Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na svojoj 56. sjednici održanoj 27. ožujka 2007. godine, Prijedlog zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 16. ožujka 2007. godine.
Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi su članovi Odbora prihvatili obrazloženje predlagatelja da je uvođenje ovog novog instituta u pravni sustav Republike Hrvatske utemeljeno na međunarodnim dokumentima koji se odnose na prava osoba s invaliditetom (dokumenti UN i EU kojima se traži izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom u odnosu na ostale građane), ali i na domaćem zakonodavstvu kojim je uređena posebna skrb i zaštita invalidnih osoba i njihovo uključivanje u društveni život.
Istaknuto je da je zaštita prava osoba s invaliditetom razrađena cijelim nizom propisa (oko 280), kao i da su za njihovu provedbu zadužena brojna tijela državne uprave, pa je uspostava instituta pravobranitelja za osobe s invaliditetom potrebna i stoga da se osigura sustavno praćenje provođenja tih propisa i pomoć osobama s invaliditetom pri ostvarivanju ustavom i zakonom zajamčenih prava, odnosno zaštita njihovih prava u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti, tim više što se radi o osobito osjetljivoj društvenoj skupini kojoj pripada gotovo 10% stanovništva Republike Hrvatske.
Ne dovodeći u pitanje prihvaćanje predloženog zakona, u raspravi je izneseno i mišljenje da bi u narednom razdoblju trebalo izvršiti cjelovitu analizu instituta pravobraniteljstava u pravnom sustavu Republike Hrvatske kako bi se osigurala njegova što veća učinkovitost. Konstatirano je, naime, da uz Ustavom utvrđenu instituciju pučkog pravobranitelja trenutno imamo i institut pravobraniteljice za djecu, te pravobranitelja za ravnopravnost spolova, a uz predloženog pravobranitelja za osobe s invaliditetom u javnosti se lobira i za uvođenje pravobranitelja za još neke ranjive društvene skupine. Upozoreno je da se mora voditi računa o funkcionalnosti sustava, odnosno o tome da ne dođe do preklapanja pa i sukoba nadležnosti, što bi išlo najviše na štetu osoba kojima je potrebna pomoć pravobranitelja, a bilo bi i društveno sasvim neracionalno. Imajući to u vidu, naglašeno je da je između pravobranitelja potrebno osigurati punu koordinaciju i suradnju, a temeljem analize sadašnjeg sustava trebalo bi utvrditi ima li potrebe za njegovu eventualnu reorganizaciju. Izraženo je, između ostalog, i mišljenje da bi možda u budućnosti trebalo razmišljati o tome da se u okviru jedne institucije pravobranitelja osnuju posebne organizacijske jedinice.
U vezi s predloženim rješenjima u Prijedlogu zakona iznesene su slijedeće primjedbe i prijedlozi:
- Posebno je naglašena potreba da se već u postupku imenovanja pravobranitelja i njegovih zamjenika osigura njihova politička neovisnost. S tim u vezi izneseno je mišljenje da bi za imenovanje trebalo osigurati podršku kvalificirane, a ne obične većine u Hrvatskom saboru, a postupak predlaganja kandidata provoditi uz konzultacije svih parlamentarnih stranaka. Također je predloženo da bi zakonom (čl. 4. i čl. 17.) trebalo utvrditi da bilo pravobranitelj bilo jedan od njegova zamjenika bude osoba s invaliditetom koja ispunjava tražene uvjete, kao i da bi trebalo preciznije utvrditi kriterije za imenovanje na navedene dužnosti.
- U čl. 7. predloženo je da se umjesto „može“ utvrdi da pravobranitelj obavezno sudjeluje u postupku izrade nacrta prijedloga zakona kojima se uređuju pitanja od značaja za osobe s invaliditetom, jer je sasvim sigurno zainteresiran za zakone u području djelokruga njegovog rada.
- U članku 9. st. 1. treba preciznije utvrditi koga je pravobranitelj ovlašten upozoravati i obavještavati te kome predlagati odnosno davati preporuke. U istom članku u st. 2. kaže se da je pravobranitelj ovlašten predlagati poduzimanje mjera i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama, između ostalih, i od pravnih i fizičkih osoba, ali nije definirano kojih. Iz obrazloženja uz ovaj članak slijedi da se to odnosi na pravne i fizičke osobe koje se bave pitanjima od značaja za osobe s invaliditetom. Spomenutu zakonsku odredbu trebalo bi stoga precizirati. Pritom je izraženo i mišljenje da bi trebalo razmotriti ustavnost svih odredbi predloženog zakona kojima se uvode zakonske obveze za fizičke, znanstvene i stručne osobe i ustanove, jer se one, kako je rečeno, ne mogu izjednačavati u pogledu obveza s tijelima javne vlasti.
- U čl.10., st. 3. nije preciziran rok u kojem je pravobranitelj dužan izvijestiti tijela koja obavljaju nadzor. U stavku 4. istog članka predviđeno je da, ukoliko na traženje pravobranitelja ne reagiraju tijela koja obavljaju nadzor nad radom državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravobranitelj o tome obavještava Vladu Republike Hrvatske. Nije precizirano u kojem je roku pravobranitelj to dužan učiniti, niti što je u tom slučaju Vlada obvezna učiniti. Pitanje je, osim toga, da li bi tekst trebalo dopuniti i odredbom da će u slučaju nereagiranja nadležnih tijela ili, eventualno, i Vlade Republike Hrvatske, pravobranitelj o tome izvijestiti i Hrvatski sabor.
- U čl. 11. potrebno je utvrditi usklađenost predložene odredbe sa zakonima koji uređuju područje zaštite tajnosti podataka.
- U čl. 12. st. 2. nije preciziran rok u kojem je pravobranitelj dužan izvijestiti tijela nadzora o nemogućnosti ostvarivanja uvida u prostorije u kojima su smještene osobe s invaliditetom, a u st. 4. istog članka nema roka u kojem je dužan izvijestiti Vladu o nepostupanju tijela nadzora, kao ni obveze da o tome izvijesti i Hrvatski sabor.
- U čl. 14. koristi se termin u „u primjerenom roku“ koji je dosta neodređen. - U čl. 15. nema roka u kojem je pravobranitelj dužan podnositelja prijedloga za razmatranje pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom izvijestiti o poduzetom.
- Čl. 17. st. 1. predloženo je da se nadopuni tako da pravobranitelj, osim o svome radu, Hrvatski sabor izvještava i o stanju ljudskih prava u oblasti koju prati.
- U vezi s čl. 21. st. 4. predloženo je da se preispita da li kao ograničenje za imenovanje uzimati sve vrste kaznenih dijela ili samo ona koja su nespojiva s dužnošću pravobranitelja i njegovog zamjenika.
- U čl. 24. upozoreno je da nema roka u kojem Vlada pokreće postupak za razrješenje pravobranitelja ukoliko nastupe okolnosti za razrješenje navedene u tekstu tog članka.
- U raspravi je iznesen i prijedlog da bi predlagatelj zakona trebao ispitati mogućnost da se, možda, već rebalansom Državnog proračuna za 2007. godinu osiguraju potrebna sredstva kako bi pravobranitelj za osobe s invaliditetom mogao početi s radom u što skorije vrijeme.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome da donese sljedeći
Z A K LJ U Č A K
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja iznijeti u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Ratka Gajicu, potpredsjednika Odbora.
POTPREDSJEDNIK ODBORA
Ratko Gajica