Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskoga sabora na 32. (tematskoj) sjednici održanoj 09. i 10. prosinca 2013. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o mirovinskom osiguranju, P.Z.E. br.509., koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora, dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 05. prosinca 2013. godine.
Odbor je navedeni akt raspravio sukladno čl.83. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo.
U uvodnome izlaganju predstavnik predlagatelja obrazložio je razlike između Konačnog prijedloga zakona u odnosu na Prijedlog zakona.
U raspravi je najveći broj sudionika mišljenja da se nije pristupilo izradi ovoga Zakona na cjelovit i multidiscliplinaran način.
Naime, po njihovu mišljenju predlagatelj se rukovodio samo održivošću sustava. Pravičan mirovinski sustav, treba biti izbalansiran između načela provedivosti, solidarnosti, održivosti i uzajamnosti, dok po mišljenju umirovljeničkih udruga ovaj predloženi Zakon vodi jedino računa o održivosti sustava.
Također, predstavnici umirovljeničkih udruga smatraju da unatoč provedenoj javnoj raspravi i velikom broju primjedaba predlagatelj nije prihvatio gotovo ništa. Takav pristup predlagatelja ukazuje, po njihovu mišljenju, na nedostatak njegovanja partnerskih odnosa i suradnje.
Suglasni su predstavnici udruga umirovljenika da se mirovina mora definirati kao neotuđivo, osobno, materijalno pravo, a ne novčano davanje iz mirovinskog sustava.
U raspravi je iznijeto mišljenje po kojemu je neosnovana tvrdnja predlagatelja kako je pravična penalizacija kod korisnika prijevremene mirovine, budući da je njihov prosječni radni staž i za nekoliko godina duži od prosječnog radnog staža korisnika starosne mirovine.
Nadalje, dvojbeno je rješenje kojim se kumulativno traži ispunjenje uvjeta ( 60 godina života i 41 godinu staža) za prijevremenu mirovinu bez penalizacije.
Izijeto je mišljenje po kojemu se neopravdano ukazuje na povlaštene mirovine policijskih službenika i vojnih djelatnika.
Najveći prijepor izaziva odredba čl.90. kojim se određuje minimalna mirovina, ovakvo rješenje će produbiti nepravde, stoga bi bilo korisno razmotriti uvođenje imovinskog cenzusa.
Suglasni su članovi Odbora u ocjeni da je nužan gospodarski oporavak kako bi se zaustavilo pogoršanje položaja umirovljenika, ali predloženi Zakon je ipak u odnosu na ranija rješenja poboljšan.
Iznijeto je mišljenje po kojemu je dvojbena provedba čl.36., kojim se omogućava stjecanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu bez umanjenja (penalizacije) za osiguranike koji ostaju bez posla zbog stečaja i pritom su 2 godine neprekidno nezaposleni, odnosno prijavljeni u nadležnoj službi zapošljavanja.
U završnom osvrtu predlagatelj je naglasio da je predloženi Zakon rezultat cjelovite analize mirovinskog sustava koji se već dulje vrijeme nalazi u teškoćama i demografskog starenja stanovništva.
Budući da svi pokazatelji ukazuju da udio starijeg stanovništva sve više raste kako u ukupnom, tako i u radno aktivnom stanovništvu, potrebno je povećati dobnu granicu za odlazak u starosnu mirovinu, te penalizaciju za odlazak u prijevremenu mirovinu kako bi se stimulirao odlazak u mirovinu u starijoj životnoj dobi.
Unatoč kritikama da nedostaje konsenzus za mirovinsku reformu, predlagatelj je izradio analize koje ukazuju da je najnepovolniji do sada odnos između osiguranika i korisnika, te da je održivost sustava dugoročno upitna, ukoliko se ne smanji stopa nezaposlenosti.
Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova (5 za, 1 protiv i 1 suzdržan) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
Zakon o mirovinskom osiguranju
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio predsjednika Odbora, Silvana Hrelju.
Predsjednik Odbora
Silvano Hrelja