Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 5. sjednici održanoj 3. svibnja 2012. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2011. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 30. ožujka 2012. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio sukladno članku 100. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.
U uvodnom izlaganju Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upoznala je Odbor s poduzetim aktivnostima koje se odnose na praćenje i provođenje Zakona o ravnopravnosti spolova. Ured pravobraniteljice tijekom 2011. godine radio je na ukupno 1.391 predmetu, od čega je 315 predmeta zaprimljeno po pritužbama građana, 25 predmeta otvoreno je na inicijativu pravobraniteljice vezano uz kršenje načela ravnopravnosti spolova u odnosu na pojedince, a 1.051 predmet otvoren na inicijativu pravobraniteljice radi praćenja primjene Zakona o ravnopravnosti spolova. U 63,% slučajeva diskriminirane su bile žene. Pritužbe su se pretežno (76,6%) odnosile na spolnu diskriminaciju. U 14,3% slučajeva nije bilo osnova za postupanje u nadležnosti pravobraniteljice. Pravobraniteljica je postupajući po pritužbama i osobnoj inicijativi uputila ukupno 120 pisanih upozorenja i 207 preporuka.
Tijekom 2011. Ured pravobraniteljice proveo je 4 neovisna istraživanja: iz područja zapošljavanja i rada, medija, nasilja u obitelji i socijalne zaštite. Područje zapošljavanja i rada je i u 2011. godini područje s najvećim brojem pojedinačnih pritužbi (65%). Zabrinjavajući je visok broj pritužbi radi spolnog uznemiravanja u području zapošljavanja i radnih odnosa što čini 42,5% svih pritužbi u ovom području a pritužbe su podnosile isključivo žene. Također, od svih novozaposlenih žena u 2011. godini samo njih 8,4% sklopilo je ugovor na neodređeno vrijeme. I dalje postoji značajna segregacija žena i muškaraca prema djelatnostima na tržištu rada. U izvješću je upozoreno na diskriminatornu praksu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema trudnicama i ženama koje su nedavno rodile. Nadalje, samo 0.47% muškaraca koristilo je 2011. godine dodatni rodiljni dopust do navršenih 6 mjeseci djetetova života, a roditeljski dopust samo 4,6% muškaraca. Istraživanje o zastupljenosti žena i muškaraca na rukovodećim i upravljačkim pozicijama (koje je proveo Ured pravobraniteljice) pokazalo je značajnu podzastupljenost žena na najodgovornijim pozicijama. Podaci o nasilju u obitelji pokazuju da je broj intervencija policije u padu, ali je u porastu broj osoba prijavljenih radi obiteljskog nasilja. Pravobraniteljica je izdvojila primjer veoma dobre suradnje s Ravnateljstvom policije. Nadalje, ukazala je na nužnost izdvajanja financijskih sredstava za provođenje psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, budući da statistički podaci pokazuju da su počinitelji koji su prošli psihosocijalni tretman vrlo rijetko recidivisti. U rješavanje problema zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja žena žrtava nasilja u obitelji trebaju se više uključiti jedinice lokalne samouprave. Istraživanje o financiranju skloništa za žrtve nasilja pokazalo je da jedinice lokalne samouprave izdvajaju za financiranje skloništa samo od 0,01 do 0,16% ukupnog proračuna. Stoga je ukazano na nužnost sustavnog zakonskog rješavanja problema financiranja skloništa za žrtve nasilja. Godišnja rodna analiza tiska i Internet portala pokazala je da u medijima prevladavaju seksizam i spolni stereotipi, a zanemarivo se prikazuje položaj žena u ruralnim područjima, problem višestruke diskriminacije, ravnopravnost spolova u sportu i obrazovanju.
Izvješće pravobraniteljica završava nizom preporuka u području: zapošljavanja i rada, obitelji, financiranja rada skloništa za žrtve nasilja u obitelji, besplatne pravne pomoći, roditeljske skrbi, područja prava LGBT osoba, tražitelja azila, područja medija i područja političke participacije.
U raspravi koja je uslijedila izvješće je pohvaljeno mada sadrži prilično poražavajuće podatke o ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj. Preporuke su ocjenjene izuzetno dobrima te je izražen stav da će se provedbom makar polovice preporučenoga učiniti veliki napredak. Raspravljajući o području obrazovanja, ukazano je na problem stereotipa u prikazivanju muškaraca i žena u udžbenicima te (ne)korištenja rodno osjetljivog jezika. Više je puta upozoreno na potrebu cjeloživotnog obrazovanja te edukacije učitelja o ravnopravnosti spolova.
Predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske izrazila je žaljenje što u Izvješću gotovo uopće nema podataka o radu Ureda za ravnopravnost spolova u provedbi Nacionalne politike za ravnopravnost spolova (2011.-2015.) pa zastupnici u Hrvatskom saboru neće dobiti cjelovitu sliku o provedbi Nacionalne politike. Nadalje, mišljenja je da su preporuke iz Izvješća u velikom dijelu identične mjerama Nacionalne politike.
Predsjednica Odbora izrazila je stav da bi s obzirom da dijele isti cilj, promicanje ravnopravnosti spolova, institucije Ureda pravobraniteljice, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske kao i Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora trebale bolje međusobno surađivati. Potpredsjednica Odbora mišljenja je da bi članovi i članice Odbora trebali bolje upoznati djelokrug rada institucija koje se bave ravnopravnosti spolova te predlaže posjet Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Uredu za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je u odgovoru na primjedbe, uz žaljenje zbog nesporazuma, istaknula da nisu sva područja iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova uvrštena u Izvješće već samo odabrana područja i mjere.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći
zaključak
Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2011. godinu.
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Nansi Tireli, predsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Nansi Tireli