Odbor za obitelj, mlade i sport Hrvatskoga sabora na 28. sjednici Odbora, održanoj 6. veljače 2014. godine, raspravio je Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. prosinca 2013. godine. Odbor je Zakon raspravio kao zainteresirano radno tijelo, sukladno članku 87. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja iznio je osnovne razloge predlaganja ovoga Prijedloga zakona, te istaknuo kako je ovakav Prijedlog zakona plod dugotrajne javne rasprave. Naglasio je kako je cilj Prijedloga zakona postaviti pravni okvir kojim će se povećati opseg prava zajednica istospolnih partnera, pri čemu je naglašeno kako je postojanje ovih zajednica realnost, pa se ovim Prijedlogom prvenstveno uređuje već postojeće stanje.
Vezano uz pitanje djece, ovim Prijedlogom predlaže se reguliranje odnosa partnera/ice prema biološkoj ili posvojenoj djeci njegova/njezina istospolnog partnera. Predlagatelj se osvrnuo i na stav iznesen u raspravama na drugim odborima kako se ovim Prijedlogom zakona statusno izjednačava životna zajednica s brakom, čime se svjesno izigrava referendumska odluke 2/3 građana, te je naglasio da Republika Hrvatska mora poštivati presude Europskog suda za ljudska prava, ali i da je Ustavni sud rekao kako uvrštenje definicije braka kao zajednice žene i muškarca u Ustav RH ne smije ugroziti prava ostalih zajednica. Istaknuo je kako je ovaj Prijedlog zakona dobra podloga za raspravu u prvom čitanju, te kako će prije drugog čitanja ovog zakona biti donesen Obiteljski zakon, pa će moguće i kroz njegove odredbe neka od predloženih rješenja biti apsolvirana, i neće ih biti potrebno rješavati ovim zakonom.
U raspravi koja je uslijedila, istaknuto je kako se ovim Prijedlogom zakona RH dovodi u jedinstvenu situaciju u Europi, jer se pravno izjednačavaju neformalne zajednice s formalnima. Iznesen je stav kako ovaj Prijedlog zakona ne otvara samo etička pitanja, nego i pravna, no pozdravljena je činjenica da se regulira status istospolnih zajednica. Međutim istaknuto je kako se čitav niz rješenja koja se predlažu ovim Prijedlogom zakona moglo učiniti izmjenama Zakona o nasljeđivanju, uvrštenjem u Obiteljski zakon (koji je upravo u procesu donošenja - priprema Konačnog prijedloga je u tijeku), ili intervencijom u druge zakone.
Vezano uz djecu koja žive u okruženju istospolne zajednice, postavljen je cijeli niz pitanja o pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi istospolnog partnera/ice njegovog biološkog roditelja (oca ili majke), pri čemu je naglašeno kako bi se odredbama Obiteljskog zakona koji uređuje odnose odraslih i djece ova problematika kvalitetnije riješila. Pritom je istaknuto kako ne bi trebalo zakonom propisati da istospolni partner/ica ima pravo prednosti posvojiti dijete svog preminulog partnera/ice, jer bi se pri odlučivanju o tome trebalo primarno voditi interesom djeteta, dakle, ne dajući odrasloj osobi prioritet nad najboljim interesom djeteta. U tom smislu kvaliteta skrbi ima prioritet nad statusom osobe koja tu skrb želi obavljati.
U svojoj raspravi vanjski član Odbora smatra kako se ovakvim prijedlogom derogira volja građana izjašnjena na referendumu, te kako se na "mala vrata" omogućava istospolnim parovima posvajanje djece, što je u suprotnosti s tradicionalnim stavovima društva u kojemu živimo.
Vezano uz posvajanje djece, pojašnjena je razlika između partnerske skrbi koja se predlaže i posvajanja. Naime, rečeno je, partnerska skrb pruža veću zaštitu djeteta no posvajanje, jer ukoliko osoba nakon smrti svoga istospolnog partnera ostvari partnersku skrb nad njegovom biološkom djecom, dijete zadržava istu razinu prava i veza s biološkom obitelji. S druge strane, ukoliko dijete bude posvojeno od strane istospolnog partnera/ice svog pokojnog roditelja, posvojitelj dobiva status roditelja, a posvojenik (dijete) gubi odnos prema biološkoj obitelji. U ovom kontekstu iznesena je primjedba na termin "partnerska skrb" jer implicira skrb nad odraslom osobom (u duhu pravnog jezika), te je predložen naziv "skrbnik djeteta životnog partnera".
Konkretan prigovor iznesen je na članak 2. koji definira životno partnerstvo kao zajednicu obiteljskog života, pri čemu je rečeno kako u Hrvatskoj postoji konsenzus što je obitelj, te kako većina građana ne smatra obiteljskom zajednicom istospolnu zajednicu, te je predloženo da umjesto "zajednica obiteljskog života" piše "zajednica života".
Vezano uz članak 67., primjedba je usmjerena k uvođenju svojevrsnog pravnog zastupanja punoljetne osobe, što se smatra nepotrebnim, te se odredba ovoga članka predlaže brisati, osobito jer se sve što joj je intencija regulirati već regulira predloženim člankom 68., koji je i kvalitetnije sročen. Predstavnica udruge koja se bavi pravima LGBT osoba izrekla je stav kako je ovaj Prijedlog diskriminirajući i segregirajući spram LGBT osoba, te kako smatra da se tematika zajednica dvaju partnera/ica istog spola trebala rješavati kroz Obiteljski zakon. U tom kontekstu izneseno je i mišljenje kako društvo trenutno nije dovoljno otvoreno da se povećaju prava istospolnih partnera na drugačiji način no što to Prijedlog zakona predviđa.
Osobito je ukazano na činjenicu kako su predložena zakonska rješenja u skladu s Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i pravnim poretkom Europske unije, ali i kako ima prostora za poboljšanje predloženih odredbi kroz raspravu u prvom čitanju, te kako se očekuje da će ovim rješenjima biti povećana prava istospolnih zajednica.
Zaključno, predstavnik predlagatelja istaknuo je da sve životne situacije nije moguće predvidjeti i ukalkulirati u odredbe zakona. Pitanje medicinske oplodnje lezbijskog para, ili ostvarivanje očinstva putem surogat majčinstva u Hrvatskoj je zabranjeno, no što učiniti kada hrvatski državljani izvan Hrvatske na taj način ostvare roditeljstvo? Hoće li im se oduzimati biološka djeca jer nisu rođena na način koji je legitiman u Hrvatskoj? ili ukoliko u Hrvatsku dosele stranci koji su u svojoj državi legitimno sklopili brak ili usvojili djecu - što će biti s njima, na koji će način država postupiti? Neke stvari, dakle, ne rješavaju se ovim Prijedlogom zakona, stav je da ih u ovome trenu nije moguće zakonski regulirati s obzirom na atmosferu u društvu, no prije dvadeset godina nije se moglo govoriti niti o ovolikom opsegu prava koliko ih se ovim Prijedlogom predviđa.
Nakon provedene rasprave, članovi Odbora su većinom glasova (6 glasova "za“ i 5 "protiv") odlučili predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:
PRIHVAĆA SE PRIJEDLOG ZAKONA O ŽIVOTNOM PARTNERSTVU
Sva mišljenja, prijedlozi i primjedbe dostavit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio g. Darka Milinovića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Darko Milinović, dr.med., v.r.