Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 36. sjednici održanoj 11. prosinca 2013. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. prosinca 2013. godine.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Konačni prijedlog zakona kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnica predlagatelja prezentirala je razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona.
Sjednici Odbora nazočio je predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine te izrazio žaljenje što predlagatelj nije usvojio brojne primjedbe iznesene na Odboru za zaštitu okoliša i prirode, Odboru za zakonodavstvo te Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu prilikom rasprave o Prijedlogu zakona u prvom čitanju. Predsjednik Društva ponovno je naglasio da je upravljanje i gospodarenje gradskim zidinama regulirano ugovorom sklopljenim između Grada Dubrovnika kao vlasnika zidina s jedne strane i Društva prijatelja dubrovačke starine s druge strane. Ovakav ugovorni odnos temelji se na odluci Gradskog vijeća, donesenoj na prijedlog gradonačelnika Grada Dubrovnika. Istaknuo je da navedeno Društvo uspješno djeluje već šezdeset i dvije godine. Upozorio je da predloženi Zakon, kojim se raskida navedeni ugovor u korist jedne od ugovornih strana i bez prava na sudsku zaštitu, predstavlja opasan presedan u pravnoj praksi. Ovo tim više što se o predloženom Zakonu Gradsko vijeće Grada Dubrovnika nije očitovalo. Istaknuo je da je predloženi Zakon neprihvatljiv s ustavnog i zakonskog aspekta te ocijenio da će to pokazati i provjera ustavnosti ovoga Zakona. Dodatno je upitnim naznačio odredbe članka 36. od kojih je posebice izdvojio odredbe kojima je definirana obveza Društva na predaju cjelokupne dokumentacije u posjed Gradu Dubrovniku kao i cjelokupnih, a temeljem valjanog ugovora zakonito stečenih novčanih sredstava.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je od dijela članova Odbora izraženo stajalište da obrazloženje predloženog Zakona ne nudi argumente koji bi ukazali na potrebu i opravdanost donošenja ovakvog Zakona. Istaknuto je da se navedeno Društvo u šezdeset i dvije godine djelovanja dokazalo kao pravna osoba koja sustavno i kvalitetno upravlja i gospodari gradskim zidinama te drugim objektima kulturno povijesnog naslijeđa Dubrovačke republike. U tom smislu od predstavnice Ministarstva kulture zatraženo je pojašnjenje je li razlog donošenja ovoga Zakona eventualno nezadovoljstvo Ministarstva kulture stanjem gradskih zidina. Nazočna predstavnica Ministarstva kulture istaknula je da je Ministarstvo kulture zadovoljno stanjem gradskih te stonskih zidina, ali da je ovdje riječ o kulturnoj baštini Dubrovačko-neretvanske županije i promjeni uloge odnosno proširenju ovlasti Zavoda.
U kontekstu te nove uloge Zavoda u nastavku rasprave upitnim je ocijenjeno financiranje imovine drugih jedinica lokalne samouprave, primjerice stonskih zidina, iz proračuna Grada Dubrovnika.
Raspravljano je i o transparentnosti utroška 50% neto prihoda koje Grad Dubrovnik ostvari od prodaje ulaznica za obilazak gradskih zidina. Upozoreno je da je i tijekom rasprave u prvom čitanju naglašena potreba da Grad Dubrovnik dostavi cjelovitu informaciju o utrošku navedenih sredstava.
U tom kontekstu predsjednik Društva istaknuo je da Društvo redovno dostavlja Gradskom vijeću izvješće o utrošku 50% sredstava od prodaje ulaznica kojima raspolaže Društvo te naglasio kako Gradsko vijeće do sada nije imalo primjedbi na navedena izvješća.
Pozornost je skrenuta i na odredbe članka 9., kojim se mijenja članak 11. važećeg Zakona u dijelu u kojem su regulirani osnivači Zavoda i njihovi udjeli. Upozoreno je na promjenu u drugom čitanju u odnosu na prvo čitanje. Naime, za razliku od prvog čitanja u kojem je bio predložen udio RH od 60%, Grada Dubrovnika od 30% te Dubrovačko-neretvanske županije od 10%, u drugom čitanju ovaj omjer promijenjen je u korist Grada Dubrovnika (udjel 55%). Uz ovu promjenu kojom većinski udio preuzima Grad Dubrovnik i dalje ostaje upitnim i u prvom i u drugom čitanju predloženo te ničim argumentirano smanjenje udjela Dubrovačko-neretvanske županije s 20% na 10%.
Dio članova Odbora podržao je predloženi Zakon te istaknuo da je, posebno u uvjetima kada se zalažemo za decentralizaciju, legitiman zahtjev jedinice lokalne samouprave da raspolaže svojim najvrednijim resursima. U tom smislu izražen je poziv da se podrži predloženi Zakon i stav Ministarstva kulture te Grada Dubrovnika nakon čega je uslijedila rasprava u kojoj je naglašeno da kod ocjenjivanja opravdanosti ovoga Zakona treba imati na umu da je riječ o ugovoru koji nije nametnut lokalnoj razini tj. Gradu Dubrovniku, već da je riječ o ugovoru koji je sklopljen i potom mijenjan 2009. godine temeljem odluke Gradskog vijeća. Ponovno je upozoreno da predlagatelj ovoga Zakona nije Grad Dubrovnik već Vlada Republike Hrvatske te da se Gradsko vijeće o ovom prijedlogu zakona nije očitovalo.
Nakon provedene rasprave Odbor nije utvrdio stajalište o potpori za donošenje ovoga Zakona jer su glasovi dvanaestorice nazočnih članova bili podijeljeni i to: 6 glasova „za“, 5 glasova „protiv“ i 1 glas „suzdržan“.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Branka Bačića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Branko Bačić, dipl.ing.