Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 8. sjednici, održanoj 3. prosinca 2020., razmotrio je Stajalište Republike Hrvatske o Paktu o migracijama i azilu, D.E.U. br. 20/016, koje je Odbor za europske poslove na temelju članka 154. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora proslijedio Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost aktom od 11. studenoga 2020.
Predmetno Stajalište Republike Hrvatske usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom: Klasa:022-03/20-07/303, Urbroj: 50301-21/22-20-3, na sjednici održanoj 27. listopada 2020.
Temeljem članka 154., a u svezi sa člankom 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je predmetno Stajalište raspravio kao matično radno tijelo.
Stajalište Republike Hrvatske ukratko je obrazložio predstavnik Vlade Republike Hrvatske iz Ministarstva unutarnjih poslova, te istaknuo da države članice Europske unije nisu ni nakon četiri godine od predstavljanja zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) ostvarile kompromis i dogovor, te se zbog toga pristupilo izradi novog paketa akata koji se sastoji od uredbi, preporuka i smjernica, ukupno devet dokumenata, koji bi uredili područje zakonitih i nezakonitih migracija, a o kojima se intenzivno raspravlja na stručnim tijelima Vijeća, radnim skupinama i u Vijeću. Daljnje usuglašavanje tog paketa očekuje se tijekom portugalskog i slovenskog predsjedanja.
Nastavno je istaknuo da države članice imaju zadaću izgraditi održivi sustav upravljanja kako nezakonitim tokovima tako i zakonitim putovima migracije, u uobičajenim okolnostima ali i u kriznim situacijama, te bi Pakt o migracijama i azilu predstavljao „Fresh start“, odnosno novi početak.
Naglasio je da Komisija u novom Paktu ističe kako se nijedna država članica EU ne bi smjela sama nositi s neproporcionalnim migracijskim pritiskom, neproporcionalno velikom odgovornošću te da bi sve države članice trebale doprinositi kroz obvezan, ali fleksibilan sustav solidarnosti koji je u isto vrijeme povezan s načelom odgovornosti države članice za preuzete obveze. Svaka država članica solidarnost može iskazati kroz sustav premještanja, sponzoriranje povratka i pružanjem financijske pomoći u izgradnji prihvatnih kapaciteta u trećim zemljama.
Između pet prijedloga uredbi koje su sadržane u paketu, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je za Republiku Hrvatsku jako bitna uredba koja se bavi dubinskom provjerom odnosno tzv. prescreeningom i screeningom jer se provedbom tih postupaka značajan teret stavlja na države članice koje se nalaze na vanjskoj granici EU, s obzirom da bi to bila njihova zadaća.
Taj postupak je puno kompleksniji nego dosadašnji postupak utvrđivanja identiteta, jer podrazumijeva utvrditi osim podataka koji omogućuju identifikaciju, zdravstveno stanje tih osoba, jesu li proganjani, predstavljaju li prijetnju za nacionalnu sigurnost i sigurnost drugih država članica, ali i obvezu uzimanje biometrijskih podataka tih osoba.
Predstavnik predlagatelja je naglasio da bi sve informacijske baze podataka kojima raspolaže Europska unija, a sadržavaju identifikacijske podatke, trebale postati interoperabilne do 2023. godine čime bi se omogućilo državama članicama njihovo pretraživanje te olakšalo provođenje dubinske provjere.
U raspravi je pozdravljeno Stajalište Republike Hrvatske o Paktu o migracijama i azilu odnosno iskazano je mišljenje da je Republika Hrvatska prepoznala sve elemente iz tog paketa koji bi za nju bili opterećujući, tj. koji bi se negativno odraziti na njezinu sigurnost, ali i na financijsku i kadrovsku opterećenost koja bi prelazila granicu prihvatljivosti za Hrvatsku kao državu članicu EU, npr. moguće stvaranje migracijskih bazena na hrvatskoj granici, kratkoća rokova za dubinsku provjeru, neravnomjerno raspoređena odgovornost između država članica, nedostatna solidarnost u odnosu na države članice s vanjskom granicom i drugo.
S obzirom da su pojedini članovi Odbora iskazali bojazan da će Pakt nerazmjerno financijski i sigurnosno opteretiti Republiku Hrvatsku i da Hrvatska ne iskazuje nikakvu inicijativu kako bi to promijenila već pristaje na nepovoljne uvjete, predstavnik predlagatelja je naglasio da Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u donošenju Pakta o migracijama i azilu, te da elemente s kojima nije suglasna jasno i otvoreno komunicira što je i izrazila u svome Stajalištu, kao i da su napravljeni značajni pomaci koji su na tragu hrvatskih promišljanja.
Slijedom toga istaknuo je primjer iz dosadašnje prakse koji oslikava mogućnost da osoba bez ikakvih osobnih dokumenata može zatražiti azil, pa su osobe čak i tijekom samog postupka znale više puta mijenjati svoj identitet, dok u novim prijedlozima tako nešto nije omogućeno.
U odnosu na financijsko opterećenje koje će za Republiku Hrvatsku proizlaziti iz Pakta predstavnik predlagatelja je istaknuo da nam je već duže vrijeme dostupno niz fondova iz kojih se sredstava koriste za opremanje granične policije, nabave opreme, obnovu prihvatilišta i slično, te da je do sada najviše sredstava povučeno iz Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) koji je i dalje dostupan, no postoji niz fondova iz kojih se povlače sredstva koja su na raspolaganju. Jasno je da će Hrvatska, kao i druge članice na vanjskoj granici EU, morati povećati svoje kapacitete ako se Pakt usvoji, no sukladno praksi tih država članica, Hrvatska treba pristupiti izgradnji jeftinijih montažnih objekata koji su lakši za izgradnju i održavanje i koji nas u tolikoj mjeri neće financijski opterećivati.
Posebno je naglašeno da Republika Hrvatska podržava sve elemente Pakta čiji je cilj smanjenje nezakonitih kretanja i zlouporabe azilnog postupka.
Nakon rasprave, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, većinom glasova, s 9 glasova „ZA“, 2 glasa „PROTIV“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, donio je sljedeće:
MIŠLJENJE
Podržava se Stajalište Republike Hrvatske o Paktu o migracijama i azilu, D.E.U. 20/016.
POTPREDSJEDNIK ODBORA
Mario Kapulica