Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je 19. travnja 2012. godine tematsku sjednicu na kojoj je predstavljen projekt Žene Jugoistočne Europe u Mreži za ruralni razvoj.
Uvodno je projekt predstavila izvršna direktorica Regionalnog centra za jednakost spolova (GTF) Mary Ann Rukavina Cipetić. Projekt se financira sredstvima Europske unije, a provodi se u sedam zemalja Jugoistočne Europe s osnovnim ciljem poboljšanja sudjelovanja žena u ruralnom razvoju. U projektni odbor uključena je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, predstavnica Ureda za ravnopravnost spolova te predstavnice nekoliko nevladinih ženskih organizacija. Ciljne skupine projekta su žene iz nevladinih organizacija, LAG-ova (lokalnih akcijskih grupa), javnog sektora i sl. iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije i Srbije.
Konačni korisnici projekta su žene iz ruralnih područja Jugoistočne Europe (koje će imati koristi od unaprjeđenih programa i strategija ruralnog razvoja kao rezultata većeg sudjelovanja žena u raspravi o politici ruralnog razvoja); javne institucije, lokalne i nacionalne vlade (koje će imati će koristi od motiviranih partnera u dijalogu, pružanju važnih inputa i uvida u različite potrebe i prioritete žena u ruralnom razvoju); lokalne i regionalne zajednice (imat će koristi od poboljšanih intervencija politike i programa za ruralni razvoj koje imaju zastupane različite perspektive, uključujući i žene) te registrirani i potencijalni LAG-ovi (imat će koristi od aktivnog sudjelovanja žena u pripremi i strateškom planiranju). Trenutačno je u RH 28 registriranih LAGova dok je 10 u pripremi. Najzastupljeniji su u središnjoj Hrvatski a najmanje ih je u južnoj Hrvatskoj.
Cilj ovog projekta je da se poduzme prvi korak u uspostavljanju koordinacije na nacionalnoj i regionalnoj razini između žena aktivnih u ruralnom razvoju.
Neke od planiranih aktivnosti uključuju održavanje nacionalnih sastanaka projektnog odbora i lansiranje projekta, održavanje 20-tak lokalnih sastanaka sa ženama aktivnima u ruralnom razvoju, održavanje nacionalne strateške radionice za žene u ruralnom razvoju u rujnu 2012. te sudjelovanje na regionalnoj konferenciji SEE WORD u Skopju u studenom 2012. godine.
U raspravi koja je uslijedila izneseni su problemi s kojima se suočavaju žene u ruralnim područjima ali i primjeri dobre prakse. Rad žena u ruralnom području slabo je vrednovan, a uključuje rad u kućanstvu, obiteljske obveze, rad na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Žene su često diskriminirane, mlade djevojke ne ostvaruju sve mogućnosti obrazovanja, veliki problem predstavlja nedostatak dječjih vrtića i infrastrukture, slaba je prometna povezanost u seoskim područjima a zdravstvena zaštita samo je osnovna. Posebno je istaknuto pitanje rodno osjetljivog proračuna lokalnih jedinica. Upozoreno je također da mjere za poticanje ženskog poduzetništva nisu primjenjive na žene koje vode obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo te su im uskraćena sredstva.
Neki od iznesenih prijedloga za poboljšanje položaja žena u ruralnom razvoju: uključivanje žena u mjere ruralnog razvoja i njihovo educiranje o Zakonu o ravnopravnosti spolova, podizanje samosvijesti, poticanje poduzetništva žena na selu, održavanje kontakta s ruralnim područjima od strane zastupnika/ca u Hrvatskom saboru, aktivna potpora udrugama, sastavljanje seta sustavnih preporuka kako poboljšati položaj žena u ruralnim područjima.
Izneseni su primjeri godišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana seoskih žena ali se ukazalo na nedostatak sustavne kampanje. O vlastitim iskustvima u poticanju seoskih žena na aktivnosti govorile su predstavnice lokalnih povjerenstava za ravnopravnost spolova. Navedeno je kako mnoge dobro zamišljene odredbe iz zakona i strategija nisu primjenjive. Izneseni su primjeri aktivnosti vrlo kreativnih žena s ruralnih područja. Međutim, seoske žene trebaju poticaj, pouku kako svoje ideje i kreativnost realizirati, odnosno kako se izboriti za sredstva. Iznesen je stav kako se potire tradicija a bez stvaranja novih vrijednosti, što dovodi do toga da se mladi ljudi ne snalaze. Posebno je naglašena važna a nedovoljno iskorištena uloga medija u senzibiliziranju javnosti o potrebama i problemima seoskih žena, kao i nedovoljna informiranost samih seoskih žena. Predloženo je da Odbor za ravnopravnost spolova organizira tematsku sjednicu posvećenu upravo problemima žena na ruralnom području.