Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku

Izvješće Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku o Konačnom prijedlogu zakona o zdravstvenoj zaštiti, drugo čitanje, P.Z.E. br. 379

Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku na svojoj 54. sjednici održanoj 18. listopada 2018. raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 4. listopada 2018. 

Odbor je o Zakonu raspravljao kao matično radno tijelo, sukladno s člankom 85. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Odboru su dostavili primjedbe na navedeni akt Hrvatska ljekarnička komora, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska zajednica županija.

Predstavljajući Konačni prijedlog zakona ministar zdravstva naglasio je da će se uvođenjem načela supsidijarnosti i funkcionalne integracije, kojima se jasnije određuje način i oblik organizacije u djelatnosti primarne razine zdravstvene zaštite (sustav ordinacija) te nastavkom funkcionalnog povezivanja i restrukturiranjem bolničkog sustava, povećati sigurnost za pacijente i  unaprijediti zdravstvena zaštita.

Kako je istaknuo, Konačnim prijedlogom Zakona osnažuje se preventivna zdravstvena zaštita, rješava se radno-pravni status zdravstvenih radnika – zakupaca u domu zdravlja koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa, uređuje se pružanje palijativne skrbi na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti u okviru djelatnosti domova zdravlja te na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti, predlaže se restrukturiranje i racionalizacija bolničkog sustava na način da se uređuje veteranska bolnica, dodatno se definira specijalna bolnica koja može obavljati i pojedine djelatnosti specifične za opću bolnicu (osim hitne medicine), uvodi se nacionalna i sveučilišna bolnica te se uređuje područje zdravstvenog turizma. Također uvodi se Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite koji će obuhvaćati sve pružatelje zdravstvene zaštite te mogućnost nagrađivanja za natprosječne rezultate rada radnika koji obavljaju zdravstvenu djelatnost pružanjem zdravstvene zaštite u procesu dijagnostike i liječenja ili sudjelovanjem u dijelu zdravstvene zaštite obavljanjem dijagnostičkih, odnosno terapijskih postupaka koje bi se uredilo uredbom Vlade Republike Hrvatske.

U raspravi, mišljenja o Zakonu bila su podijeljena. Pojedini članovi Odbora pohvalili su razlike između rješenja ovoga Zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona. Tako su pohvalili, sukladno Zaključku Vlade RH, smanjenje broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima prema kojima Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) preuzima poslove Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping te Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH, a Hrvatski zavod za hitnu medicinu poslove Hrvatskog zavoda za telemedicinu. Prema njihovu mišljenju to ne predstavlja samo racionalizaciju, nego i daje na značaju HZJZ-a koji je proteklih godina gubio na svom utjecaju, a sada će imati ulogu kreatora proaktivne zdravstvene politike i prevencije što će se ogledati u smanjenoj incidenciji određenih bolesti.

U tom smislu smatraju da su nužne izmjene članka 134. u odnosu na mentalno zdravlje i provođenje njegove zaštite i liječenja unutar Zavoda za javno zdravstvo te s tim u vezi potrebe razgraničenja liječenja ovisnosti i psihičkih poremećaja na razini primarne zdravstvene zaštite i bolničkog sustava liječenja. Također, u vezi članka 54., koji se odnosi na ograničenje u privatnoj praksi za zapošljavanje još jednog zdravstvenog radnika iste struke (a ne odnosi se na magistre farmacije i dentalne tehničare), smatraju da bi tu trebalo dodati i fizioterapeute što bi predstavljalo poticaj zapošljavanja nezaposlenih fizioterapeuta i razvoj poduzetništva u fizikalnoj terapiji. Pojedini članovi Odbora iznijeli su svoje primjedbe o potrebi definicije „Grupne privatne prakse“ (članak 60.), koja nije definirana.

Daljnja rasprava odnosila se na primjedbe upućene od strane Hrvatske zajednice županija u vezi upravljačkih ovlasti (članak 83.) u Upravnom vijeću zdravstvenih ustanova čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb te jedinica lokalne samouprave. Hrvatska zajednica županija smatra da im je Konačnim prijedlogom Zakona oduzeta upravljačka ovlast, dok su pojedini članovi Odbora bili mišljenja da neće doći do značajnijih promjena te da županijske bolnice ponekad iskorištavaju te mogućnosti, pogotovo kad se radi o gubitcima.

U raspravi, pojedini članovi Odbora izrazili su svoje nezadovoljstvo u odnosu na primjedbe koje su bile dostavljene predlagatelju između dva čitanja, a nisu uzete u obzir.  Tako smatraju da i dalje nije riješen prekovremeni rad liječnika, odnosno mogućnosti za povećanje plaće i sistem nagrađivanja, što će i dalje, na žalost, rezultirati njihovim odlaskom  iz zemlje. Također su istaknuli pitanje specijalističkog usavršavanja i prema njihovu mišljenju penalizacijskom modelu zadržavanja mladih liječnika u matičnim ustanovama. Predlagatelj nije riješio niti pitanje provođenja pripravničkog staža, odnosno predloženog sekundarijata, istaknuto je u raspravi. Razmotrene su i primjedbe Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu za koje je većina bila mišljenja da bi ih trebalo uzeti u obzir, pogotovo u vezi zdravstvene zaštite studenata koji imaju prebivalište izvan mjesta studiranja te ujednačavanje isplate plaća svih osoba koje rade u kumulativnom odnosu u Republici Hrvatskoj (istodobno u zdravstvenoj ustanovi i visokom učilištu).

Nakon provedene rasprave članovi Odbora većinom su glasova (5 za“, 1 „protiv“ i 1 „suzdržan“) odlučili predložiti Hrvatskom saboru

ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Ines Strenja, dr. med., predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
dr. sc. Ines Strenja, dr. med.