"Suradnja s NATO-om"
Budmipešta, 18. rujna 2009.
Poštovani gospodine Katona,
Poštovani kolege,
Dame i gospodo,
Na samom početku želio bih se zahvaliti dr Katalin Szili, dosadašnjoj predsjednici mađarskoga parlamenta na domaćinstvu i organizaciji ove regionalne konferencije, te čestitati novom predsjedniku mađarskoga parlamenta, Nj. E. g. Bela Katona i zaželjeti mu puno uspjeha na čelu mađarskoga parlamenta.
Članstvo u NATO-u bio je dugoročni hrvatski cilj još od stjecanja naše neovisnosti. Od 2002. Hrvatska je sudjelovala u ukupno sedam ciklusa Akcijskog plana za članstvo (MAP), koji je poslužio kao glavni mehanizam pripreme za članstvo. Ovo dugo i na trenutke zahtjevno putovanje završeno je prije pet mjeseci kada je Hrvatska, na sastanku na vrhu šefova država i vlada NATO-a u Strasbourgu i Kehlu, zauzela svoje mjesto za savezničkim stolom. U tom procesu pristupanja NATO-u stekli smo važne pouke i zadovoljstvo mi je podijeliti ih s Vama.
Prva naučena lekcija jest da nema prečice do članstva u Savezu. Proces proširenja temelji se na postignućima i svaka nova članica treba ne samo postići potrebne standarde već i donijeti dodanu vrijednost te povećati sigurnost Saveza. U tom smislu, iskustvo koje su naše oružane snage stekle u operacijama pod vodstvom NATO-a, posebice u ISAF-u, omogućilo nam je postizanje veće interoperabilnosti sa Savezom te je dokazalo da država koja je nekad bila korisnik sigurnosti može u kratkom vremenu postati davatelj sigurnosti.
Druga naučena lekcija jest da je učinkovita reforma obrambenog sektora jedan od ključnih elemenata prilagodbe, te da se ona treba usmjeriti na prioritete kao što su smanjenje i restrukturiranje oružanih snaga. Ovu reformu ne treba provoditi zato što NATO to zahtjeva, već zato što je transformacija vojnog sektora u učinkovit, transparentan i odgovoran sustav integralni dio procesa demokratskih reformi.
Treću lekciju naučili smo nakon pristupanja NATO-u. Osvjedočili smo se da prilagodba i odgovor na nove izazove ne završava ulaskom u članstvo Saveza. Budući da je NATO organizacija koja se temelji na obvezama i međusobnoj solidarnosti, očekuje se od svih država članica, neovisno da li su velike ili male, da podijele teret osiguranja sigurnosti Saveza i šire.
Važno je naglasiti da čitava zemlja pristupa NATO-u, a ne samo njezine oružane snage. Stoga treba postojati snažna kohezija između političkih stranaka i učinkovita koordinacija između svih subjekata uključenih u stvaranje i provedbu vanjske i obrambene politike.
Poštovani kolege,
Članstvo Albanije i Hrvatske u NATO-u treba poslužiti kao daljnji poticaj ostalim zemljama regije koje dijele isti cilj punopravnog članstva u NATO-u. Želim Vas uvjeriti da je pristupanjem Savezu, Hrvatska još i više podigla svoju predanosti euro-atlantskoj perspektivi svih zemalja Jugoistočne Europe. Snažno vjerujemo da Euro-atlantska integracija pruža jedini održiv put za napredak regije i stoga čvrsto podržavamo NATO-ovu politiku otvorenih vrata. Države koje dijele aspiraciju članstva u NATO-u trebaju nastaviti, pa i intenzivirati svoje reformske napore, a s druge strane NATO treba nastaviti pružati potporu i pomagati te napore. Proces proširenja treba nastaviti prilagođavati svakoj državi, procjenjivati na temelju individualnih postignuća svake aspirantice i ispunjenja potrebnih standarda. Hrvatska je spremna nastaviti pružati bilateralnu i multilateralnu potporu, te dijeliti svoje iskustvo sa svim državama regije.
U vrijeme sastanka na vrhu šefova država i vlada NATO-a u Bukureštu, kada su Albanija i Hrvatska pozvane u NATO, iskreno smo se nadali da će pozivnica biti uručena i Makedoniji. Žalimo što konsenzus o pozivnici za Makedoniju nije postignut, jer smatramo da bi to bilo dobro za NATO, kao i za sigurnost regije. Kao nova članica NATO-a Hrvatska će nastaviti snažno podržavati članstvo Makedonije u Savezu čim se utvrdi međusobno prihvatljivo rješenje naziva države. Potičemo obje strane da ulože dodatne napore u rješavanju ovog pitanja te time prevladaju ovu zadnju prepreku do članstva u NATO-u.
Hrvatska pozdravlja zahtjev Crne Gore da sudjeluje u Akcijskom planu za članstvo (MAP), kao i odluku crnogorskog parlamenta da pošalje svoje snage u NATO-ovu operaciju u Afganistan.
Bosna i Hercegovina može također računati na našu potporu njenim Euro-atlantskim aspiracijama, te mogućem budućem zahtjevu za Akcijski plan za članstvo (MAP).
Naša odluka da uključimo Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru u Američko-jadransku povelju još je jedan pokazatelj da je zajedničko djelovanje postalo čvrsto ukorijenjeno u ovoj regiji. Ta Povelja pokazala se kao vrijedno sredstvo na našem putu u NATO, ali također i kao važan instrument za promicanje regionalne sigurnosti i stabilnosti, te za uspostavu ozračja koje ubrzava reforme. Stoga se na Povelju ne treba gledati kao na čekaonicu za članstvo, već kao na forum za regionalnu politiku i sigurnosnu suradnju u kojem možemo razvijati projekte od zajedničkog interesa i važnosti. Imajući to u vidu, Hrvatska priprema ambiciozan program rada Američko-jadranske povelje u prvoj polovici 2010. kada preuzima predsjedanje ovom inicijativom.
Vrata NATO-a trebaju ostati otvorena i za Srbiju, s kojom Hrvatska kontinuirano razvija blisku suradnju, istovremeno poštujući razinu ambicije koju je Vlada Srbije odabrala u odnosima prema NATO-u.
Stabilnost i prosperitet Kosova uživa punu potporu Hrvatske, što je potvrđeno našim razmještanjem 20 vojnika i dva helikoptera u okviru KFOR-a.
U zaključku želim naglasiti da je članstvo Albanije i Hrvatske u NATO-u dovelo do dubokih promjena u sigurnosnoj arhitekturi jugoistočne Europe. Međutim, i dalje je potrebno završiti posao u ovoj regiji, a u interesu je svih nas da do toga dođe što prije. Želim Vas uvjeriti da možete računati na nastavak aktivnog hrvatskog angažmana te na našu predanost daljnjem produbljivanju političke, obrambene i vojne suradnje.
Hvala na pažnji.