Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 32. sjednici održanoj 16. listopada 2013. godine, Konačni prijedlog zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. listopada 2013. godine.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnica predlagatelja istaknula je da je temeljni razlog donošenja ovoga Zakona potreba pokretanja investicijskog ciklusa u Republici Hrvatskoj kao glavnog pokretača rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva. Ukratko su prezentirane razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je naglašena potreba donošenja posebnog zakona kojim bi se regulirala problematika strateških investicija, ali je ujedno izraženo stajalište da predloženi Zakon ne predstavlja adekvatan odgovor na tu potrebu. Istaknuto je kako se predloženim Zakonom neće riješiti postojeći problemi te omogućiti lakša realizacija investicijskih projekata, već da će se samo produbiti nejednakosti između građana Republike Hrvatske.
Posebice je istaknuta važnost da se za sve strateške projekte provede strateška procjena utjecaja na okoliša što bi u konačnici značilo i produženje procedure donošenja jednog ovakvog zakona.
Naglašeno je da je predloženi Zakon trebao imati dobro osmišljenu podlogu u vidu strategije razvoja Republike Hrvatske budući da bi se time eliminirale moguće pojave da određeni investicijski projekt, koji vrijednosno udovoljava kriterijima za odabir strateških projekata, bude u suprotnosti s programom razvoja jedinice lokalne samouprave. Općenito je izražena zabrinutost trendom prisutnim u ovom Zakonu te novom Prijedlogu zakona o prostornom uređenju, a koji vode sve većoj centralizaciji i ukidanju dosadašnjih nadležnosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u dijelu poslova koji se odnose na prostorno i urbanističko planiranje.
Ujedno je skrenuta pozornost na već postojeće rezervirane poslovne zone u prostornim planovima jedinica lokalne samouprave te istaknuto kako bi one trebale biti prioritetno namijenjene za realizaciju strateških investicija.
Upitnim je ocijenjen stavak 4. članka 21. kojim je definirano 99 godina kao najdulje vrijeme na koje se može dati koncesija za provedbu strateškog projekta koju dodjeljuje Vlada Republike Hrvatske. Predloženo je definiranje znatno kraćeg roka uz mogućnost produženja.
U raspravi nije podržan članak 22. kojim se propisuje da stručne i administrativne poslove u vezi s davanjem koncesija obavlja tijelo nadležno za upravljanje državnom imovinom, a ne resorno središnje tijelo državne uprave ovisno o području i djelatnosti za koje se koncesija daje.
Istaknuto je da su rješenja predložena Konačnim prijedlogom zakona u suprotnosti s odredbama važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji („NN“ br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11 i 50/12) te Prijedloga zakona o prostornom uređenju (P.Z. br. 466) o kom je provedena rasprava u prvom čitanju. U tom smislu upitnom je ocijenjena odredba članka 27. Konačnog prijedloga zakona kojom je regulirano da se na izdavanje dozvola iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuje obveza izrade i donošenja provedbenih dokumenata prostornog uređenja (urbanističkog plana uređenja i detaljnog plana uređenja). Ukazano je da predložena odredba ujedno nije na tragu novog Zakona o prostornom uređenju koji je u proceduri donošenja, budući da se navedenim predlaže uvođenje urbanističkog plana uređenja državnog značaja te urbanističkog plana uređenja županijskog značaja. Naime, intencija je Vlade RH da se urbanistički plan uređenja državnog značaja donosi obvezno za područje određeno Državnim planom prostornog razvoja, a urbanističkog plana uređenja županijskog značaja za područje određeno Prostornim planom županije.
Vezano uz člankom 27. predloženo ukidanje obveze izrade i donošenja provedbenih dokumenata prostornog uređenja istaknuto je kako navedeno u konačnici neće za investitora predstavljati ubrzavanje i pojednostavljivanje procedura. Naznačeno je kako su se navedeni provedbeni dokumenti prostornog uređenja pokazali značajnim čimbenikom učinkovite realizacije investicijskih projekata.
U svezi članka 12. kojim je u stavku 3. regulirano da sporazum o pripremi i provedbi projekta s privatnim investitorom ujedno uređuje početak i završetak svake faze pojedinih preuzetih obaveza iz projekata, ukazano je na pojavu mogućih sporenja (posebice u kontekstu procedura iz područja zaštite okoliša) između investitora i države. Naime, moguće su situacije u kojima će investitor zastupati stajalište da je dokumentacija kompletirana te zahtijevati poštivanje rokova za ishođenje akata od strane državne administracije u rokovima predviđenim ovim Zakonom.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“, 4 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O STRATEŠKIM INVESTICIJSKIM PROJEKTIMA REPUBLIKE HRVATSKE
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Branka Bačića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Branko Bačić, dipl.ing.