Dana 10. prosinca 2009. godine održana je 31. (tematska) sjednica Odbora za zaštitu okoliša na temu: Izazovi klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj.
U razdoblju od 7. do 18. prosinca ove godine održava se 15. Konferencija stranaka Konvencije i 5. Konferencija stranaka Kyotskog protokola (Međunarodna konferencija o klimatskim promjenama) u Kopenhagenu. Za taj se događaj može reći da je jedan od najznačajnijih međunarodnih događaja vezanih uz zaštitu okoliša u posljednjih petnaestak godina. Očekuje se da će se na konferenciji utvrditi smjernice za globalni održivi razvoj i ublažavanje klimatskih promjena u vremenu nakon isteka Sporazuma iz Kyota o klimatskim promjenama.
Uz članove Odbora, predstavnike ministarstva, institucija i agencija, na sjednici u prisustvovali predstavnici veleposlanstava, Kraljevine Švedske, Velike Britanije, Republike Austrije i Sjedinjenih Američkih Država te predstavnici UNDP-a u RH.
Predsjednica Odbora Marijana Petir u uvodnom je dijelu naglasila da su danas klimatske promjene i njihovo usporavanje ključno političko pitanje, posebice u trenutku kada svi osviješteni građani diljem svijeta od političara očekuju konkretnu akciju – globalni dogovor o značajnijem smanjivanju emisija stakleničkih plinova. Iako je svijest o potrebi postizanja dogovora na visokoj razini, još uvijek nedostaje konsenzus i o tome kako bi se obveze trebale podijeliti među državama. Znanstveni dokazi koji pokazuju da se globalno zatopljenje događa brže od dosad predviđenoga pokazuju da više nema vremena za odgađanje nužnih mjera, koliko god se radilo o politički teškim odlukama koje će imati dalekosežne posljedice na gospodarstvo. Međutim, s pravom se ukazuje na to da orijentacija na nove tehnologiju i ekonomiju baziranu na manje ugljika zapravo šansa te da može biti zamašnjak posrnulom gospodarstvu, a ne uteg koji ga sputava.
„Pri tome je potrebno voditi računa o pravičnoj ravnoteži između interesa industrijskih zemalja koje snose odgovornost za prošle emisije stakleničkih plinova, interesa zemalja u razvoju s brzo rastućim gospodarstvima te najsiromašnijih zemalja svijeta koje će, ako su im najmanje doprinijele, najviše trpjeti zbog klimatskih promjena, a uz to su suočene s nedostatkom kapaciteta i resursa kako bi im se prilagodile,“ rekla je Petir.
Republika Hrvatska u Akcijskom planu za provedbu UNFCCC-a i Kyotskog protokola definirala mjere za smanjivanje stakleničkih plinova: povećanje udjela obnovljivih izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti i korištenje biogoriva. Ovo posljednje značajno je u vidu stavljanja u funkciju preko 1 milijun neobrađenih poljoprivrednih površina u funkciju te mjerama dobre prakse u održivom gospodarenju.
Uvodno izlaganje i prezentaciju hrvatskih stavova iznio je državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja prof. dr. sc. Nikola Ružinski. Polazni pregovarački cilj Republike Hrvatske s pozicije samostalne države za emisije stakleničkih plinova u razdoblju 2013. do 2020. godine, izračunat na temelju elaborata „Podloge za procjenu obveza smanjenja emisija stakleničkih plinova u razdoblju nakon onog utvrđenog Kyotskim protokolom, od 2013 od 2020. godine“ je 33,2 MtCO2-eq. To iznosi smanjenje od 5% od količine emisija u baznoj 1990. godini s uključenom odlukom Konferencije sastanaka Konvencije 7/CP.12. Taj cilj je privremeni cilj Republike Hrvatske do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji kada će Republika Hrvatska preuzeti svoje obveze u skladu s obvezama EU. Nakon provedene rasprave jednoglasno je usvojen sljedeći zaključak:
Odbor za zaštitu okoliša Hrvatskoga Sabora,
- u svijetlu održavanja 15. Konferencije stranaka Konvencije i 5. Konferencije stranaka Kyotskog protokola,
- na tragu opredjeljenja da su očuvanje prirode i čovjekova okoliša za Republiku Hrvatsku najviše vrednote ustavnog poretka,
- temeljem znanstveno utvrđenih činjenica te na njima utemeljenih predviđanja, ne odričući pravo znanstvenog propitivanja te propitivanja uzroka i posljedica utvrđenih činjenica,
podupire nastojanja sudionika Konferencije u iznalaženju usuglašenog i održivog dogovora kojim će se odrediti budući koraci održivog razvoja čovječanstva u vidu smanjenja emisija stakleničkih plinova, a u vremenu nakon isteka važenja odredaba sporazuma iz Kyota 2012. godine, sve u cilju ublažavanja klimatskih promjena na svjetskoj razini, vodeći se načelom zajedničke ali raspodijeljene odgovornosti.