Sjednica je održana na temu:”Zakon o ravnopravnosti spolova – moguće promjene ”
Uvodna izlaganja podnijele su:Gordana Sobol, predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova,Gordana Lukač Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Helena Štimac Radin, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova,Ivana Radačić, Centar za ženske studije i Sanja Juras,Ženska mreža Hrvatske.
Kroz uvodna izlaganja naglašeno je kako je Odlukom Ustavnog suda, Zakon o ravnopravnosti spolova koji je donesen u srpnju 2003. godine ukinut, a prestaje važiti u srpnju 2008. godine. To se dogodilo jer je izglasan sa jednim glasom manje od potrebnog. Naime, riječ je o organskom zakonu kojim se razrađuju temeljena ljudska prava i slobode, pa je za njegovo donošenje bila potrebna većina glasova od ukupno 151 zastupnika pretprošlog saziva Sabora, odnosno najmanje 76 glasova, a usvojen je s glasom manje. Suspenzija je dakle, zbog formalnih, a ne sadržajnih razloga.
Kada 15. srpnja bude istekao rok koji je Ustavni sud dao Hrvatskom saboru za usklađivanje Zakona o ravnopravnosti spolova s Ustavom, navršit će se točno pet godina njegove primjene.
Snagom toga zakona ustanovljen je institut pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova, odgovorne Saboru i, jednako važno, Ureda za ravnopravnost spolova kao stručne službe Vlade, koja izrađuje i nacionalnu politiku promicanja ravnopravnosti spolova za četverogodišnje razdoblje, kao i županijska, gradska i općinska povjerenstva.
Donošenje Zakona trebalo je značiti veliki korak naprijed u unapređenju ženskih ljudskih prava u Hrvatskoj. Zakon je uglavnom solidno napisan, ali je ostavio dubioze za provedbu. Zakon je ipak deklarativnog karaktera te u biti ne nudi mnogo u smislu zaštite od diskriminacije na različitim razinama i u različitim područjima.
Najslabija točka suspendiranog zakona je nepostojanje kaznenih odredbi, osim u slučaju da se na vrijeme ne donesu planovi djelovanja u smislu uravnoteženja zastupljenosti žena i muškaraca, koja su tijela državne i regionalne uprave te lokalne samouprave, kao i ustanove s javnim ovlastima dužni dostaviti Uredu. Kazna za odgovorne je tri tisuće kuna, a budući da nije utvrđen rok za donošenje planova, ni tako simbolična kazna nije nikome naplaćena.
Kao zakon koji bi trebao eliminirati diskriminacijske prakse, mora sadržavati i sankcije za njegovo kršenje. Diskriminaciju po spolu potrebno je proširiti nadalje, i na područja koja su do sada ostala izvan dometa zakona, a to su: ravnopravnost unutar obitelji, nasilje nad ženama, trgovanje ljudima, prostitucija, položaj žena u ruralnim područjima, položaj žena pripadnica nacionalnih manjina, višestruka diskriminacija, seksualna i reproduktivna prava.
- Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova upoznale su Odbor s radom osnovane Radne skupina pri Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, čija je zadaća izrada Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova.Pritom su istaknule da su u Radnu skupinu i same uključene, te i druga nadležna državna tijela i nevladine udruge, u cilju što djelotvornijeg rada na izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova.
- Suglasni su, da treba jasnije propisati primjenu odredaba Zakona i na poslodavce u privatnom sektoru, zatim iznaći način kako političke stranke obvezati na uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena, potom, ugraditi sankcije, napose kada je riječ o najdominantnijoj diskriminaciji žena, a to je ona na području tržišta rada, te osnažiti Vladin Ured za ravnopravnost spolova.
- U raspravi je ukazano da žene s invaliditetom trpe dvostruku diskriminaciju, te da u predstojeće izmjene zakona treba ugraditi odredbe kojima će se ispraviti ovaj nedostatak.Naime, predviđeni mehanizmi za uspostavu ravnopravnosti razmjerno su nisko u hijerarhiji moći, odnosno dobar zakon i nacionalna politika nemaju iza sebe dovoljno utjecajnu političku snagu koja bi jamčila doslovnu provedbu Zakona i stvarno radila na uspostavi ravnopravnosti.
Predsjednica Odbora
Gordana Sobol