Zagreb - Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić i članice Odbora Danijela Blažanović, Rada Borić i Sandra Krpan, održale su sastanak s dr. sc. Biljanom Kotevskom, istraživačicom na Europskom sveučilišnom institutu (EUI) u Firenci koja boravi u Zagrebu u okviru projekta "Norme, institucije, nacionalni i međunarodni okviri zaštite prava žena" Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditeljicom toga projekta izv. prof. dr. sc. Antonijom Petričušić.
Dr. sc. Kotevska bila je angažirana kao stručnjakinja u izradi recentnog mišljenja Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava o zakonima o jednakim mogućnostima žena i muškaraca, koje predstavlja vrlo koristan komparativni i međunarodnopravni okvir za suvremeno uređenje rodne ravnopravnosti.
Budući da je u Hrvatskoj u tijeku izrada novog Zakona o ravnopravnosti spolova, u radu sastanka sudjelovale su članice i član Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Zakona o ravnopravnosti spolova: Tanja Žaja i Monika Begović iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Tomislav Kurtak iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Irena Sarta iz Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske te dr. sc. Ana Marija Sikirić Simčić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Govorilo se o pravu na jednakost i zaštitu od diskriminacije kao temeljnim načelom međunarodnog prava iz područja ljudskih prava te sastavnim dijelom brojnih međunarodnih instrumenata i obveza država članica OESS a. Ono jamči ženama i muškarcima jednako priznavanje, uživanje i ostvarivanje svih prava i sloboda te jednake mogućnosti u svim područjima života. Posebno je naglašeno da navedeno pravo uključuje ne samo formalnu jednakost, nego i stvarnu – supstancijalnu jednakost, za što su potrebne promjene u društvenim odnosima i uklanjanje rodnih stereotipa, odnosno tzv. transformativna jednakost.
Izneseni su prijedlozi na koji način postići da novi Zakon o ravnopravnosti spolova bude usklađen, jasan i učinkovit te da osigurava pravne mehanizme za zaštitu prava na jednakost i zabranu diskriminacije, u skladu s međunarodnim standardima. Istaknuto je da bi zakon trebao imati jasno definiranu svrhu, izbjegavati nejasne ili proturječne odredbe te sadržavati realne mehanizme provedbe i nadzora. Nadalje, definicije diskriminacije trebaju biti dovoljno široke da obuhvate sve oblike izravne i neizravne diskriminacije, a zakon treba jasno navesti i situacije u kojima različito postupanje nije diskriminatorno ako je opravdano legitimnim ciljem. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti problemu intersekcionalnosti.
Predloženo je da procesi izrade politika i zakonodavstva uključe i rodnu perspektivu, a s obzirom na to da su za provedbu zakona ključni institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova trebaju biti učinkoviti, jasno definirani, dobro koordinirani i adekvatno financirani. Stoga bi novi zakon trebao precizno odrediti nadležnosti, sastav i način rada tih tijela te im omogućiti utjecaj na sve javne politike i zakonodavne procese. Također je potrebno uspostaviti jasne mehanizme praćenja, izvještavanja i evaluacije te precizno propisati obveze izvještavanja različitih državnih tijela s ciljem osiguranja da zakon postigne željene rezultate.
Zaključno je naglašeno da je u području ravnopravnosti spolova ključno mijenjati društvenu svijest, jer se trajni pomaci ne postižu samo zakonima i strategijama, nego i svakodnevnim ponašanjem. Istaknuto je da se napredak ostvaruje malim, ali dosljednim koracima – od promicanja jednakih mogućnosti do preispitivanja ukorijenjenih stereotipa i poticanja kulture poštovanja i uključivosti.