Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku na svojoj 40. sjednici održanoj 10. prosinca 2013. raspravio je o Konačnom prijedlogu zakona o socijalnoj skrbi, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. prosinca 2013.
Odbor je Zakon raspravio kao matično radno tijelo, sukladno s člankom 85. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
U uvodnom dijelu predstavnica predlagatelja obrazložila je razloge zbog kojih se Zakon donosi. Kako je istaknula, novi Zakon normativno uređuje djelatnost socijalne skrbi, načela socijalne skrbi, financiranje djelatnosti socijalne skrbi, prava i socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi i postupci za njihovo ostvarivanje, korisnike socijalne skrbi, mreža i ugovaranje socijalnih usluga, sadržaj i način obavljanja djelatnosti socijalne skrbi, stručne radnike u socijalnoj skrbi, njihovo stručno usavršavanje i napredovanje, zbirke podataka, inspekcijski i upravni nadzor te druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi.
U području novčanih naknada na primjereniji način se uređuju uvjeti i postupak za ostvarivanje novčane naknade za najranjivije socijalno ugrožene građane. Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prema odredbama predloženog Zakona ima svaka osoba s nedostatnim prihodom i imovinom za podmirenje osnovnih životnih potreba. Također, informatizacijom sustava socijalne skrbi i umrežavanjem tog sustava s drugim sustavima preko sustava OIB-a korisnika u svrhu razmjene podataka o korisnicima, njihovoj imovini i prihodu, do kraja 2013. godine, postići će se smanjenje administrativnih troškova kao i pojednostavljivanje samog postupka priznavanja i ostvarivanja prava. Informatizacija i povezivanje različitih sustava pretpostavka je uspostave „ureda sve na jednom mjestu“.
U Konačnom prijedlogu zakona u odnosu na prvo čitanje dodatno su definirane javne ovlasti te poslovi obiteljskih centara koji se odnose na obavljanje djelatnosti dadilje sukladno posebnom propisu, a koje stupanjem na snagu predloženog zakona prelaze u nadležnost centra za socijalnu skrb u sjedištu županije odnosno centra za socijalnu skrb Grada Zagreba. U odnosu na prvo čitanje izvršene su određene izmjene redoslijeda pojedinih članaka i glavi unutar Zakona, a sve radi lakšeg praćenja i preglednosti teksta kao npr. odredbe o uvjetima za početak pružanja socijalnih usluga, prestanku pružanja socijalnih usluga i drugo. Dodatno je definiran pojam licenciranog supervizora. Također je uvedena obveza radno sposobnom ili djelomično radno sposobnom samcu ili članu kućanstva da se odaziva pozivu jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade. Na taj način ostavlja se mogućnost socijalne integracije i angažiranja korisnika zajamčene minimalne naknade u radovima koje organizira jedinica lokalne odnosno područne (regionalne samouprave).
U raspravi, najviše pažnje posvećeno je pitanju i organizaciji rada obiteljskih centara, pitanju osobne invalidnine, statusu roditelja njegovatelja, opravdanosti uvođenja imovinskog cenzusa. Kako je u daljnjoj raspravi pojašnjeno, Zakon omogućuje usmjeravanje zajamčene minimalne naknade prema korisnicima kojima je pomoć države za ostvarivanje osnovnih životnih potreba najpotrebnija, a u razvoju državne socijalne politike postoji namjera u ovu naknadu s vremenom uključiti i druge socijalne programe i naknade sa socijalnim komponentama, u svrhu još učinkovitijeg upravljanja financijskim sredstvima namijenjenima sustavu socijalne skrbi.
Nakon rasprave članovi Odbora većinom su glasova (7 glasova „za“, 1 glas „suzdržan“ i 1 glas „protiv“) odlučili predložiti Hrvatskom saboru na usvajanje
ZAKON O SOCIJALNOJ SKRBI
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Romanu Jerković, predsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Romana Jerković