Odbor za razvoj i obnovu Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 20. svibnja 2008. godine, razmotrio je Prijedlog zakona o minimalnoj plaći, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. svibnja 2008. godine.
Odbor je u smislu članka 140. Poslovnika Hrvatskoga sabora o Prijedlogu zakona raspravljao u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela.
U uvodnom izlaganju predstavnice predlagatelja istaknuto je da se donošenjem Zakona o minimalnoj plaći definira pojam minimalne plaće kao najniži mjesečni iznos koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu.
Predstavnica predlagatelja je navela razloge koji su potaknuli na predlaganje rješenja iz Prijedloga zakona i iznijela podatak da bi minimalna plaća od 1. srpnja 2008. godine bila na razini 39% prosječne plaće za 2007. godinu, te bi dosadašnja minimalna, odnosno najniža plaća s dosadašnjih 2.441,00 kuna u bruto iznosu porasla na oko 2.747,00 kuna, odnosno za oko 300 kuna po radniku.
Također je navedeno da bi idućih godina udio minimalne plaće u prosječnoj plaći rastao svakog 1. lipnja za postotak realnog rasta BDP-a u prethodnoj godini, nakon što Državni zavod za statistiku objavi podatke o realnom rastu BDP-a za prethodnu godinu. Pritom se ne bi računao prosjek plaća za prvih osam mjeseci prethodne godine, kao što je bilo do sada, već uzimao u obzir prosjek cijele prethodne godine, što je izračun povoljniji od dosadašnjeg.
U raspravi su članovi Odbora podržali donošenje Zakona o minimalnoj plaći, prvenstveno stoga što se institut minimalne plaće rješava zakonom, a odustaje se od odluka donijetih kao rezultat kolektivnog pregovaranja.
Upozoreno je na aktualno organizirano protivljenje sindikata tekstilne industrije donošenju Zakona o minimalnoj plaći uz izražavanje stava da radnici ne bi smjeli biti ti koji će u naredne tri godine, plaćama manjima od minimalne podnijeti sav teret problema ovoga sektora, budući da se minimalna plaća, primjenom stope za izračun minimalne plaće u ovom sketoru umanjuje.
U raspravi je članica Odbora upozorivši na problem tekstilne, drvno-prerađivačke i kožarsko-obućarske industrije, s pretežito ženskom radnom snagom, izrazila mišljenje da teret minimalne plaće u navedenim granama treba podnijeti država i poslodavac a ne radnici.
Zatraženo je da se iznađu dodatna rješenja kojima bi se pomoglo navedenim granama industrije da zadrže proizvodnju i u planiranom prijelaznom razdoblju održe zaposlenost i konkurentnost svojih roba na tržištu.
Dobrim je ocijenjeno rješenje (članak 6.) kojim se utvrđuje nadzor nad primjenom Zakona o minimalnoj plaći, i upozoreno na praksu u kojoj ima slučajeva da poslodavci poštuju Zakon glede isplate plaće ali pritom izbjegavaju uplaćivati doprinose na plaću, te je zatraženo provođenje stroge kontrole primjene Zakona.
U raspravi je spomenut naslijeđeni problem tekstilne industrije s niskim plaćama i teškim uvjetima rada.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio Hrvatskome saboru predložiti donošenje
ZAKONA O MINIMALNOJ PLAĆI
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je gospođa mr. sc. Zdenka Čuhnil, predsjednica Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
mr. sc. Zdenka Čuhnil