institucije došlo je do raznih promjena u domeni dječjih prava, ali i u različitim sferama života djece. Mnoge promjene su pozitivne, prvenstveno današnja osviještenost društva o dječjim potrebama, o specifičnostima njihove zaštite i potrebi njihove uključenosti u razvoj društvenih procesa. Međutim, svih ovih godina događaju se i brojna kršenja dječjih prava – u obitelji, institucijama i drugdje.

U 2012. godini otvoreno je 2481 novih predmeta, od kojih su 1228 bile prijave povreda pojedinačnih prava djece, a 1253 opće inicijative Ureda. Brojnošću se ističu prijave povezane s problemima u ostvarivanju roditeljske skrbi (403) te prijave zbog nasilja nad djecom i zanemarivanje djece (295). Sukladno Zakonu o pravobranitelju za djecu, pravobraniteljica je tijekom 2012. godine uputila brojne preporuke koje su se odnosile na zaštitu prava pojedinog djeteta ili vezano uz pojedinačni predmet, a nadležnim institucijama upućena je 51 opća preporuka, s ciljem unapređivanja zaštite veće grupe djece u RH. Riječ je o preporukama u području obiteljskopravne zaštite, obrazovanja, zdravlja, pravosuđa, sigurnosti djece, zaštite imovinskih interesa, sporta, zaštite posebno ranjivih skupina djece, medija te drugih područja života djece. Izvješće za 2012. godinu pokazuje da stari problemi i dalje postoje, a nažalost svake godine se otvaraju i novi. Unatoč višegodišnjem ukazivanju na ugroženost djece zbog konfliktnih obiteljskih odnosa i nedjelotvorne zaštite djece od nasilja, ove su teškoće i dalje najbrojnije u prijavama koje prima Ured pravobraniteljice za djecu. I dalje nije zadovoljavajuća razina zaštite djece suočene s prekidom bračne ili izvanbračne zajednice roditelja, kojoj roditelji uskraćuju susrete i druženja s drugim roditeljem. Procjenjuje se da je oko 1500 djece godišnje na neki način uskraćeno za susrete i druženje s roditeljem s kojim ne žive. Također izostaje i pravovremena, stručna i cjelovita zaštite djece od nasilja i zanemarivanja. Nadalje, unatoč zakonskim promjenama nije došlo do stvarnog smanjenja broja djece u institucijama. U području zaštite tjelesnog i mentalnog zdravlja djece i dalje postoji problem nedovoljnog broja stručnjaka pojedinih profila. Siromaštvo, uzrokovano gospodarskom krizom i općim stanjem u društvu, snažno se odrazilo na život djece: ugrožen životni standard, život u neprimjerenim stambenim uvjetima, teškoće zbog ovrha na sredstvima roditelja, neplaćanje uzdržavanja za djecu, smanjivanje raznih olakšica. Ostvarenje brojnih dječjih prava ovisi najviše o materijalnoj situaciji u obitelji. Mnogi roditelji gube posao, velik je broj i onih koji rade a ne primaju plaću, budućnost im je neizvjesna, što izravno utječe i na djecu. Djeca dijele sudbinu svojih roditelja, ugroženo im je ostvarivanje brojnih prava, a statistike govore da su u situacijama neimaštine višestruko izloženija roditeljskom nasilju i zanemarivanju. Drugim riječima, teret krize prelama se preko djece i na štetu njihovih potreba i prava. Razina učinkovitosti pravosuđa u postupcima u kojima se rješava o pravima djece nije zadovoljavajuća: dugotrajnost sudskih postupaka, nepravovremeno donošenje mjera za zaštitu interesa djece te neučinkovitost u provođenju sudskih odluka.

U raspravi koja je uslijedila članice Odbora pohvalile su Izvješće. Međutim, izražena je zabrinutost zbog velikog broja djece koja trpe zbog konfliktnih razvoda svojih roditelja kao i velikog broja djece zatečene u noćnim izlascima. Upozoreno je na kršenje dječjih prava neprihvatljivim korištenjem djece u predizbornim kampanjama.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2012. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 16. sjednici održanoj 24. svibnja 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 28. ožujka 2013. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio sukladno članku 100. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

U vrlo opsežnom izvješću od 272 stranice detaljno su opisane sve aktivnosti Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova tijekom 2012. godine u skladu s ovlastima i djelokrugom rada pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova određenima ZRS-om.

Tijekom 2012. godine Pravobraniteljica je radila na ukupno 1.514 predmeta, što predstavlja povećanje za 8,8% u odnosu na 2011. godinu. Među individualnim slučajevima bilo je 420 zaprimljenih po pritužbama građana/ki te 37 predmeta otvorenih na inicijativu Pravobraniteljice. Ostali slučajevi i postupanja sadrže grupu od 1.057 predmeta većinom otvorenih na inicijativu Pravobraniteljice radi praćenja primjene Zakona o ravnopravnosti spolova, odnosno temeljem dopisa drugih institucija, organizacija ili pravnih osoba.

Ukupno razvrstano po spolu prituženih, Pravobraniteljica je razmatrala slučajeve koji su se većinom odnosili na žene – 68,7% slučajeva, zatim u manjem broju na muškarce – 25,2% slučajeva te na mješovite skupine (žena i muškaraca zajedno) – 6,1% slučajeva.

Kao i ranijih godina, Pravobraniteljici su se prituživale osobe s područja cijele Republike Hrvatske, najviše iz Grada Zagreba.
Tijekom 2012. Pravobraniteljica je nastavila pratiti 6 započetih sudskih postupaka u koje se umiješala 2011. (4 na Vrhovnom sudu, 1 na Upravnom sudu, 1 na Općinskom građanskom sudu), donijete su 4 presude od kojih 3 pravomoćne. Tri presude utvrdile su i sankcionirale postojanje diskriminacije dok je jednom presudom odbijena anti-diskriminacijska tužba te se Pravobraniteljica aktivno uključila u revizijski postupak protiv te presude. Tijekom 2012. Pravobraniteljica se umiješala u 2 nova sudska postupka (u revizijskom na Vrhovnom sudu i u žalbenom na Županijskom sudu).

Pravobraniteljica je ukupno uputila 298 pismenih prijedloga 133 upozorenja i 132 preporuke. Inicirala je podnošenje 2 kaznene prijave, dala inicijativu za izmjenu 1 zakona i 1 podzakonskog akta. Pravobraniteljica je 2012. godine provela 7 neovisnih istraživanja vezana uz različita područja života i rada: pravosuđa, zapošljavanja i rada, medija (2 istraživanja), nasilja u obitelji i obrazovanja (2 istraživanja). Održala je 21 predavanje u programima izobrazbe o ravnopravnosti spolova. Statistički podaci ukazuju da se građani/ke pritužuju na spolnu diskriminaciju, a u najvećem broju se pritužuju žene – 68,7%. Pritužbe vezano za zapošljavanje i rad, socijalnu sigurnost, zdravstveno i mirovinsko osiguranje predstavljaju 58,5% svih predmeta u 2012.. Statistički podaci pokazuju daljnje pogoršanje ionako nepovoljnog položaja žena na tržištu rada. Stoga je pravobraniteljica u suradnji sa ženskim sekcijama sindikata pripremila Vodič za sindikalne povjerenike/ce i pravnike/ce iz područja Spolna diskriminacija i uznemiravanje na području zapošljavanja i rada. Pravobraniteljica ponovno ukazuje na diskriminatornu praksu HZZO-a prema trudnicama. Nadalje vezano uz stvaranje uvjeta za usklađivanje obiteljskog i poslovnog života i dalje je niska stopa korištenja svih oblika rodiljnih i roditeljskih dopusta od strane očeva (2,63%).
Pravobraniteljica pristupa s osobitom pažnjom svakoj pritužbi vezano uz obiteljsko nasilje. Podaci istraživanja Pravobraniteljice o primjeni zaštitnih mjera propisanih Zakonom o zašiti od nasilja u obitelji (uzorak 500 pravomoćnih prekršajnih presuda), pokazuju da se mjere zaštite rijetko izriču u praksi – tek u 10,5% slučajeva. Pravobraniteljica je zagovarala unaprjeđivanje položaja i zaštitu prava žena-žrtava seksualnog nasilja u ratu.

Pravobraniteljica je ukazala da nacionalni zakonodavni okvir ne zadovoljava zahtjevima pravne zaštite spolnih i rodnih manjina, koji proizlaze iz pravnog sustava Vijeća Europe i pravnog poretka Europske unije.

U ovom su izvješću po prvi put obuhvaćene društvene skupine koje ulaze u rizik višestruke diskriminacije (žene u ruralnim područjima, žene ovisnice, žene zaražene HIV-om, žene s invaliditetom te žene u prostituciji)
Istraživanja koja je pravobraniteljica provela vezano uz medije pokazala su da mediji i dalje perpetuiraju spolne stereotipe i seksizam.

U području obrazovanja došlo je do vrlo značajnih inovacija u pogledu odgoja i obrazovanja za rodnu ravnopravnost. Uvođenjem nastavnih predmeta Građanski odgoj i obrazovanje i Zdravstveni odgoj te izradom predmetnih kurikuluma otvara se prostor za integraciju sadržaja vezanih za područje rada Pravobraniteljice. Pravobraniteljica ukazuje na problem diskriminirajućih sadržaja na temelju dva provedena istraživanja o školskim udžbenicima etike i vjeronauka.
Žene su i dalje podzastupljene u području političke participacije, bilo da se radi o uključivanju na kandidacijske liste, javnom predstavljanju stranki ili o konačnim izbornim rezultatima.

Izvješće sadrži i analizu provedbe Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2011.-2015. u 2012. godini, na temelju podataka svih nositelja mjera o aktivnostima poduzetim u cilju provedbe tih mjera. Analiza je pokazala kako se većina mjera iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, 2011.-2015., tijekom 2012. provodila na zadovoljavajućoj razini i to od strane većine nositelja/ica. Ipak, pojedine mjere se nisu provodile i to zbog nedostataka financijskih sredstava pojedinih nositelja, ali i zbog njihove slabije aktivnosti po pitanju provedbe mjera.

Nadalje, Izvješće sadrži i analizu Nacionalnog akcijskog plana za provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o položaju žena, miru i sigurnosti i srodnih rezolucija. Pravobraniteljica je, sukladno svojim ovlastima, zatražila od svih nositelja provedbi mjera da ju u pisanom obliku izvijeste o provođenju mjera čiji je rok provedbe bio tijekom 2012. ili kontinuirano. Nositelji mjera provedbe NAP-a relativno su ih uspješno provodili u 2012. Problemi u provedbi su bile promjene u ustrojstvu i djelokrugu rada pojedinih ministarstava.

Tijekom 2012. Pravobraniteljica je ostvarila dobru suradnju s organizacijama civilnoga društva, sindikatima, medijima i drugim društvenim dionicima, na način da je 71 puta sudjelovala u javnim raspravama, konferencijama, okruglim stolovima, pojedinačnim sastancima i projektima.

Tijekom 2012., Pravobraniteljica je sudjelovala u 6 međunarodnih projekata te ostvarila suradnju sa regionalnim i međunarodnim stručnjacima/kinjama i institucijama, organizacijama, stranim veleposlanstvima u Republici Hrvatskoj, sudjelovala je ukupno 26 puta na konferencijama, okruglim stolovima i drugim javnim događanjima.

Obzirom na postupanje prema pritužbama građana/ki, kao i provedenih istraživanja i analiza, na kraju Izvješća Pravobraniteljica je posebno istaknula 35 preporuka vezanih uz: područje zapošljavanja i rada, spolnog uznemiravanja, nasilja u obitelji, partnerskog nasilja, besplatne pravne pomoći, žena silovanih u ratu, roditeljske skrbi, spolnih i rodnih manjina, rizicima višestruke diskriminacije, području obrazovanja, medija, tražitelji/ce azila.

U raspravi koja je uslijedila članice Odbora iznijele su pohvale za Izvješće, kao i za velik odrađen posao Pravobraniteljice u prošloj godini, posebno rad na terenu. Naime, institucija Pravobraniteljice je do nedavno bila prepoznata uglavnom u Zagrebu, a nedovoljno u drugim krajevima Republike Hrvatske. Međutim, izražena je zabrinutost što je diskriminacija najčešća na području rada što je teško shvatljivo budući da su žene obrazovanije. Nadalje, postavlja se pitanje kako objasniti da se zaštitne mjere u slučajevima obiteljskog nasilja predlažu u 8000 slučajeva, izriču 3500 a provode samo u 1703 slučaja.

Također, naglašeno je da žene čine 2/3 u pravosuđu, a nisu dovoljno senzibilizirane i ne prepoznaju probleme vezano uz obiteljsko nasilje. Ukazano je na posebno težak položaj žena između 50 i 65 godina koje ostaju bez posla bez realnih mogućnosti da se ponovno zaposle. Vezano uz rad lokalnih povjerenstava za ravnopravnost spolova, upozoreno je da su neke mjere iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova neprovedive budući da za njihovo provođenje lokalna povjerenstva nemaju niti kadrovske niti financijske (pa ni statutarne) mogućnosti.

Pravobraniteljica je zaključno navela kako na težak položaj žena na tržištu rada utječu stereotipi, problemi usklađivanja obiteljskog života i rada. Očevi ne preuzimaju dovoljno ulogu u obitelji (samo 2,63% ih koristi roditeljski dopust), velika su očekivanja od žena u svim područjima, dok su potpora i servisi države nedovoljni.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je u četvrtak 11. travnja tematsku sjednicu (15. sjednicu Odbora) na kojoj je raspravljano o potrebi reguliranja pravnog statusa transrodnih i transseksualnih osoba u Republici Hrvatskoj. Posebno se raspravljalo o aktualnim izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama.

U radu sjednice sudjelovali su zainteresirani zastupnici i zastupnice u Hrvatskom saboru, predstavnici nadležnih državnih institucija i predstavnici nevladinih organizacija koje se bave promicanjem i zaštitom prava transrodnih i transseksualnih osoba. Predstavnici udruge Trans Aid Hrvatska i Kontra iznijeli su svoje prijedloge amandmana na Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić smatra da se radi o životnom pitanju transrodnih osoba te da, bez obzira o kojem broju građana se radi, svatko zaslužuje jednak tretman i rješavanje pitanje kako bi živio kao punopravni građanin ovog društva. Također smatra upitnom nadležnost i kompetentnost Nacionalnog zdravstvenog vijeća u davanju mišljenje o tako krucijalnim pitanjima.

Ministar uprave Arsen Bauk naglasio je zalaganje Ministarstva uprave da se zakonskim rješenjima poboljša položaj transrodnih osoba. Nadalje, Ministarstvo uprave, matični uredi i matičari samo bilježe ono što bi netko drugi trebao zaključiti da se dogodilo – što je u nadležnosti Ministarstva zdravlja. Razmatra se priprema Zakona o priznavanju pravnih posljedica promjene spola i utvrđivanja transseksualizma – što je moguće rješenje koje bi na cjelovitiji način reguliralo i ova pitanja.

Mr. spec. Iva Žegura, klinička psihologinja iz Psihijatrijske bolnice Vrapče, govorila je o svom iskustvu u radu s transrodnim osobama. Tranzicija transrodne osobe odvija se u fazama. U prvoj fazi obavlja se razgovor sa psihologom i psihijatrom, te prikuplja dijagnostička procjena da se radi o transseksualnoj osobi. Problem nastaje kada se krene u drugu fazu tranzicije koja uključuje liječenje hormonima. Treća faza, kirurški zahvat, je ujedno ireverzibilna faza, koja se u RH ne radi, niti se financiraju troškovi u inozemstvu. Poseban problem postoji kod transrodne djece, čiji su roditelji i skrbnici često zbunjeni, misle da se radi o psihozi. Stoga valja omogućiti kompletnu zdravstvenu skrb za tu djecu, pratiti od strane psihijatra, psihologa, informirati okolinu (roditelje, školu, profesore, susjede) te senzibilizirati javnost kako bi djeca bila lakše prihvaćena. Sama tranzicija kreće sa 16. odnosno navršenom 18. godinom (kada se dovrši fizički rast). Financijski izdatak za takvu operaciju je 10 tisuća eura čemu se dodaje trošak hormona, lasera… Te osobe pate od dugotrajne depresije, stresa, somatskih poteškoća.

Prim. dr. sc. Goran Arbanas (psihijatar i psihoterapeut iz Opće bolnice Karlovac) naveo je podatak od otprilike 200 osoba u Republici Hrvatskoj koje su transseksualne. Zatim je dao objašnjenje ključnih pojmova i razlika između spolnog identiteta, rodne uloge i spolne orijentacije. Spol je nama dan biološki rođenjem, spolni identitet je naš psihološki spol, ono što mi znamo da jest, jesmo li muško ili žensko, a razvija se kod djece u predškolskoj dobi (3-5 godina). Kod transseksualizma se radi da je osoba psihološki jednog spola, a biološki drugog spola. Rodna uloga je sve ono što mi činimo, naše ponašanje, govor, aktivnosti koje pokazuju drugim ljudima jesmo li mi muško ili žensko – to ne ovisi samo o nama već i o društvu te se mijenja tijekom povijesti, mijenja se i ovisno u kojoj zemlji živimo. Seksualna orijentacija je ono što nas u seksualnom smislu privlači (osobe istog spola, drugog spola, oba spola). Cilj je uskladiti biološki i psihološki spol – prilagoditi tijelo unutarnjem identitetu. Liječenje se provodi u tri koraka: 1. iskustvo stvarnog života – prilagodba tijela i ponašanja svom unutarnjem spolnom identitetu; 2. korak hormonsko liječenje i 3. treći korak je kirurško liječenje (kod kojeg treba voditi računa o komplikacijama, rehabilitaciji, troškovima). Nacionalno zdravstveno vijeće se odlučilo da je jedino odlučujući 3. korak – što je potpuno pogrešno (kao da se npr. dijabetičara ne liječi dok nije na inzulinu). Osoba se može zaustaviti na bilo kojoj od ove tri faze, budući da se u liječenju ide od reverzibilnih prema ireverzibilnim postupcima – prvo ono što je moguće promijeniti. Promjena spola u dokumentaciji je zasigurno lakše promjenjiva nego kirurška operacija spola pa bi trebala biti prvi korak u kojoj se treba dokazati da živi kao osoba čiji rod odgovara spolu. Ovim prijedlogom zakona dalo se ministru zdravlja 6 mjeseci da donese pravilnik kojim će se određivati tko su te osobe koje će utvrđivati potrebu za promjenom spola. Mišljenja je da treba pratiti europske preporuke koje kažu da to trebaju biti osobe koje se bave seksualnim zdravljem i mentalnim zdravljem.

Kristian Ranđelović, koordinator radne grupe za Centralnu i Istočnu Europu TransGender EU, iznio je primjere dobre prakse u Europi s obzirom na postupak promjene podataka o spolu u dokumentima. Postoje tri kategorije država, članica EU, u odnosu prema transrodnim osobama: 1. Španjolska, Mađarska, Finska, Ujedinjeno Kraljevstvo – pravno priznanje promjena spola je važno, valjano i postojano već neko vrijeme, način: dokaz o transrodnosti u konkretnim medicinskim dokumentima, ne traže kirurški zahvat ni hormonalni proces, važno je da bude dijagnosticirano; 2. Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Italija, Nizozemska, Austrija, Poljska – zahtijeva hormonsku terapiju ili operativne zahvate da bi se priznala promjena spola i 3. zemlje u kojima ne postoje nikakve odredbe (Irska, Grčka, Letonija, Luxemburg, Malta, Rumunjska, Slovenija, Švedska) – ne postoji praksa i nema pravne osnove. Iznio je 12 preporuka povjerenika za ljudska prava savjeta Europe, među kojima je i implementacija međunarodnih standarda za ljudska prava bez diskriminacije i zabrana diskriminacije na osnovi rodnog identiteta

Noa Pintarić, suosnivač udruge Trans Aid Hrvatska iznio je svoje osobno iskustvo transrodne osobe. Smatra kako je potreban individualan pristup svakom slučaju jer su slučajevi prilično individualizirani. Transrodne osobe dugo vremena žive s nereguliranim pravnim statusom (8 pa čak i 10 godina).

Sanja Juras, koordinatorica udruge Kontra smatra da se treba jasno definirati kroz Zakon o državnim maticama (budući da je prilika da se to učini) potrebna dokumentacija za promjenu podataka o imenu i spolu na osobnim dokumentima. Mišljenja je da nije dovoljno regulirati kroz podzakonske akte drugog ministarstva. Radi se o ljudskim pravima osoba, o pravu na samoodređenje da se rodni identitet iskazuje na odgovarajući način i kroz osobne dokumente. Osobe koje ili ne žele ili ne mogu iz različitih razloga ulaziti u medicinske procese trebale bi imati pravo na samoodređenje. Trebalo bi biti dovoljno dati izjavu o životu u drugom rodnom identitetu, ovjerenu kod javnog bilježnika – te na taj način promijeniti dokumentaciju. Problemi transrodnih osoba događaju se pri upisu na fakultet, u školu, kod prijelaza državne granice itd.

Odvjetnik Ivo Jelavić iznio je probleme s kojima se susreću njegove stranke kada ne mogu ostvariti izmjenu podataka u temeljnom upisu. Naime, Nacionalno zdravstveno vijeće za pozitivno mišljenje traži provođenje kirurškog zahvata, a HZZO tumači da se zahvat ne može obaviti u RH te da se radi o estetskoj operaciji.

Odvjetnica Bojana Ivanišević postavlja pitanje što će se dogoditi s predmetima čiji je rješavanje u tijeku te smatra kako treba dati naputak nadležnim tijelima na koji način postupati s postupcima koji su u tijeku.

Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić je mišljenja da je pravilnik kao podzakonski akt, niže snage, lakše podložan promjenama, a često ovisi o tumačenju pojedinaca. Za ovakvo osjetljivu materiju važno bi bilo donijeti zakon koji bi bio u skladu s potrebama ljudi, osoba, pojedinaca.

Zastupnica Mirela Holy uputila je pohvalu Ministarstvu uprave ali očekuje odlučne korake i od Ministarstva zdravlja u donošenju određenog propisa kojim će se regulirati cjelokupna skrb za transseksualne i transrodne osobe kroz sve faze, budući da je njihov problem znatno kompleksniji i širi. Izrazila je bojazan da će donošenjem ovog zakona postojati dobar propis, ali koji neće biti provediv.

Zastupnik Peđa Grbin podržava prijedloge amandmana uz manje korekcije. Izrazio je zadovoljstvo što će Republika Hrvatska ovakvim izmjenama ući u krug europskih zemalja koje su najbolje riješile problematiku (što se tiče državnih matica). Nadalje, smatra da bi Ministarstvo zdravlja trebalo ozbiljno razmisliti kako da se transrodnim osobama pomogne, s obzirom na velike troškove liječenja.

Na kraju je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Nansi Tireli zahvalila svim sudionicima tematske sjednice te izrazila nadu da će uslijediti izmjene Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola. Iznijela je stav da se problemi transrodnih osoba trebaju riješiti na cjelovit način. Također je izrazila zadovoljstvo zbog izmjena zakona koje predstavljaju svojevrstan korak naprijed.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 14. sjednici održanoj 19. veljače 2013. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o dadiljama, P.Z.E. br. 214, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. veljače 2013. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Predstavnica predlagatelja uvodno je predstavila Konačan prijedlog zakona kao i razlike u odnosu na Prijedlog zakona (u prvom čitanju). Ovim zakonom omogućava se gospodarsko djelovanje u području izvaninstitucionalne skrbi o djeci, podiže se kvaliteta usluge dadilje na višu razinu te omogućuje roditeljima dobivanje odgovarajuće skrbi za djecu prilikom korištenja usluge dadilje. Dadiljama će ovaj zakon omogućiti zakonito obavljanje djelatnosti te će se time utjecati na smanjenje rada „na crno“. Također se očekuje pozitivan utjecaj na poticanje ženskog poduzetništva te doprinos većem zapošljavanju osoba koje će obavljati poslove dadilje, putem samozapošljavanja i zapošljavanja u obrtu. Nakon rasprave u radnim tijelima Hrvatskog sabora prihvaćeni su prijedlozi da se iz predloženog zakona uklone odredbe koje omogućavaju da se djelatnost dadilje obavlja u okviru trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću te zadruge. Također je prihvaćena primjedba koja se odnosila na potrebu da se i pomoćne dadilje upisuju u poseban imenik kao i preciznije propisivanje poslova koje obavlja pomoćna dadilja. Izmijenjena je i odredba zakona koja regulira subvencioniranje obavljanja djelatnosti dadilje, na način da je određeno da jedinice lokalne samouprave sudjeluju u sufinanciranju obavljanja djelatnosti dadilje, na području svoje jedinice, sukladno svojim programima i odredbama posebnog propisa kojim je uređen djelokrug jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Predlagatelj nije prihvatio prijedlog da se zabrana obavljanja poslova dadilje proširi na sve osobe u odnosu na koje je započeo kazneni progon, jer bi to otvorilo mogućnost zlouporaba, obzirom da se započinjanje kaznenog progona ne veže za postojanje osnovane sumnje da je prijavljena osoba počinila kazneno djelo. Nadalje, prijedlog o uvođenju gornje dobne granice kao uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje nije prihvaćen jer je kao uvjet za upis u imenik dadilja te u imenik pomoćnih dadilja već propisana opća zdravstvena sposobnost za rad, koja se dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove.
U raspravi koja je uslijedila izraženo je zadovoljstvo što su prihvaćene primjedbe iz rasprave o Prijedlogu zakona u prvom čitanju te Konačni prijedlog zakona sadrži brojna poboljšanja.
Pravobraniteljica za djecu ponovno je upozorila da obiteljski centri imaju mali broj zaposlenih te da će, uz sve postojeće poslove, teško moći odrađivati poslove predviđene Konačnim prijedlogom zakona. Nadalje, predložila je da, ukoliko se ne odredi gornja dobna granica za obavljanje poslova dadilje, treba propisati rok u kojem se provjerava opća zdravstvena sposobnost za rad.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova također je ukazala na nedovoljnu stručnu i ljudsku ekipiranost obiteljskih centara.
Članice Odbora slažu se da bi obiteljske centre trebalo osnažiti. Nadalje, izražen je stav da bi institucionalni predškolski odgoj trebao biti prvi izbor za djecu predškolske dobi. Članica Odbora predlaže da se sporan izraz poučavati u odredbi članka 18. Konačnog prijedloga zakona, zamijeni sljedećim riječima stvarati pozitivno okružje za razvoj životnih i socijalnih vještina primjerenih dobi.

Nakon provedene rasprave članice Odbora jednoglasno su odlučile Hrvatskom saboru predložiti da donese

Zakon o dadiljama, P.Z.E. br. 214

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
     

     Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 13. sjednici održanoj 5. veljače 2013. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, P.Z. br. 172, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. listopada 2012. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Predstavnik predlagatelja uvodno je predstavio Prijedlog zakona. Važeći Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira na snazi je još od 1977. godine, uz nekoliko izmjena i dopuna. Zbog evidentnih promjena u društvenim odnosima, zahtjeva struke te promjena nastalih donošenjem Prekršajnog i niza drugih zakona nužno je pristupiti izradi novog Zakona. Prijedlog zakona najvećim dijelom prati strukturu važećeg Zakona. U predloženom Zakonu novčane kazne izražene su u domaćoj valuti, a visina i vrsta sankcija usklađena je s odredbama Prekršajnog zakona kojima su podignuti opći maksimumi kazni. Umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. Prijedloga zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Kao novina, u članku 31. stavak 2. propisuje se da će se za prekršaj iz ovog Zakona koji je počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, izreći novčana kazna koja je propisana za taj prekršaj uvećana za dvostruki maksimalni iznos novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora do 90 dana.
U raspravi koja je uslijedila pravobraniteljica za ravnopravnost iznijela je stav da se s rodnog aspekta radi o nesenzibiliziranom zakonu te da se, vezano uz prekršajno sankcioniranje prostitucije, trebalo u Prijedlogu zakona u potpunosti primijeniti tzv. „švedski model“ po kojem se kažnjavaju samo korisnici, a ne i pružatelji/ce spolnih usluga. Naglasila je da se uglavnom radi o ženama koje su prisiljene na prostituciju, te da prostitucija predstavlja eksploataciju žena i nasilje nad ženama. Istog mišljenja je i predstavnica PETRA – Mreže NVO-a za prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama, koja smatra da će po Prijedlogu zakona biti i gora situacija za žene u prostituciji nego dosadašnjim Zakonom. Također smatra da potražnja za seksualnim uslugama dovodi do ponude. Istaknula je kako se Prijedlogom zakona trebalo poslati poruku o neprihvatljivosti kupovanja ženskog tijela i prepoznati kategoriju žrtve, jer su žene prisiljene na prostituciju žrtve.
Članice Odbora pozdravile su novine predložene člankom 31. stavak 2. (strože kažnjavanje prekršaja počinjenog između ostalog i zbog spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe). Potpredsjednica Odbora ukazala je na nepreciznost odredbe članka 22. odnosno na mogućnost različitog tumačenja što se smatra „uznemiravanjem građana“. Također je mišljenja kako je odredba članka 27. stavak 2. prestroga, te da bi se građani trebali osjećati sigurno ali i ugodno u prostorijama državnih tijela.
Vanjska članica Odbora smatra da je odredba članka 17. diskriminirajuća budući da se različito tretira vrijeđanje državnih tijela, odnosno službene osobe tih tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno službene osobe tih tijela.
Predstavnik predlagatelja očekivao je da će Prijedlog zakona dobiti više pohvala s obzirom da sankcioniranje korisnika seksualnih usluga predstavlja značajan iskorak. Mišljenja je kako su korištenje ali i pružanje seksualnih usluga oblici društveno neprihvatljivog ponašanja. Uvažava primjedbu da je članak 22. neprecizan i neprovediv te će se navedena odredba do Konačnog prijedloga zakona doraditi.
Nakon provedene rasprave članice Odbora većinom glasova (4 za i 3 suzdržana) su odlučile Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, P.Z. br. 172
2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
     

     Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 13. sjednici održanoj 5. veljače 2013. godine, raspravljao je o Izvješću o poslovanju Hrvatske agencije za malo gospodarstvo u 2011. godini, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora, sukladno odredbi članka 15. Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN br. 29/2002., 63/2007. i 53/2012.), dostavio HAMAG INVEST, aktom od 22. listopada 2012. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja izvijestio je članice Odbora o dvije vrste aktivnosti kojima se HAMAG bavio u 2011. godini: izdavanje jamstava za poduzetničke kredite te odobravanje bespovratnih sredstava poduzetnicima. Tijekom 2011. godine HAMAG je zaprimio 145 zahtjeva za jamstvom (od čega je za 39 zahtjeva podnositeljica bila žena ili 27%), a odobrio je 112 jamstava (26 ženama ili 23%). Među deset jamstvenih programa – program jamstava za žene poduzetnice sudjeluje sa 6,25%. Od 3.094 zahtjeva za potporu u okviru projekata iz Operativnog plana poticanja malog i srednjeg poduzetništva za 2011. godinu 845 su podnijele žene poduzetnice (27%) a odobreno je 1.808 od čega 470 ženama poduzetnicama (26%). Najavio je promjene u proceduri prijave projekata za financiranje. Budući da je ranije značajan broj kvalitetnih projekata odbijen zbog formalnih nedostataka, od 2013. godine projekti će se moći prijavljivati cijele godine, odnosno do iskorištenja sredstava, bez roka za prijavu projekta. Projekt „Mreža konzultanata“ nastavljen je i u 2011. godini. Na ime sufinanciranja savjetodavnih usluga, poduzetnicima je u 2011. godini isplaćeno više od 875 tisuća kuna. Krajem 2011. godine HAMAG-ov registar konzultanata brojao je 98 certificiranih konzultanata za malo gospodarstvo.
U raspravi koja je uslijedila ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske izrazila je žaljenje što je ukinuta posebna linija za poduzetništvo žena, po kojoj je Republike Hrvatska bila prepoznata kao primjer dobre prakse. Upozorila je da ne može doći do napretka ako se više ne stimulira poduzetništvo žena. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorila je da žene nisu dovoljno educirane za pisanje projekata.
Predstavnik predlagatelja objasnio je kako se u novom sustavu dodjele potpora uvodi bodovanje prema kojem će žene-podnositeljice zahtjeva (kao i neke druge posebne kategorije) ostvariti dodatne bodove. Članice Odbora zatražile su i dobile dodatna objašnjenja sustava bodovanja. Pojasnio je da su osnovane regionalne razvojne agencije po županijama koje organiziraju edukaciju poduzetnika.

Nakon provedene rasprave članice Odbora jednoglasno su odlučie predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o poslovanju Hrvatske agencije za malo gospodarstvo u 2011. godini.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
  

      Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 12. sjednici održanoj 22. siječnja 2013. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o dadiljama, P.Z.E. br. 214, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. studenog 2012. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnica predlagatelja uvodno je predstavila Prijedlog zakona.

Djelatnost dadilje u većini razvijenih država Europe nalazi se u području socijalnih (obiteljskih) usluga namijenjenih roditeljima s djecom. Ova djelatnost je u tim zemljama zakonom uređena.

U RH je mogućnost obavljanja poslova njege, odgoja i zaštite djece predškolske dobi samostalnim osobnim radom u obliku zanimanja postojala prema Zakonu o društvenoj brizi o djeci predškolskog uzrasta (NN br. 18/91). Međutim, stupanjem na snagu Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi (NN br. 10/97) prestalo je pravo na obavljanje poslova (protekom roka od jedne godine od stupanja na snagu Zakona) fizičkim osobama kojima je odobreno obavljanje poslova čuvanja djece samostalnim osobnim radom, ili kao sporedno zanimanje. U RH se djelatnost „čuvanja djece“ može obavljati samo putem predškolskih ustanova te ne postoji mogućnost obavljanja navedene djelatnosti od strane fizičkih ili pravnih osoba. Međutim, u okviru predškolskog odgoja postoji veliki nedostatak mjesta u predškolskim ustanovama te se pojavljuje dodatna potreba za razvojem djelatnosti dadilje, kao izvaninstitucionalnog oblika skrbi o djeci.

Unatoč nepostojanju zakonskog uređenja koje bi uređivalo obavljanje djelatnosti dadilje, u društvu je zaživjelo „čuvanje djece“ od strane osoba koje, u vlastitom prostoru, odnosno prostoru koji koriste za stanovanje, naplatno čuvaju, brinu i skrbe o djeci čime su ostvareni bitni sadržajni elementi obavljanja djelatnosti dadilje, bez da je djelatnost dadilje uređena i registrirana. Izostanak posebne regulative koja bi uređivala navedeno područje omogućio je da osobe koje se bave čuvanje, brigom i skrbi o djeci ostvaruju profit pružanjem usluga, i to u zoni „sive ekonomije“, što suočava društvo s problemom nezaštićenosti djece, kao i roditelja, izbjegavanja plaćanja naknada državi, te nedostatka kontrolnih mehanizama u obavljanju navedene djelatnosti. Upravo radi nepostojanja pravne regulative u vezi s ovom djelatnošću kao i iskazane potrebe u društvu, nameće se nužnost zakonskog uređenja tog područja, kako bi se pri obavljanju djelatnosti dadilje djeci i roditeljima pružila profesionalna i kvalitetna usluga, dadiljama omogućilo poslovanje sukladno zakonu, te ujedno unijelo reda u područje izvaninstitucionalne skrbi o djeci, u okviru obavljanja djelatnosti dadilje. U provedbi zakona aktivnu ulogu imat će mreža županijskih obiteljskih centara u Republici Hrvatskoj.

Ovim Prijedlogom zakona uređuju se uvjeti za obavljanje djelatnosti i poslova dadilje, način obavljanja djelatnosti i poslova dadilje, stručna osposobljenost i stručno usavršavanje dadilje, postupak izdavanja rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje, upis osobe koja obavlja djelatnost dadilje u poseban registar, upis dadilje u poseban imenik, subvencioniranje obavljanja djelatnosti dadilje, nadzor nad primjenom zakona, kazne za postupanje suprotno odredbama zakona.

U raspravi koja je uslijedila članice Odbora izrazile su zadovoljstvo što se pristupilo izradi zakona a posebno što se radi o prvom čitanju te je moguće uputiti predlagatelju primjedbe i prijedloge do izrade konačnog prijedloga zakona. Iznesena je zabrinutost zbog mogućnosti obavljanja djelatnosti u okviru trgovačkog društva. Pojedinim članicama Odbora sporan je izraz poučavati, kod utvrđivanja obveze dadilje: poučavati dijete životnim i socijalnim vještinama. Pravobraniteljica za djecu upozorila je da obiteljski centri koji, prema predloženom zakonu imaju važnu ulogu, nisu oformljeni u svim županijama. Nadalje, ukazala je na potrebu da se zakonom propiše koje poslove može obavljati pomoćna dadilja. Također je mišljenja kako je potrebno jasno definirati da nemogućnost obavljanja poslova dadilje i pomoćne dadilje nastupa od samog početka kaznenog progona. Predlaže, također i da se propiše gornja dobna granica za obavljanje poslova dadilje.

Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora jednoglasno su odlučili Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o dadiljama, P.Z.E. br. 214

2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 12. sjednici održanoj 22. siječnja 2013. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, P.Z.E. br. 241, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. prosinca 2012. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnica predlagatelja uvodno je predstavila Prijedlog zakona.

Ovim zakonom usklađuje se trajanje roditeljskog dopusta zaposlenog i samozaposlenog roditelja, te se uvode nova rješenja u odnosu na ona iz važećeg Zakona, propisuje se prenosivi i neprenosivi dio roditeljskog dopusta, te uvjeti za korištenje prava na roditeljski dopust samo od strane jednog roditelja, izjednačava se trajanje posvojiteljskog i roditeljskog dopusta za posvojitelje bez obzira na dob posvojenog djeteta.

Ovim zakonom se usklađuje hrvatsko zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije. Produžavanjem minimalnog trajanja roditeljskog dopusta s tri na četiri mjeseca za svakog od zaposlenih i samozaposlenih roditelja, te nemogućnost prijenosa dva od četiri mjeseca roditeljskog dopusta na drugog roditelja, najčešće na majku djeteta, bit će poticaj mnogim očevima da sukladno svojim radni obvezama pokloni jedan dio vremena i obitelji.

U raspravi koja je uslijedila postavljeno je pitanje imaju li samohrane majke pravo korištenja dodatna dva mjeseca roditeljskog dopusta te zbog čega prijedlogom zakona nije određeno obvezno korištenje roditeljskog dopusta za očeve.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova podržava prijedlog kao poticaj očevima da od najranije dobi participiraju na konkretniji način u brizi za dijete, kao i izjednačavanje posvojiteljskog s roditeljskim dopustom.

Odbor za ravnopravnost spolova primio je pisane primjedbe udruge RODA – Roditelji u akciji kojima se upozorava da prijedlog zakona predviđa manju naknadu za dodatna 2 mjeseca, što očeve neće potaknuti na veće korištenje toga prava.

Predstavnica predlagatelja objasnila je da se prijedlogom zakona željelo zadržati sva prava, ali u skladu s limitiranim sredstvima. Prijedloge iz rasprave ocjenjuje korisnim ali u sadašnjem trenutku nije ih moguće sve prihvatiti.

Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora jednoglasno su odlučili Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, P.Z.E. br. 241

2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 9. sjednici održanoj 18. listopada 2012. godine, raspravljao je o Izvješću o pojavama diskriminacije za 2011. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio pučki pravobranitelj, aktom od 26. lipnja 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je zamjenik pučkog pravobranitelja ukratko predstavio Izvješće za koje je ustvrdio da donosi više pitanja nego odgovora. Tijekom 2011. godine otvoreno je 147 novih spisa koji se odnose na diskriminaciju, od čega su 103 pritužbe na diskriminaciju riješene, a u njih 18 je utvrđena osnovana sumnja na diskriminaciju. Najveći broj pritužbi odnosio se na rasu ili etničku pripadnost i nacionalno podrijetlo kao osnovu diskriminacije a od područja diskriminacije prevladavaju rad i radni uvjeti.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predstavila je dio Izvješća koji se odnosi na pojave diskriminacije u području ravnopravnosti spolova. Tijekom 2011. godine radilo se na ukupno 188 slučajeva diskriminacije. U 85,1% slučajeva osnova diskriminacije bio je spol, u 8,5% slučajeva spolna orijentacija, a bračni ili obiteljski status u 5,9% slučajeva. Čak 40,4% slučajeva odnosi se na područje rada i radnih uvjeta. Čak 2/3 pritužbi na diskriminaciju odnosilo se na postupanje državnih tijela, a samo 1/3 je pritužbi diskriminacije zaposlenih kod privatnih pravnih i fizičkih osoba te u organizacijama civilnog društva. Zabrinjavaju sve složeniji slučajevi i pojavni oblici diskriminacije. Pojavili su se i do sada nezastupljeni slučajevi diskriminacije u pristupu robi i uslugama. Pravobraniteljica je ukazala na slučajeve u kojima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje diskriminira trudnice, proglašavajući fiktivnim pojedine ugovore o radu sklopljene u vrijeme trudnoće. Zbog navedenog problema nedavno je održan sastanak pravobraniteljice i predstavnika HZZO-a, Ministarstva socijalne politike i mladih i Ministarstva zdravlja te je postignut dogovor o promjeni takvog postupanja.

U raspravi koja je uslijedila ocijenjeno je da se Izvješće ne razlikuje mnogočime od ranijih izvješća. Izneseno je mišljenje da je antidiskriminacijska zakonska regulativa dobra, a da je potrebno poraditi na obrazovanju te širenju svijesti o diskriminaciji još od najmlađe dobi. Ukazano je da se o Izvješću raspravlja u Hrvatskom saboru i u radnim tijelima jer to nalaže zakon, međutim o tome bi trebali izvještavati mediji. Članice Odbora ukazale su na potrebu da se o ovoj temi obrazuju mlade generacije kroz građanski odgoj, ali i čitav niz drugih predmeta u školama. Nadalje, manji broj prijavljenih slučajeva diskriminacije ne znači da diskriminacije nije bilo već da se, zbog teške situacije ona ne prijavljuje. Kod velikog broja građana (posebno zaposlenica) podignuta je tolerancija na diskriminaciju te su zbog materijalnog položaja spremniji u novonastaloj situaciji otrpjeti grube oblike diskriminacije, radi očuvanja radnog mjesta. Nadalje, članice Odbora mišljenja su da je kod državnih institucija više prijavljenih slučajeva diskriminacije jer prituženici ne strepe od otkaza, ipak su zaštićeniji, dok je u privatnom sektoru situacija sigurno teža. Rad pučkog pravobranitelja kao niti rad specijaliziranih pravobranitelja nije dovoljno zastupljen u medijima. Kao vrlo vrijedan dio Izvješća ocijenjene su preporuke, koje bi trebalo provesti, odnosno nadzirati njihovu provedbu.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o pojavama diskriminacije za 2011. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 9. sjednici održanoj 18. listopada 2012. godine, raspravljao je o Izvješću o ostvarivanju prava na pravnu pomoć i utrošku sredstava u 2011. godini, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. srpnja 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je predstavnica Ministarstva pravosuđa ukratko predstavila Izvješće. Od 1. siječnja do 31. prosinca 2011. godine na cijelom području Republike Hrvatske zaprimljeno je sveukupno 5541 zahtjev za besplatnu pravnu pomoć, od toga je prihvaćeno 4634 zahtjeva, odbijeno 492, odbačeno 146, obustavljeno 215, dok su ostali bili u postupku odobravanja. U usporedbi s istim razdobljem prethodne godine, broj podnesenih zahtjeva porastao je za 13,4% dok je broj prihvaćenih zahtjeva također porastao 13,7%. Korištenje pravne pomoći u 2011. godini većinom se odobravalo za sekundarnu pravnu pomoć (zastupanje u sudskim postupcima) u 80,56% slučajeva. Najčešće se pravna pomoć odobravala u obiteljsko pravnim postupcima (53,81% postupaka), a najčešće su besplatnu pravnu pomoć koristili građani s prebivalištem u Sisačko-moslavačkoj županiji.

U raspravi koja je uslijedila zatražena su pojašnjenja vezana uz razlike u sredstvima koja se dodjeljuju po županijama. Ukazano je na problem nedovoljne edukacije građana koji bi trebali biti korisnici sustava besplatne pravne pomoći.

Također je istaknuto da su kroz sustav besplatne pravne pomoći nedovoljno korišteni resursi nevladinih organizacija. Pojedine članice Odbora izvješće su ocijenile preglednim i vrlo kvalitetnim. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorila je na poteškoće s kojima se prilikom korištenja sustavom besplatne pravne pomoći susreću žrtve obiteljskog nasilja.

Završno je predstavnica predlagatelja pojasnila da se više sredstava dodjeljuje u manje razvijenim županijama gdje je veći postotak stanovništva egzistencijalno ugrožen, te u područjima od posebne državne skrbi. Nadalje, iznijela je podatak da je na Pravosudnoj akademiji provedena edukacija sudaca kao i da je u izradi brošura koja će upoznati građane sa sustavom besplatne pravne pomoći.

Nevladine organizacije neravnomjerno su raspoređene (postoji njihova koncentriranost u Zagrebu i Istočnoj Slavoniji) dok su odvjetnici ipak dostupniji u svim dijelovima Hrvatske.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o ostvarivanju prava na pravnu pomoć i utrošku sredstava
u 2011. godini.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora


Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 7. sjednici održanoj 10. srpnja 2012. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, P.Z.E. br. 71, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. srpnja 2012. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Na početku je predstavnik predlagatelja ukratko predstavio Konačni prijedlog zakona te razlike u odnosu na Prijedlog zakona. Naime, uvažene su primjedbe više zastupnika koje su se odnosile na pomicanje ženine dobne granice od 42 godine života za provedbu postupka medicinski pomognute oplodnje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nadalje, uvažen je prijedlog pravobraniteljice za osobe s invaliditetom na temelju kojeg se osobe lišene poslovne sposobnosti dovode u ravnopravan položaj s drugim korisnicima postupaka medicinski pomognute oplodnje. Također je uvažen prijedlog da se osobi začetoj u postupku medicinski pomognute oplodnje putem Državnog registra omogućava uvid u identitet moguće polubraće, odnosno polusestara.

U raspravi koja je uslijedila članovi i članice Odbora iznijeli su različite stavove. Dio članova iznio je stav da se ovim Konačnim prijedlogom zakona ne štite ljudska prava, da on nije u skladu s člankom 21. Ustava RH, te da nije u interesu djece, braka i obitelji. Posebno problematičnim smatraju mogućnost zamrzavanja zametaka, budući da je Etičko povjerenstvo Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra-Zagreb iznijelo stav da život počinje začećem. Iznesena je i primjedba da je nepotrebna žurba prilikom donošenja zakona nekoliko dana prije kraja zasjedanja Hrvatskog sabora. S druge strane, članice Odbora iznijele su stav da je Konačni prijedlog zakona pomno pripremljen te da velik broj pacijentica čeka upravo na članak 7. stavak 2., koji će četiri puta povećati uspješnost svakog postupka. Naglašeno je da se ovakvim Prijedlogom zakona nikoga ne prisiljava na postupke, već država otvara mogućnost onima koji to žele da ostvare roditeljstvo primjenjujući ono što suvremena medicina omogućava.

Predsjednica Odbora pozdravlja određene izmjene. Međutim, ističe da su ostale neke sporne odredbe, primjerice: nedopustiva retrogradna primjena zakona i neanonimnost donacija. Također smatra da ovakav Prijedlog zakona neće omogućiti liječenje prema dva (od 6) načela: načelu optimalnog liječenja (pacijenti ne dobivaju najbolje) i načelu dostupnosti (liječenje neće biti dostupno svima). Budući da je neplodnost bolest, Ministarstvo je dužno svakom pojedincu odnosno paru omogućiti liječenje, pristupati individualno, jer građani plaćaju doprinos za zdravstvo i imaju pravo na optimalno liječenje.
 
Pravobraniteljica za djecu zadovoljna je Konačnim prijedlogom zakona s aspekta djece te podržava svaku promjenu koja dovodi do poboljšanja njihovih prava. Posebice je zadovoljna člankom 15. kojim se određuje da su roditelji obvezni reći djetetu za njegovo podrijetlo, te da zakonski zastupnik ima pravo na uvid u podatke, zbog medicinski opravdanih razloga (u slučaju djetetove bolesti, a radi pronalaska biološkog roditelja koji može pomoći u liječenju).

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pozdravlja Konačni prijedlog zakona budući da će olakšati parovima medicinski pomognutu oplodnju u odnosu na postojeće stanje. Također izražava zadovoljstvo što je iz Prijedloga zakona povučena odredba koja je transrodnim osobama onemogućavala postupak MPO. Međutim, iz istih razloga upozorava na članak 10. stavak 2. podsjećajući na dva organska zakona (Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o ravnopravnosti spolova) koji izričito zabranjuju diskriminaciju na temelju spolne orijentacije.

Zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom izrazila je zadovoljstvo jer su primjedbe pravobraniteljice u odnosu na članke 10, 17, 33, i 34 (vezano uz osobe lišene poslovne sposobnosti) u Konačnom prijedlogu zakona u cijelosti uvažene.
U daljnjem tijeku rasprave svoje su stavove iznijeli i predstavnici različitih udruga. Predstavnica Udruge osoba s problemom neplodnosti Beta, u ime neplodnih parova (a u Republici Hrvatskoj je svaki šesti par neplodan) posebno je apelirala da se izmijeni predloženi članak 62, na način da se postupci medicinski pomognute oplodnje koji su provedeni do dana stupanja na snagu Zakona ne ubrajaju u ukupan broj postupaka. Predstavnica udruge Roditelji u akciji (RODA) podsjetila je na činjenicu da neplodnim parovima već tri godine nije omogućeno optimalno liječenje pa smatra da nije pravedno da se dosadašnji postupci računaju u broj postupaka na teret HZZO. Nadalje, iznijela je prijedlog, sukladno smjernicama ESHRE (European Society for Human Reproduction and Embriology), o osnivanju dvojne banke spolnih stanica – odnosno da darovatelji biraju žele li ili ne biti anonimni, uz mogućnost uvida u podatke anonimnih darovatelja kod medicinski opravdanih razloga. Najspornijim dijelom Konačnog prijedloga zakona smatra retrogradno računanje postupaka.

Predstavnica lezbijske grupe Kontra iznijela je stav da medicinski pomognuta oplodnja nije samo metoda za liječenje neplodnosti već i pomoć ženama bez partnera i ženama koje žive u istospolnim zajednicama da dobiju dijete. Upozorila je na zakone koji zabranjuju diskriminaciju na temelju spolne diskriminacije te iznijela prijedlog da se u članku 10. stavak 2. izmijeni te da pravo na medicinski pomognutu oplodnju ima i punoljetna, poslovno sposobna žena koja je s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje sposobna za roditeljsku skrb o djetetu.

Predstavnici udruge Vigilare iznijeli su članovima i članicama Odbora podatak da je 133.000 građana potpisalo Deklaraciju protiv donošenja ovakvog prijedloga zakona o medicinski pomognutoj oplodnji. Prema njihovom mišljenju u Konačnom prijedlogu zakona posebno je  problematična mogućnost zamrzavanja embrija, pogotovo jer već postoji prema procjenama (jer nitko sa sigurnošću ne zna pravi broj) oko 20 tisuća zamrznutih embrija. Nadalje, zakon je diskriminatoran jer ne omogućava bračnim parovima alternativne načine liječenja (fertility care) koji su jeftiniji i nisu štetni za zdravlje.

U završnom izlaganju predstavnik predlagatelja istaknuo je da ovaj Prijedlog zakona regulira područje o kojemu postoje razmimoilaženja u smislu svjetonazora. Nadalje, smatra da se radi o Prijedlogu koji je usuglašen s praksom. Naglasio je da razlozi za ograničavanje broja postupaka nisu samo financijski, već je uvažen stav struke. Naime, postupke se želi ograničiti na svrsishodan broj, budući da postupci nisu bezopasni, te nose veliki rizik i moguće vrlo ozbiljne zdravstvene nuspojave za žene.
 
Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora većinom glasova (6 za, 2 protiv i 2 suzdržana) su odlučili Hrvatskom saboru predložiti da donese

Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 6. sjednici održanoj 23. svibnja 2012. godine, raspravljao je o Godišnjem izvješću o spremnosti obrambenog sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u Oružanim snagama Republike Hrvatske za 2011. godinu, s Izvješćem o stanju obrambenih priprema u Republici Hrvatskoj za 2011., koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. svibnja 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja predstavila je Izvješće u dijelu vezanom za ravnopravnost spolova. U Oružanim snagama ima 12,61% žena od ukupnog broja zaposlenih, a u upravnom dijelu Ministarstva obrane 52,56% od ukupnog broja zaposlenih. Na voditeljskim i zapovjednim dužnostima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama žene su zastupljene sa 7,6%, a među višim časnicima je 12,1% žena. Ministarstvo obrane sudjelovalo je u radu Međuresorne radne skupine za izradu Nacionalnog akcijskog plana za provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a: 1325, 1820, 1888 i 1889 o položaju žena, miru i sigurnosti. Odobren je Plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama. U sastavu Kadrovskog savjeta Ministarstva obrane ustrojen je Odbor za ravnopravnost spolova koji tijekom 2011. godine nije zaprimio niti jednu pritužbu vezanu uz spolnu diskriminaciju. Predstavnica predlagatelja izlaganje je zaključila informacijom da će na skorašnjem Danu Oružanih snaga biti promaknuto u čin brigadira tri časnika od čega i jedna žena.

U raspravi koja je uslijedila predsjednica Odbora zatražila je dodatno pojašnjenje koja je uloga Odbora za ravnopravnost spolova u sklopu Kadrovskog savjeta. Članice Odbora vrlo su zadovoljne povećanjem udjela žena u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama. Zatraženo je pojašnjenje o specifičnostima načina pribavljanja kadrova. Nadalje, član Odbora zatražio je podatak o donošenju Strategija nacionalne sigurnosti te informaciju o sudbini Instituta za istraživanje i razvoj u sklopu Ministarstva obrane.
Predstavnica Ureda za ravnopravnost spolova izrazila je negodovanje što se u Izvješću tek usputno spominje Nacionalni akcijski plan za provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a: 1325, 1820, 1888 i 1889 o položaju žena, miru i sigurnosti, s obzirom da je Ministarstvo obrane u gotovo 90% slučajeva nositelj provedbenih mjera. Savjetnica Predsjednika Republike postavila je pitanje hoće li uskoro Republika Hrvatska dobiti prvu generalicu.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ukazala je na pritužbu Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika kojom se upozorava na moguću diskriminaciju kod isplaćivanja povlaštene otpremnine prilikom izlaska iz sustava Ministarstva obrane. Naime, na povlaštenu otpremninu nemaju pravo žene koje su starije od 60 godina i 6 mjeseci, budući da ostvaruju uvjete na starosnu mirovinu. S druge strane, muškarac stariji od 60 godina i šest mjeseci može izići iz sustava te primiti povlaštenu otpremninu, zamrznuti prijevremenu mirovinu i otići na tržište rada, a na kraju ostvariti i pravo na punu starosnu mirovinu. Pravobraniteljica smatra da su žene u prijelaznom razdoblju (do izjednačavanja dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu) zakinute.
Pravobraniteljica je izrazila zadovoljstvo zbog pozitivnih promjena te sve većeg udjela žena u ovom, tradicionalno muškom resoru.

Predstavnica predlagatelja ukratko je odgovorila na postavljena pitanja i primjedbe iz rasprave. Odbor za ravnopravnost spolova u sklopu Kadrovskog savjeta ima zadaću ostvarivanja ravnopravnog tretmana i statusa te omogućavanja jednakog pristupa i mogućnosti pripadnicima obaju spolova. Institut za istraživanje i razvoj bio je ustrojbena cjelina Ministarstva obrane. Međutim, za registriranu znanstvenu ustanovu pod imenom Institut, njegovi zaposlenici su trebali (u roku od dvije godine) steći potrebni akademski stupanj, inače će se Institut ugasiti. Strategija nacionalne sigurnosti nije u nadležnosti Ministarstva obrane, iako je u jednom dijelu Ministarstvo involvirano u njezinu pripremu. Vezano uz zapošljavanje u Ministarstvu obrane, provodi se propaganda u srednjim školama, radi promoviranja vojnog poziva među učenicima oba spola. O provedbi Nacionalnog akcijskog plana podnosi se posebno izvješće Povjerenstvu za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, te nije bilo potrebe za detaljnijim podacima u ovom Izvješću. Međutim, Ministarstvo će se odazvati, pa ako je potrebno i pripremiti materijal za eventualnu tematsku sjednicu o provedbi navedenog Nacionalnog akcijskog plana. Od tri brigadirke koje trebaju zadovoljiti niz uvjeta, najizglednija kandidatkinja za prvu generalicu u Republici Hrvatskoj je jedna brigadirka, koja se upravo upućuje u ratnu školu.

Nadalje, predstavnica predlagatelja ne smatra diskriminirajućim da žene, koje imaju uvjete za ostvarivanje starosne mirovine, nemaju pravo na povlaštenu otpremninu, budući da je svrha otpremnina pomoć u preživljavanju na tržištu rada do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu. Za osobe koje imaju uvjete za starosnu mirovinu Ministarstvo obrane isplatit će otpremnine u skladu s Kolektivnim ugovorom.

U raspravi o navedenoj pritužbi članovi i članice Odbora dijele stav predstavnice Ministarstva te kako se zakonski okvir treba mijenjati da ne bi i dalje dolazilo do neravnopravnog tretiranja žena i muškaraca, u ovome slučaju na štetu žena.

Predstavnica predlagatelja zaključno je obavijestila članove i članice Odbora da je u pripremi novi Zakon o obrani te kako je proračun Ministarstva za ovu godinu manji nego prethodne godine, dok projekcija za iduću godinu predviđa još manji proračun za Ministarstvo obrane.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći:

Zaključak

1. Prihvaća se Godišnje izvješće o spremnosti obrambenog sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u Oružanim snagama Republike Hrvatske za 2011. godinu, s Izvješćem o stanju obrambenih priprema u Republici Hrvatskoj za 2011. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora
 
Nansi Tireli
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 5. sjednici održanoj 3. svibnja 2012. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2011. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 30. ožujka 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio sukladno članku 100. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.

U uvodnom izlaganju Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upoznala je Odbor s poduzetim aktivnostima koje se odnose na praćenje i provođenje Zakona o ravnopravnosti spolova. Ured pravobraniteljice tijekom 2011. godine radio je na ukupno 1.391 predmetu, od čega je 315 predmeta zaprimljeno po pritužbama građana, 25 predmeta otvoreno je na inicijativu pravobraniteljice vezano uz kršenje načela ravnopravnosti spolova u odnosu na pojedince, a 1.051 predmet otvoren na inicijativu pravobraniteljice radi praćenja primjene Zakona o ravnopravnosti spolova. U 63,% slučajeva diskriminirane su bile žene. Pritužbe su se pretežno (76,6%) odnosile na spolnu diskriminaciju. U 14,3% slučajeva nije bilo osnova za postupanje u nadležnosti pravobraniteljice. Pravobraniteljica je postupajući po pritužbama i osobnoj inicijativi uputila ukupno 120 pisanih upozorenja i 207 preporuka.

Tijekom 2011. Ured pravobraniteljice proveo je 4 neovisna istraživanja: iz područja zapošljavanja i rada, medija, nasilja u obitelji i socijalne zaštite. Područje zapošljavanja i rada je i u 2011. godini područje s najvećim brojem pojedinačnih pritužbi (65%). Zabrinjavajući je visok broj pritužbi radi spolnog uznemiravanja u području zapošljavanja i radnih odnosa što čini 42,5% svih pritužbi u ovom području a pritužbe su podnosile isključivo žene. Također, od svih novozaposlenih žena u 2011. godini samo njih 8,4% sklopilo je ugovor na neodređeno vrijeme. I dalje postoji značajna segregacija žena i muškaraca prema djelatnostima na tržištu rada. U izvješću je upozoreno na diskriminatornu praksu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema trudnicama i ženama koje su nedavno rodile. Nadalje, samo 0.47% muškaraca koristilo je 2011. godine dodatni rodiljni dopust do navršenih 6 mjeseci djetetova života, a roditeljski dopust samo 4,6% muškaraca. Istraživanje o zastupljenosti žena i muškaraca na rukovodećim i upravljačkim pozicijama (koje je proveo Ured pravobraniteljice) pokazalo je značajnu podzastupljenost žena na najodgovornijim pozicijama. Podaci o nasilju u obitelji pokazuju da je broj intervencija policije u padu, ali je u porastu broj osoba prijavljenih radi obiteljskog nasilja. Pravobraniteljica je izdvojila primjer veoma dobre suradnje s Ravnateljstvom policije. Nadalje, ukazala je na nužnost izdvajanja financijskih sredstava za provođenje psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, budući da statistički podaci pokazuju da su počinitelji koji su prošli psihosocijalni tretman vrlo rijetko recidivisti. U rješavanje problema zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja žena žrtava nasilja u obitelji trebaju se više uključiti jedinice lokalne samouprave. Istraživanje o financiranju skloništa za žrtve nasilja pokazalo je da jedinice lokalne samouprave izdvajaju za financiranje skloništa samo od 0,01 do 0,16% ukupnog proračuna. Stoga je ukazano na nužnost sustavnog zakonskog rješavanja problema financiranja skloništa za žrtve nasilja. Godišnja rodna analiza tiska i Internet portala pokazala je da u medijima prevladavaju seksizam i spolni stereotipi, a zanemarivo se prikazuje položaj žena u ruralnim područjima, problem višestruke diskriminacije, ravnopravnost spolova u sportu i obrazovanju.

Izvješće pravobraniteljica završava nizom preporuka u području: zapošljavanja i rada, obitelji, financiranja rada skloništa za žrtve nasilja u obitelji, besplatne pravne pomoći, roditeljske skrbi, područja prava LGBT osoba, tražitelja azila, područja medija i područja političke participacije.

U raspravi koja je uslijedila izvješće je pohvaljeno mada sadrži prilično poražavajuće podatke o ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj. Preporuke su ocjenjene izuzetno dobrima te je izražen stav da će se provedbom makar polovice preporučenoga učiniti veliki napredak. Raspravljajući o području obrazovanja, ukazano je na problem stereotipa u prikazivanju muškaraca i žena u udžbenicima te (ne)korištenja rodno osjetljivog jezika. Više je puta upozoreno na potrebu cjeloživotnog obrazovanja te edukacije učitelja o ravnopravnosti spolova.

Predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske izrazila je žaljenje što u Izvješću gotovo uopće nema podataka o radu Ureda za ravnopravnost spolova u provedbi Nacionalne politike za ravnopravnost spolova (2011.-2015.) pa zastupnici u Hrvatskom saboru neće dobiti cjelovitu sliku o provedbi Nacionalne politike. Nadalje, mišljenja je da su preporuke iz Izvješća u velikom dijelu identične mjerama Nacionalne politike.

Predsjednica Odbora izrazila je stav da bi s obzirom da dijele isti cilj, promicanje ravnopravnosti spolova, institucije Ureda pravobraniteljice, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske kao i Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora trebale bolje međusobno surađivati. Potpredsjednica Odbora mišljenja je da bi članovi i članice Odbora trebali bolje upoznati djelokrug rada institucija koje se bave ravnopravnosti spolova te predlaže posjet Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Uredu za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je u odgovoru na primjedbe, uz žaljenje zbog nesporazuma, istaknula da nisu sva područja iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova uvrštena u Izvješće već samo odabrana područja i mjere.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2011. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 5. sjednici održanoj 3. svibnja 2012. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2011. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica osobe s invaliditetom, aktom od 31. ožujka 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uvodno je predstavila Izvješće. Rad Ureda pravobraniteljice obuhvaća 3 pravca djelovanja: rad na pojedinačnim slučajevima, promotivne aktivnosti podizanja razine svijesti u društvu te utjecaj na zakonodavstvo. U 2011. godini Ured pravobraniteljice imao je 1.446 postupanja u svrhu zaštite, praćenja i promicanja prava osoba s invaliditetom Najčešće pritužbe bile su u području socijalne skrbi, pristupačnosti, obrazovanja, zapošljavanja, mirovinskog osiguranja i zdravstva. Ured je dao brojne prijedloge i preporuke te nadležnim ministarstvima ukazao na obvezu uključivanja osoba s invaliditetom u konzultacije tijekom donošenja zakona u skladu s krilaticom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ništa o nama bez nas.

Uključivanje u zajednicu osoba s invaliditetom preduvjet je njihovog izlaska iz izolacije, prevladavanja siromaštva i položaja ovisnosti. Umjesto pružanja potrebne podrške u funkcioniranju, neke kategorije osoba s invaliditetom kojima je takva pomoć potrebna lišavaju se poslovne sposobnosti. Unatoč postojanju zakonske regulative kojom se nalaže gradnja objekata koji će biti pristupačni svim osobama smanjene pokretljivosti, za osobe s invaliditetom i dalje nije pristupačan čitav niz usluga i sadržaja. Ne postoji sustavna i kvalitetna profesionalna rehabilitacija za osobe s invaliditetom, a koja je preduvjet za zapošljavanje bilo na otvorenom tržištu rada, u zaštićenim uvjetima ili nekom drugom modelu zapošljavanja. Osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju su posebno ranjivi i time dodatno izloženi negativnim gospodarskim trendovima.

Pravobraniteljica je ukazala na nemogućnost ostvarivanja zdravstvene zaštite za žene s invaliditetom zbog nedovoljne edukacije medicinskog osoblja. Područja u kojima se nedovoljno postiglo: poštivanje osobne autonomije, sloboda izbora i neovisnost osoba, nediskriminacija, poštivanje razlika i prihvaćanje invaliditeta kao dijela ljudske raznolikosti, jednakost mogućnosti, pristupačnost, poštivanje sposobnosti razvoja djece s teškoćama u razvoju. Istaknula je stav iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom da društvo stvara invaliditet i da će osoba s invaliditetom onoliko biti osoba s invaliditetom koliko je to društvo čini.

U raspravi koja je uslijedila članice Odbora izdvojile su nekoliko problemskih područja. Primjerice, u školama nedostaje stručnih suradnika te su djeca s poteškoćama uskraćena za timsku pomoć. Problem predstavlja i neprepoznavanje potrebe za inkluzijom uključivanjem predškolske djece u redovne vrtiće te nedovoljna podrška u vrtićima.

Upozoreno je na nužnost edukacije ne samo učitelja već i roditelja djece s kojima djeca s poteškoćama u razvoju pohađaju razred i školu. Roditelji djece s teškoćama u razvoju, zbog sporosti i tromosti sustava, prolaze dugotrajne postupke za utvrđivanje invaliditeta te ostvarivanje prava djeteta. Nadalje, iako deklaratorno svi podržavaju izlazak osoba s invaliditetom iz izolacije malo se toga uistinu provodi. Izraženo je negodovanje zbog činjenice da su čak i skloništa za žene žrtve nasilja nepristupačna osobama s invaliditetom.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2011. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 5. sjednici održanoj 3. svibnja 2012. godine, raspravljao je u prvom čitanju o Prijedlogu zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, P.Z.E. br. 71, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. travnja 2012. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnica predlagatelja uvodno je predstavila Prijedlog zakona. Donošenje novog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, kojim se uređuju pretpostavke za ostvarivanje prava na medicinski pomognutu oplodnju, određuju se vrste postupaka medicinski pomognute oplodnje te prava, obveze i odgovornosti sudionika postupaka medicinski pomognute oplodnje. Predloženim zakonom Republika Hrvatska ujedno usklađuje svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije. Postupci propisani ovim zakonom provode se radi postizanja začeća sukladno zahtjevima suvremene medicinske znanosti i s posebnim obzirom prema zaštiti zdravlja žene i dobrobiti potomstva.

U raspravi koja je uslijedila članovi i članice Odbora iznijeli su različite stavove ali i niz primjedbi na Prijedlog zakona. Primjerice, ne postoji cjelovito rješenje za pohranjene zametke, jer se ne navodi što se sa zamecima događa nakon 10 godina čuvanja u slučaju da ih par ne želi donirati. Ukazano je na terminološku neusklađenost s drugim zakonima. Upozoreno je da bi saznanje o podrijetlu (sa 18 godina) moglo ugroziti dobrobit djeteta u osjetljivim godinama. Nadalje, postavljeno je pitanje hoće li dosadašnji postupci biti uključeni u ukupan broj ili će se ti postupci resetirati.

Predstavnica Udruge osoba s problemom neplodnosti Beta iznijela je primjedbu da prijedlog zakona sadrži previše ograničenja, primjerice ograničenje na oplodnju 12 jajnih stanica, ograničenje na određene vrste postupaka, dobno ograničenje od 42 godine. Također je upozorila na iskustva drugih zemalja koja pokazuju da donora spolnih stanica neće biti ako im se ne jamči anonimnost. Izrazila je stav da su u prijedlogu zakona zakinute žene kojima je uslijed bolesti i/ili povrede odstranjena maternica jer se prijedlogom zabranjuje zamjensko majčinstvo. Izražena je bojazan da će, zbog ograničavajućih odredbi, liječenje neplodnosti postati privilegija nekolicine „podobnih“ i imućnih skupina neplodne populacije. Dio članova Odbora izražava stav da život počinje začećem te ne podržava Prijedlog zakona koji smatra trgovačkim a ne medicinskim zakonom.

S druge strane, članice Odbora izrazile su potporu zakonu koji omogućava da osobe suočene s problemom neplodnosti, u skladu sa svojim svjetonazorom slobodno odluče žele li koristiti ono što nude suvremena medicinska dostignuća. Iznijet je stav da će se upravo zahvaljujući ovakvom prijedlogu zakona broj zametaka koji ostaju pohranjeni bitno smanjiti.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova iznijela je mišljenje kako Prijedlog zakona predstavlja napredak u postupcima liječenja neplodnosti. Upozorila je kako je do sada velik broj parova na liječenje neplodnosti odlazio u susjedne zemlje dok će novi zakon omogućiti građanima Republike Hrvatske liječenje u matičnoj državi. Međutim, upozorila je na diskriminirajuću odredbu članka 10. stavak 7. (Zbog zaštite dobrobiti djeteta pravo na medicinski pomognutu oplodnju nemaju osobe koje su promijenile spol.) koja je u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.

Pravobraniteljica za djecu pozdravlja svaki napredak koji omogućuje roditeljstvo parovima koji ne mogu imati djece prirodnim putem. Podržava zakonsko rješenje prema kojem dijete ima pravo saznanja svog podrijetla što je u skladu s Konvencijom o pravima djeteta.

Predstavnica predlagatelja odgovorila je na dio pitanja i primjedbi iz rasprave. Ne očekuje se da će zakon ostati dugoročno rješenje, s obzirom na suvremena medicinska dostignuća. Nadalje, očekuje da će odgovor na pitanje o sudbini zametaka nakon 10 godina također dati suvremena medicina. Ograničavanjem na 12 oplođenih jajnih stanica, prema mišljenju struke, štiti se život i zdravlje žene. Dosadašnji postupci potpomognute oplodnje ubrajat će se u ukupan broj postupaka na teret HZZO-a. Prijedlog zakona će se doraditi te se pozivaju svi zainteresirani da Ministarstvu zdravlja dostave primjedbe kako bi se pripremio Konačni prijedlog zakona.

Nakon provedene rasprave članovi/ce Odbora većinom glasova (6 za i 4 protiv) su odlučili Hrvatskom saboru predložiti sljedeće zaključke:

1) Prihvaća se Prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, P.Z.E. br. 71
2) Sve primjedbe i prijedlozi uputit će se predlagatelju, radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 4. sjednici održanoj 26. travnja 2012. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2011. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora podnijela Pravobraniteljica za djecu, aktom od 30. ožujka 2012. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je pravobraniteljica za djecu predstavila rad Ureda u 2011. godini te ustroj Ureda. Ured pravobraniteljice ima sjedište u Zagrebu te regionalne urede u Splitu, Osijeku i Rijeci. Broj prijava kršenja dječjih prava kontinuirano raste, ali ostaje dvojbeno radi li se o porastu samih kršenja prava ili o povećanju osjetljivosti na kršenja dječjih prava.
 
Ured pravobraniteljice je 2011. godine postupao u 2.259 novih predmeta, od čega je 1.054 prijave povreda pojedinačnih prava djece, a 1.205 su opće inicijative ureda. Ključni problemi su i u prošloj godini bili: obiteljski odnosi, nasilje nad djecom i među djecom (vršnjačko nasilje,  nasilje odraslih, djeca su žrtve i zbog nekvalitetnog reagiranja institucija kao i nedostupnosti stručne pomoći), te kršenje obrazovnih potreba djece (posebno djece s teškoćama u razvoju). Vezano uz uzdržavanje, manji je broj prijava povreda prava nego prethodnih godina. Na inicijativu Ureda pravobraniteljice za djecu, Hrvatska odvjetnička komora pruža besplatnu pravnu pomoć djecu i postupcima uzdržavanja (bez obzira na prihod roditelja s kojim dijete živi). U odredbama Obiteljskog zakona o uzdržavanju ne štite se dovoljno prava djece, budući da se ograničava privremeno uzdržavanje na 3 godine. Problem je i neujednačenost prakse centara za socijalnu skrb vezano uz institut privremenog uzdržavanja. U području ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi pritužbe se odnose na dugotrajnost postupka, nepovjerenje u stručnost, nemogućnost provođenja vremena s djetetom do odluke suda. Česta su manipulativna ponašanja jednog ili oba roditelja u odnosu na dijete, a snažan konflikt među roditeljima djeluju ugrožavajuće za djecu. Stav pravobraniteljice je da bi onemogućavanje susreta s drugim roditeljem trebalo tretirati kao oblik psihičkog nasilja. U centrima za socijalnu skrb nedostaje educiranih stručnjaka za obiteljsku medijaciju. Pravobraniteljica izražava nezadovoljstvo razinom zaštite djece zbog nemoći sustava da zaštiti potrebu djeteta da ima oba roditelja. Prijave prava na zaštitu od nasilja brojnije su nego ranije, a bilo je i nekoliko slučajeva neosnovanih prijava. Tjelesno kažnjavanje i dalje je „metoda odgoja“, a time se djeci šalje poruka da je nasilje prihvatljiva strategija za rješavanje sukoba ili postizanje da ljudi čine što se traži. Kod zanemarivanja najviše prijava bilo je za višestruko zanemarivanje. Među prijavama zanemarivanja su i slučajevi djece zatečene u nedopuštenim noćnim izlascima. Vezano uz posvojenje – od ukupno 1.099 djece smještene u ustanovama, 67 djece ispunjava zakonske uvjete za posvojenje, no ona još uvijek borave u ustanovama, budući da zbog svoje dobi, podrijetla i psihofizičkih osobina ne ispunjavaju očekivanja posvojitelja.
 
Osim praćenja pojedinačnih povreda prava djece, aktivnost Ureda pravobraniteljice uključuje sudjelovanje u izradi propisa i poticaja za donošenje i izmjenu propisa, obilazak ustanova u koje su smještena djeca, preporuke i prijedloge nadležnim institucijama s ciljem unaprjeđivanja zaštite djece u Republici Hrvatskoj, međunarodnu aktivnost, organizaciju stručnih skupova i izdavanje publikacija, suradnju s djecom (posebno putem Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu).

Vezano uz ukidanje specijaliziranog pravobranitelja za djecu, stav pravobraniteljice je da je to korak natrag u sustavu zaštite ljudskih prava. Naime, pripajanjem postojećih specijaliziranih pravobranitelja i ustrojavanjem posebnih odjela kapacitet pučkog pravobranitelja neće ojačati, već će se ugušiti samostalnost i neovisnost specijaliziranih pravobranitelja koji su dugogodišnjim radom potvrdili svoju učinkovitost i vidljivost u društvu. Pravobraniteljica ističe važnost zadržavanja samostalnog pravobranitelja za djecu kojem su prioritet djeca.

U raspravi koja je uslijedila članice Odbora pohvalile su Izvješće kao sadržajno i sveobuhvatno, pedantno pripremljeno i metodološki usklađeno, prepuno egzaktnih podataka o kršenju dječjih prava. Izrečena je sugestija Uredu za uspostavljanjem što bolje suradnje s jedinicama lokalne samouprave. Ukazano je na probleme vezane uz zaštitu djece od štetnih utjecaja iz okoliša, sigurnost djece u prometu, a posebno na problem nasilja među i nad mladima, problem noćnih izlazaka mlađih od 16 godina. Postavljeno je pitanje vezano uz raspolaganje dječjom imovinom i ulogu centara za socijalnu skrb, koji ne pokazuju dovoljno razumijevanja za tešku financijsku situaciju roditelja. Posebno se pritom nepravednim smatra plaćanje pristojbe za potvrdu CZSS za raspolaganje imovinom. Upozoreno je na problem financiranja predškolskog odgoja koji je u cijelosti prepušten jedinicama lokalne samouprave, kao i na manjak predškolskih ustanova, posebno u ruralnim područjima. Više je puta izrečena potreba za edukacijom, ukazano na nužnost zapošljavanja stručnih suradnika u školama. Nadalje, zakonski propisan predškolski odgoj od 180 sati ne omogućuje se svoj djeci. Članice Odbora također ne smatraju dobrim pripajanje specijaliziranih pravobraniteljstava Uredu pučkog pravobranitelja.

Pravobraniteljica se zaključno osvrnula na primjedbe iz rasprave. Složila se da je suradnja Ureda i jedinica lokalne samouprave nužna, uz opasku da nisu svi predstavnici jedinica lokalne samouprave jednako spremni na suradnju za koju se pravobraniteljica za djecu zalaže. Svjesna problema štetnih utjecaja iz okoliša na zdravlje djece, pravobraniteljica je uputila preporuke nadležnim ministarstvima. Složila se da nove tehnologije osim brojnih mogućnosti donose i neke negativnosti, primjerice nasilje putem interneta. Međutim, zabrana njihove upotrebe ne smije doći u obzir, važnije je edukacija o njihovom odgovornom korištenju. Odredba kojom se ograničava raspolaganje imovinom djeteta, nastoji zaštititi imovinske interese djece zbog neodgovornih roditelja koji, iako u manjini, ipak postoje. Djelatnici centara za socijalnu skrb trebaju razumjeti potrebe i pomoći. Jednaka dostupnost prava, pa i predškolskog odgoja, ustavno je načelo. Pravobraniteljica se slaže da je za suzbijanje vršnjačkog nasilja (i njegovih novih pojavnih oblika), nužna sustavna edukacija nastavnika i stručnih suradnika u školama. Zabrana noćnih izlazaka je pomoć roditeljima koji nisu u stanju sami postaviti zabranu.
 
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći zaključak

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2011. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

Predsjednica Odbora

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je 19. travnja 2012. godine tematsku sjednicu na kojoj je predstavljen projekt Žene Jugoistočne Europe u Mreži za ruralni razvoj.
Uvodno je projekt predstavila izvršna direktorica Regionalnog centra za jednakost spolova (GTF) Mary Ann Rukavina Cipetić. Projekt se financira sredstvima Europske unije, a provodi se u sedam zemalja Jugoistočne Europe s osnovnim ciljem poboljšanja sudjelovanja žena u ruralnom razvoju. U projektni odbor uključena je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, predstavnica Ureda za ravnopravnost spolova te predstavnice nekoliko nevladinih ženskih organizacija. Ciljne skupine projekta su žene iz nevladinih organizacija, LAG-ova (lokalnih akcijskih grupa), javnog sektora i sl. iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije i Srbije.

Konačni korisnici projekta su žene iz ruralnih područja Jugoistočne Europe (koje će imati koristi od unaprjeđenih programa i strategija ruralnog razvoja kao rezultata većeg sudjelovanja žena u raspravi o politici ruralnog razvoja); javne institucije, lokalne i nacionalne vlade (koje će imati će koristi od motiviranih partnera u dijalogu, pružanju važnih inputa i uvida u različite potrebe i prioritete žena u ruralnom razvoju); lokalne i regionalne zajednice (imat će koristi od poboljšanih intervencija politike i programa za ruralni razvoj koje imaju zastupane različite perspektive, uključujući i žene) te registrirani i potencijalni LAG-ovi (imat će koristi od aktivnog sudjelovanja žena u pripremi i strateškom planiranju). Trenutačno je u RH 28 registriranih LAGova dok je 10 u pripremi. Najzastupljeniji su u središnjoj Hrvatski a najmanje ih je u južnoj Hrvatskoj.

Cilj ovog projekta je da se poduzme prvi korak u uspostavljanju koordinacije na nacionalnoj i regionalnoj razini između žena aktivnih u ruralnom razvoju.

Neke od planiranih aktivnosti uključuju održavanje nacionalnih sastanaka projektnog odbora i lansiranje projekta, održavanje 20-tak lokalnih sastanaka sa ženama aktivnima u ruralnom razvoju, održavanje nacionalne strateške radionice za žene u ruralnom razvoju u rujnu 2012. te sudjelovanje na regionalnoj konferenciji SEE WORD u Skopju u studenom 2012. godine.

U raspravi koja je uslijedila izneseni su problemi s kojima se suočavaju žene u ruralnim područjima ali i primjeri dobre prakse. Rad žena u ruralnom području slabo je vrednovan, a uključuje rad u kućanstvu, obiteljske obveze, rad na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Žene su često diskriminirane, mlade djevojke ne ostvaruju sve mogućnosti obrazovanja, veliki problem predstavlja nedostatak dječjih vrtića i infrastrukture, slaba je prometna povezanost u seoskim područjima a zdravstvena zaštita samo je osnovna. Posebno je istaknuto pitanje rodno osjetljivog proračuna lokalnih jedinica. Upozoreno je također da mjere za poticanje ženskog poduzetništva nisu primjenjive na žene koje vode obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo te su im uskraćena sredstva.

Neki od iznesenih prijedloga za poboljšanje položaja žena u ruralnom razvoju: uključivanje žena u mjere ruralnog razvoja i njihovo educiranje o Zakonu o ravnopravnosti spolova, podizanje samosvijesti, poticanje poduzetništva žena na selu, održavanje kontakta s ruralnim područjima od strane zastupnika/ca u Hrvatskom saboru, aktivna potpora udrugama, sastavljanje seta sustavnih preporuka kako poboljšati položaj žena u ruralnim područjima.

Izneseni su primjeri godišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana seoskih žena ali se ukazalo na nedostatak sustavne kampanje. O vlastitim iskustvima u poticanju seoskih žena na aktivnosti govorile su predstavnice lokalnih povjerenstava za ravnopravnost spolova. Navedeno je kako mnoge dobro zamišljene odredbe iz zakona i strategija nisu primjenjive. Izneseni su primjeri aktivnosti vrlo kreativnih žena s ruralnih područja. Međutim, seoske žene trebaju poticaj, pouku kako svoje ideje i kreativnost realizirati, odnosno kako se izboriti za sredstva. Iznesen je stav kako se potire tradicija a bez stvaranja novih vrijednosti, što dovodi do toga da se mladi ljudi ne snalaze. Posebno je naglašena važna a nedovoljno iskorištena uloga medija u senzibiliziranju javnosti o potrebama i problemima seoskih žena, kao i nedovoljna informiranost samih seoskih žena. Predloženo je da Odbor za ravnopravnost spolova organizira tematsku sjednicu posvećenu upravo problemima žena na ruralnom području.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 1. sjednici održanoj 25. siječnja 2012. godine, raspravljao je o Prijedlogu odluke o imenovanju zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koji je predsjedniku Hrvatskog sabora, sukladno odredbi članka 20. stavka 2. Zakona o ravnopravnosti spolova, dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 12. siječnja 2012. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova uvodno je iznijela prijedlog te navela da 30. siječnja 2012. godine ističe 8 godina od donošenja odluke o imenovanju mr. sc. Dragana Vukadina zamjenikom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Zakonska je obveza pravobraniteljice da izabere i Hrvatskom saboru predloži svog zamjenika. Iako to nije zakonska obveza, zbog načela transparentnosti je objavljen javni poziv za imenovanje zamjenika pravobraniteljice. Na javni poziv se prijavilo 6 kandidata od kojih su 3 prijavljena kandidata zadovoljavala formalne uvjete. Kandidatkinje nisu ispunile uvjet jer pravobraniteljica i njezin zamjenik moraju biti različitog spola. Od prijavljenih kandidata samo jedan ima stručna znanja i radno iskustvo na području ljudskih prava te zadovoljava uvjete iz točke III. Javnog poziva za imenovanje zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, dok 2 kandidata ne zadovoljavaju te uvjete. Mr. iur. Goran Selanec, LL.M. viši stručni savjetnik u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, doktorirao je pravo, ima stručna znanja na području antidiskriminacije te je osobnim zalaganjem poznat javnosti u području zaštite ljudskih prava. Također se radi o rodno osviještenoj, elokventnoj osobi, sa znanjem stranih jezika.

U raspravi koja je uslijedila, članice Odbora podržale su prijedlog za imenovanje predloženog kandidata zamjenikom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Izražena je primjedba da zbog slabog interesa i nije bilo konkurencije.

Nakon provedene rasprave članovi i članice Odbora jednoglasno su odlučili Hrvatskom saboru predložiti donošenje sljedeće odluke:

Imenuje se mr. iur. Goran Selanec, LL.M zamjenikom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Nansi Tireli

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 1. sjednici održanoj 25. siječnja 2012. godine, raspravljao je o Prijedlogu odluke o razrješenju zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koji je predsjedniku Hrvatskog sabora, sukladno odredbi članka 20. stavka 2. Zakona o ravnopravnosti spolova, dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 12. siječnja 2012. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 140. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u prijedlogu je navela da 30. siječnja 2012. godine ističe 8 godina od donošenja odluke o imenovanju mr. sc. Dragana Vukadina zamjenikom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Stoga je, sukladno članku 20. st. 2. Zakona o ravnopravnost spolova, odnosno čl. 4. Poslovnika o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, potrebno razriješiti njezinog zamjenika.

Članovi/ce Odbora bez rasprave su jednoglasno su odlučili Hrvatskom saboru predložiti donošenje sljedeće odluke:

Razrješuje se mr. sc. Dragan Vukadin dužnosti zamjenika pravobraniteljice
za ravnopravnost spolova, radi isteka mandata.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Nansi Tireli