Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 38. sjednici održanoj 6. prosinca 2018. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 16. studenoga 2018. godine.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se ovim Konačnim prijedlogom zakona predlaže propisati da su opskrbljivači električne energije dužni od operatora otkupljivati određeni udio izražen u postotku u neto isporučenoj električnoj energiji povlaštenih proizvođača električne energije, a koji udio utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom koju na prijedlog ministarstva nadležnog za energetiku donosi do 31. listopada tekuće godine za sljedeću godinu, dok preostali udio od ukupne neto isporučene električne energije povlaštenih proizvođača operator prodaje na tržištu električne energije na razvidan i nepristran način. U predloženom Konačnom prijedlogu zakona izvršen je niz izmjena u odnosu na prvo čitanje te je između ostalog priključna snaga proizvodnih postrojenja koja mogu koristiti poticanje zajamčenom otkupnom cijenom povećana s dosadašnjih 30 kW na 500 kW, propisana je obveza plaćanja naknade za članove EKO bilančne grupe čija priključna snaga proizvodnog postrojenja prelazi 50 kW, definirana je nova kategorija krajnjih kupaca električne energije (korisnik postrojenja za samoopskrbu), uveden je sustav sukladno kojem će kućanstva biti u mogućnosti energiju iz vlastitih postrojenja iskoristiti za vlastite potrebe odnosno potrošnju radi čega neće biti u sustavu obveze plaćanja PDV-a jer se neće smatrati proizvođačima električne energije.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je vezano uz Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača postavljeno pitanje o opsegu podataka i informacija koje će biti dostupne javnosti na uvid o projektima i proizvodnim postrojenjima uključivo i njihove lokacije. Predstavnik predlagatelja istaknuo je da se štite osobni podaci tvrtke i pravne osobe koja vodi postrojenje, ali da su javni svi podaci o snazi postrojenja, instalaciji, proizvodnji te da se ovim izmjenama vrši dodano usklađenje s Direktivom.
Polazeći od konkretnog primjera investitora solarne elektrane na otoku raspravljano je o mogućnostima koje investitori solarnih elektrana imaju sukladno predloženom Zakonu u situaciji kada zbog osiguravanja isplativosti projekta žele tražiti pravo građenja na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske.
U raspravi je upozoreno da je Republika Hrvatska na zadnjem mjestu kada je riječ o korištenju obnovljivih izvora energije, posebice onih fotonaponskog tipa. Zatraženo je od predlagatelja dodatno tumačenje i ocjena u kojoj će mjeri izmjene ovoga Zakona omogućiti povećanje broja ovih instalacija, a što je ujedno u funkciji povećanja energetske učinkovitosti. Istaknuto je da se pitanje povećanja udjela korištenja obnovljivih izvora energije podudara sa mnogim drugim obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela u sklopu Pariškog sporazuma i slično. U tom smislu upozoreno je na važnost donošenja podzakonskih akata sukladno ovom Zakonu u što je moguće kraćem roku te je predstavnik predlagatelja istakuo da su isti u visokom stupnju izrade.
Predstavnik predlagatelja istaknuo je da je sukladno važećem Zakonu odaziv za ugrađivanje ovih instalacija bio manji od očekivanog, posebice kod fizičkih osoba kojima se instalacija postrojenja u nekom prihvatljivom roku nije isplatila. Naime, po nekim procjenama bilo je potrebno 15 do 20 godina da bi ulaganje u jednu elektranu snage 3 do 5 kW bilo isplativo, dok je u poduzetništvu taj rok bio nešto kraći. Ovim izmjenama i dopunama uvodi se pojam samoopskrbe električnom energijom te pojam korisnik postrojenja za samoopskrbu te je cilj da se onima koji prvenstveno za opskrbu svog kućanstva koriste proizvedenu energiju omogući da tijekom kalendarske godine poravanavaju bilance koje se odnose na različite mjesečne mogućnosti proizvodnje i potrebe potrošnje. Intencija je ove odredbe da se poveća broj instalacija.
U raspravi o povratu ulaganja (ROI) za ove instalacije u trajanju od okvirno 20 godina, naglašeno je da je ovisno o tehnologiji to ujedno bio i rok u kojem je provođena dekomisija te opreme. Istaknuto je kako je to apsurdna situacija koja je otežala razvoj i ulaganja u ovakve projekte obnovljivih izvora energije. Predstavnik predlagatelja dodatno je obrazložio da je sklopu ovih izmjena izmijenjen članak 44. važećeg Zakona kako bi se osigurala bolja isplativost ovih instalacija. Ujedno je vezano uz dekomisiju istaknuto da ona nije predmet ovoga Zakona već zakonske regulative iz područja gospodarenja otpadom.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“ i 3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOUČINKOVITOJ KOGENERACIJI
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ivan Vilibor Sinčić