Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost

Mišljenje Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost o Stajalištu Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila COM (2021) 890, D.E.U. br. 21/026

24.02.2022.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 30. sjednici, održanoj 24. veljače 2022., razmotrio je Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o  rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila  COM (2021) 890, D.E.U. br. 21/026, koje je Odbor za europske poslove, na temelju članka 154. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora, proslijedio Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost aktom od 10. veljače 2022.     
Predmetno Stajalište Republike Hrvatske usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA:022-03/22-07/14, URBROJ: 50301-21/06-22-2, na sjednici održanoj 18. siječnja 2022.                     
Temeljem članka 154., a u svezi sa člankom 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predmetno Stajalište raspravio kao matično radno tijelo.
Prije rasprave o točkama dnevnog reda, sukladno članku 247. stavku 3. Poslovnika Hrvatskoga sabora donesena je odluka o objedinjavanju rasprave o aktima pod brojem D.E.U br. 21/025 i D.E.U br. 21/026. 

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je predstavnik Vlade Republike Hrvatske iz Ministarstva unutarnjih poslova. 
U svom uvodnom izlaganju je istaknuo da je Prijedlog uredbe o rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila  objavljen 14. prosinca 2021. te da on predstavlja mjere podrške Litvi, Latviji i Poljskoj, s ciljem da se državama članicama osiguraju pravni alati za buduće takve situacije instrumentalizacije migranata u skladu s temeljnim vrijednostima Unije te bez kršenja načela non-refoulement.
Prijedlogom se utvrđuje izvanredni postupak upravljanja migracijama i azilom na vanjskim granicama u slučajevima instrumentalizacije te se državama članicama pruža mogućnost da registriraju zahtjev za azil i omogući podnošenje zahtjeva jedino na određenim točkama za registraciju koje su smještene u blizini granice i na graničnim prijelazima koji su u tu svrhu određeni. Nadalje, između ostalog, državama članica se daje mogućnost produljenja roka za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do četiri tjedna, kao i mogućnost da primjenjuju granične postupke za azil za sve zahtjeve i mogućnost da produži njihovo trajanje.
Moguće mjere podrške i solidarnosti mogu uključivati mjere za povećavanje kapaciteta u svrhu odgovora na posljedice instrumentalizacije migranata, potpore operacijama vraćanja ili pomoć u pristupanju trećim zemljama iz kojih potječu instrumentalizirane osobe.
Zaključno je istaknuo da Republika Hrvatska pozdravlja donošenje ove Uredbe u svrhu odgovora na instrumentalizaciju u području migracija i azila, no kako je, s obzirom da je pojava instrumentalizacije uglavnom iznenadna i nepredvidiva po svojoj prirodi, potrebno pravodobno uspostaviti infrastrukturu koja može odgovoriti potrebama učinkovitog graničnog postupka. 
Osvrnuo se i na šesnaestotjedni rok za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i ustvrdio da je to nužna mjera, ali taj rok dodatno usložnjava koncept pravne fikcije „non-entry“ oko kojeg još uvijek ne postoji kompromis u kontekstu Uredbe o azilnom postupku te može dovesti do stvaranja hot-spotova na vanjskim granicama EU.

U objedinjenoj raspravi su podržana oba stajališta Republike Hrvatske, te podržane sve aktivnosti koje ide u smjeru ojačavanja vanjske granice Europske unije, istovremeno ukazujući na komentare  Mađarske i Poljske iz kojih proizlazi da u Prijedlogu uredbe o izmjene Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica uopće nema mjera koje su usmjerene na jačanje vanjske granice EU. 
Razmotrena je i primjedba Republike Hrvatske iz Prijedloga uredbe o rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila,  iz koje proizlazi da se njome ne rješava pitanje sekundarnih migracija, što je već dulje vrijeme jedno od aktualnijih izazova na razini EU.
Predstavnik Vlade RH je istaknuo da na razini EU zaista nema dovoljno praktičnih rješenja za sekundarne migracije, iako se pokušalo ograničiti „beskrajno“ podnošenje zahtjeva za azil do kojih dolazi zbog toga što migranti nakon što im zahtjevi za azil budu pravomoćno odbijeni u nekoj od država članica, prelaze u drugu državu članicu, pa u treću, te u svakoj od njih podnose zahtjeve za međunarodnu zaštitu. 
Nadalje, podržan je i prijedlog RH vezan za članak 5. Prijedloga uredbe o rješavanju situacija instrumentalizacije u području migracija i azila koji se odnosi na pružanje podrške državi članici suočenoj s instrumentalizacijom odnosno prijedlog da se dio teksta iz članka 5. stavka 3. „as soon as possible“ zamijeni riječju „immediately“, jer je pružanje brze podrške u takvoj situaciji jedino primjereno.
Predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Hrvatska svoja iskustva s trećim zemljama iz okruženja pretočila u svoje Stajalište te da je u slučajevima instrumentalizacije prijeko potrebna brza reakcija Europske komisije.


Nakon rasprave, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno, s 10 glasova „ZA“, donio je sljedeće

    MIŠLJENJE:

Podržava se Stajalište Republike Hrvatske o

PRIJEDLOGU UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O RJEŠAVANJU SITUACIJA INSTRUMENTALIZACIJE U PODRUČJU MIGRACIJA I AZILA  
COM (2021) 890, D.E.U. br. 21/026


                                PREDSJEDNIK ODBORA

                                                             Siniša Hajdaš Dončić