Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 54. sjednici održanoj 9. listopada 2014. godine, Prijedlog zakona o energetskoj učinkovitosti, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 18. rujna 2014. godine uz prijedlog da se sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku. Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnica predlagatelja obrazložila je da se predloženim Zakonom vrši usklađenje s Direktivom 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, a kojoj je cilj povećanje energetske učinkovitosti Europske unije za 20% do 2020. godine te stvaranje preduvjeta za daljnja poboljšanja energetske učinkovitosti nakon 2020. godine. Na tragu navedenog i ovim se Prijedlogom zakona stvaraju uvjeti za postavljanje ciljeva, usvajanje mjera za smanjenje potrošnje primarne energije u djelatnostima proizvodnje, prijenosa i distribucije energije te postavljanje mehanizama za poticanje energetske učinkovitosti kroz institucionalne, financijske i druge okvire. Uvodno su detaljnije prezentirana nova zakonska rješenja, posebice u dijelu ugovaranja energetske usluge i energetske obnove zgrade, sustava za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije, određivanja Nacionalnog koordinacijskog tijela za energetsku učinkovitost i slično.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je istaknuto da je Nacionalni program energetske učinkovitosti za razdoblje 2008. do 2016. izrađen na temelju članka 5. stavka 3. Zakona o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji („Narodne novine“ br. 152/2008., 55/2012., 153/2013. i 14/2014.) svojevrsni Master plan energetske učinkovitosti koji definira nacionalne ciljeve i ciljeve specifične za svaki sektor za poboljšanje energetske učinkovitosti te ujedno daje pregled načina i postupaka koje treba primijeniti za postizanje ciljeva dugoročne energetske učinkovitosti. Kao takav ovaj je Nacionalni program bio podloga za izradu trogodišnjih nacionalnih planova energetske učinkovitosti. Međutim, ovim Prijedlogom zakona nije regulirana izrada nacionalnog programa energetske učinkovitosti kao strateškog dokumenta, već samo izrada Nacionalnog akcijskog plana za trogodišnje razdoblje kojeg će donositi Vlada Republike Hrvatske. Uočeno je kako je jedini strateški dokument, koji bi se donosio sukladno odredbama predloženog Zakona, dugoročna strategija za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske do 2050. godine. Stoga je postavljeno pitanje zašto se odustalo od izrada dugoročnog strateškog programa energetske učinkovitosti za Republiku Hrvatsku te ostaje li ovaj strateški dokument, donesen temeljem važećeg Zakona, na snazi.
Upitnim i nedovoljno argumentiranim rješenjem ocijenjeno je predloženo davanje zadatka provedbe nacionalne politike energetske učinkovitosti i sveukupne koordinacije aktivnosti Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. Ovo posebice ima li se umu da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji („NN“ br. 55/2012.) navedenom Centru u nadležnost dano provođenje postupaka javne nabave za energetsku uslugu da bi potom Vlada RH svojom Uredbom iz 2013. godine („NN“, br. 101/2013.) nadležnost za provođenje postupka javne nabave za energetsku uslugu prenijela sa Centra na Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama obrazlažući to nedovoljnim kapacitetima Centra i nastojanjem da se uspostavi jasan i transparentan okvir načina financiranja mjera energetske učinkovitosti. Na sjednicama Odbora su u više navrata, iznošene kritike s obzirom na prvotno definirane ovlasti Centra. U ovom slučaju upitnim se drži i ova njegova uloga Nacionalnog koordinacijskog tijela za energetsku učinkovitost, posebno u svezi člankom 14. Zakona o energiji definirane mogućnosti osnivanja nacionalne agencije za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije.
U kontekstu odredbi važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima otvoreno je i pitanje predloženog rješenja temeljem kojeg bi o pojedinim pitanjima suvlasnici zgrada mogli odlučiti natpolovičnom većinom. Raspravljano je i o značajnim promjenama u dijelu odredbi kojima su regulirane obveze distributera. Naime, sukladno članku 13. predloženog Zakona distributer je dužan ostvariti ulaganja u poboljšanje energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji te ukoliko ih ne ostvari dužan je plaćati doprinos Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u iznosu koji je jednak ulaganjima potrebnim za ispunjavanje neostvarenog dijela uštede iz prethodne godine. Upozoreno je da su na predmetnu odredbu distributeri uputili ozbiljne primjedbe navodeći kako je jedino logično da obvezu energetske učinkovitosti u krajnjoj potrošnji imaju opskrbljivači. Zatražena su dodatna obrazloženja u svezi mogućnosti realizacije energetske obnove zgrada od strane fizičkih osoba (stanara višestambenih zgrada) putem apliciranja za sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u uvjetima kada njihova jedinica lokalne samouprave nema potpisan ugovor s Fondom.
Raspravljano je i o preprekama u realizaciji projekata povećanja energetske učinkovitosti (obnova zgrada koje su pod zaštitom konzervatora i slično). Ujedno je izražen stav da ovim Zakonom nije uzeta u obzir socijalna komponenta. Ukazano je na nužnost da se njime definira model provedbe mjera ušteda energije za kućanstva koja su energetski siromašna te je u tom smislu izložen prijedlog modela.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 5 glasova „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Branka Bačića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Branko Bačić, dipl.ing.