UVODNE NAPOMENE
Odbor za predstavke i pritužbe Hrvatskoga sabora redovno podnosi jednom godišnje, sukladno članku 93. Poslovnika Hrvatskoga sabora izvješće o radu, kako bi izvijestio zastupnike Hrvatskoga sabora o uočenim nepravilnostima kršenja zakonskih propisa i prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti. Pored toga ukazuje Saboru na štetne pojave od šireg značenja i predlaže poduzimanje potrebitih mjera za njihovo otklanjanje te predlaže putem ovlaštenih tijela ispitivanje osnovanosti predstavki, pritužbi i prijedloga a sukladno tome potrebitost poduzimanja zakonom osnovanih mjera.
U proteklom razdoblju Služba Odbora je obavljala sve poslove glede prijama i postupanja sa predstavkama i pritužbama i neposredne kontakte sa njima u zgradi Hrvatskoga sabora te odgovarala strankama na mnogobrojne telefonske razgovore.
Odbor je svoj rad prvenstveno usmjerio na pružanje pravne pomoći građanima u ostvarivanju njihovih Ustavom i zakonom utvrđenim prava pred državnim tijelima.
U izvještajnom razdoblju Odbor je održao 6 sjednica na kojima je razmatrao predstavke odnosno pritužbe karakterističnoga sadržaja i ukazivao na kršenje ljudskih prava građana te u suglasju s njima zauzimao određena stajališta i donosio zaključke koje je, zatim, upućivao nadležnim tijelima.
Tijekom 2003. godine Odbor je zaprimio 1020 predstavki i pritužbi pisanoga sadržaja, obavio oko 600 telefonskih razgovora te primio na razgovor 480 građana.
Broj zaprimljenih predstavki i pritužbi građana u odnosu na 2002. godinu nešto se smanjio, posebice u svezi povrata imovine, ali se može primijetiti da je glede socijalne skrbi, mirovinskog osiguranja i sudskih postupaka broj predstavki ostao isti u odnosu na prethodno razdoblje te da su postupci u tim predmetima trajali dugo, posebice sudski.
U Izvješću se osobito ukazuje na:
• veliki broj zaprimljenih predstavki odnosno pritužbi od strane umirovljenika i korisnika socijalne skrbi, koji se obraćaju Odboru ukazujući na teški materijalni položaj, posebice kada su u pitanju njihovi egzistencijalni problemi i to prvenstveno režijski troškovi;
• problemi djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova koji su stavljeni na raspolaganje te s tim u svezi materijalni problemi njihovih obitelji,
• dugotrajnost sudskih i upravnih postupaka kao i nemogućnost izvršenja pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka;
• vlasničko-pravni odnosi u svezi s povratom imovine,
• slučajevi ostvarivanja prava hrvatskih branitelja;
• nemogućnost otkupa stanova nositelja stanarskih prava vezanih uz Ljubljansku banku;
• problematika povrata nacionaliziranih i konficiranih objekata te bespravne gradnje
STRUKTURA PREDSTAVKI PREMA PODRUČJIMA
1. Stambeno-komunalni poslovi
U izvještajnom razdoblju zaprimljeno je i obrađeno 203 predstavki u kojima se građani žale na povredu svojih prava iz te oblasti.
Pored problema koji su kontinuirano prisutni u podnescima građana: dodjela stanova, odgoda deložacija, obnova u ratu porušenih kuća, ometanje u mirnom korištenju stanova i dr. u predstavkama se ukazuje i na neučinkovitost ili sporost lokalne uprave i samouprave, sudstva na svim razinama te zlouporabe položaja pojedinih dužnosnika i službenika u tim tijelima.
U posljednje vrijeme učestale su pritužbe koje ukazuju na sporost upravnih i sudskih tijela glede povrata imovine i to kuća, stanova i ranije nacionaliziranog zemljišta. O tome bi stoga, bilo uputno provesti širu raspravu te donijeti odgovarajuće zaključke kako bi građani bili bolje izvješteni o mogućnostima rješenja rečenih problema i nadležnosti pojedinih institucija.
Problem bespravne gradnje je stalno prisutan, kako zbog nedostatka generalnih i provedbenih urbanističkih planova tako i zbog nepravodobne intervencije građevinskih inspekcija. Nije rijedak slučaj da se tolerira bespravna gradnja na atraktivnim lokacijama, a što se često i naknadno legalizira.
Odboru se obraćao veliki broj građana dolazeći osobno u Sabor glede tumačenja pojedinih propisa iz stambeno-komunalne i imovinsko-pravne problematike, s obzirom da nemaju mogućnosti zastupanja putem odvjetnika. To je dodatno opterećivalo normalan rad djelatnika Odbora jer ne postoji određeno vrijeme za prijam građana kako to imaju uređene druge institucije na primjer Ured pučkog pravobranitelja Republike Hrvatske.
2. Imovinskopravni odnosi
U ukupnoj strukturi upućenih predstavki značajno mjesto zauzimaju predstavke iz oblasti imovinskopravnih odnosa, posebice one glede povrata imovine. (222)
Na temelju analize prispjelih predstavki može se uočiti da je u proteklom razdoblju nešto smanjen njihov broj što ne znači da na tom području još uvijek nema značajnih problema. To se posebice odnosi na završetak procesa povrata imovine odnosno na krajnje utvrđeni rok povrata.
Prema izvješću Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka trenutno ima 3509 stambenih jedinica koje su u postupku povrata vlasnicima. Većina korisnika su izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i Republike Srbije i Crne Gore. Prema prikazanim podacima zahtjev za povrat je podnijelo 2.281 vlasnik dok za 1228 kuća zahtjevi nisu podneseni.
U tijeku je intenzivna provedba postupaka povrata preostale zauzete imovine. Protiv protupravnih korisnika 523 kuće pokrenuti su administrativni i sudskih postupci iseljenja; za 873 korisnika u tijeku je gradnja objekata alternativnog smještaja; za 2113 korisnika u tijeku je osiguravanje objekta alternativnog smještaja kroz program stambenog zbrinjavanja, s obzirom da korisnici nemaju druge useljive imovine u Republici Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini.
Zbog sporije provedbe programa stambenoga zbrinjavanja od predviđene, zbog čega je prema izvješću Ureda došlo iz tehničkih razloga, svim privremenim korisnicima nije do kraja 2003. godine osigurano stambeno zbrinjavanje pa je stoga Vlada Republike Hrvatske u listopadu prošle godine donijela posebne mjere za intenziviranje povrata imovine i to kupovanjem APN kuća i isporukom građevinskog materijala te druge mjere za iseljenje privremenih korisnika preostale zauzete imovine.
Provedbom navedenih mjera osigurao bi se povrat većine od 2281 zauzetih kuća vlasnicima koji su podnijeli zahtjeve za povrat imovine, a za 1228 zauzetih objekata čiji vlasnici nisu zatražili povrat, imenovat će se privremeni zastupnici i po tome osigurati povrat imovine. Kako bi se vlasnicima što prije omogućio povrat imovine, upotrijebit će se i alternativni oblici smještaja privremenih korisnika uključujući najam privatne imovine koju će Ministarstvo unajmiti od vlasnika za potrebe privremenog stambenog zbrinjavanja.
Što se tiče pokrenutih postupaka iseljavanja, od rujna 2002. godine Ministarstvo je pokrenulo više od 1150 naloga za iseljenje od čega je do sada 565 korisnika napustilo privatnu imovinu, a protiv preostalih 523 korisnika nastavlja se iseljavanje. Protiv korisnika koji nakon rješenja i naloga za iseljenje Ministarstva odbiju napustiti zauzetu imovinu Državno odvjetništvo pokreće sudske postupke. Od početka 2003. godine Ministarstvo je Državnom odvjetništvu dostavilo podatke i zatražilo pokretanje ukupno 992 sudska postupka za iseljenje. Od toga su u tijeku postupci protiv 577 korisnika dok je u ostalim slučajevima u međuvremenu imovina vraćena vlasnicima.
Glede stambenoga zbrinjavanje privremenih korisnika, što je kroz program stambenoga zbrinjavanja pokrenula Vlada, osigurano je do sada stambeno zbrinjavanje za ukupno 5751 obitelj ili 21279 osoba. Korisnici su dobili u najam neoštećene državne kuće (2473) ili stanove (379) ili im je dodijeljen građevinski materijal za obnovu državnih ili vlastitih kuća odnosno za gradnju na vlastitom ili državnom zemljištu (2661), a manji broj osoba smješten je u objektima organiziranog smještaja Ministarstva (238).
Vlasnicima kojima imovina nije vraćena u posjed u zakonskome roku Vlada je u travnju 2003. godine utvrdila iznos naknade od 7 kuna za 1m2. Na temelju toga su vlasnici sklopili nagodbe o najmu, pa je tako do siječnja 2004. godine za nastalu štetu bilo obeštećeno 657 vlasnika koji su potpisali nagodbu. Vlasnicima se naknada isplaćuje redovito svaki mjesec do povrata imovine.
Obnova
Tijekom izvještajnog razdoblja u Odbor je upućeno 30 predstavki odnosno pritužbi zbog povrede prava na obnovu.
Broj predstavki, u odnosu na prethodno razdoblje, je smanjen što ne znači da pritužbe takvog sadržaja nemaju određenu težinu, posebice što takve predstavke pretežito pristižu s područja od posebne državne skrbi na kojima se nalaze ratom oštećene ili uništene stambene zgrade i druge građevine.
U konkretnim slučajevima se radi o pritužbama uglavnom građana starije životne dobi koji nisu ostvarili obnovu svoje kuće iz različitih razloga, ali najčešće zbog neukosti i nesnalaženja u novonastalim okolnostima, a proces povratka u mjesta svojih ranijih prebivališta još nije završen kao i zbog prekoračenja zakonskoga roka u kojima je takav zahtjev mogao biti postavljen državnoj službi nadležnoj za posve obnove. Bilo je slučajeva da je određeni broj građana tražio obnovu kuće ali na nenadležnim mjestima pa mu je saznanje o gubitku toga prava nerealno i nepravedno. Odbor je u pravilu takve predstavke upućivao nadležnome Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo sa zamolbom da pozorno razmotre sadržaje pritužbe, utvrde sve relevantne činjenice vezane uz svaki slučaj te da se žurno očituju o poduzetim mjerama. Ministarstvo se u pravilu očitovalo na takve pritužbe.
Stambeno zbrinjavanje povratnika koji su živjeli u stanovima u društvenom vlasništvu (bivši nositelji stanarskog prava)
Sa zadnjim izmjenama Zakona o područjima od posebne državne skrbi iz 2002. godine Vlada Republike Hrvatske je definirala program stambenoga zbrinjavanja izbjeglica koji nisu vlasnici stana ili kuće nego su živjeli u stanovima u društvenom vlasništvu a žele se vratiti u Hrvatsku u područja posebne državne skrbi. Provedba programa već je započela dodjelom prava na stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskoga prava koji su se vratili na ta područja i to najmom državnih stanova i APN kuća. Kako je većina bivših nositelja stanarskoga prava živjela izvan područja posebne državne skrbi Vlada je 12. lipnja 2003. godine prihvatila novi program stambenoga zbrinjavanja bivših nositelja stanarskoga prava koji predviđa dvije mogućnosti stambenoga zbrinjavanja potencijalnih povratnika:
- zaštićeni najam državnoga stana izvan područja posebne državne skrbi pod istim uvjetima kao za korisnike stambenoga zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi (najamnina manja od 0,5 EUR po m2) stanove će država kupiti preko APN ili izgraditi programom društvene poticajne stanogradnje;
- kupnja vlastitog stana uz plaćanje kroz dugoročnu obročnu otplatu pod povoljnim uvjetima a u skladu sa Zakonom o društveno poticajnoj stanogradnji.
Rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi je 31. prosinac 2004. godine. Očekuje se da će ovaj program biti završen do kraja 2006. godine do kada bi se izgradili ili kupili potrebni stanovi i dodijelili korisnicima. Nadležno Ministarstvo za provedbu programa izradilo je Provedbeni plan stambenoga zbrinjavanja povratnika koji nisu vlasnici stana ili kuće a živjeli su u stanovima u društvenom vlasništvu na područjima Republike Hrvatske koja su izvan područja posebne državne skrbi. Krajem 2003. godine započelo je podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava, što će se u 2004. godini nastaviti i u inozemstvu gdje boravi veći broj potencijalnih korisnika. Ovim programom hrvatska je Vlada zaokružila paket zakonodavnih i administrativnih instrumenata i mehanizama kojima je omogućeno stambeno zbrinjavanje svim izbjeglicama koje se žele vratiti u Hrvatsku.
3. Socijalno zdravstvena problematika
Kao i svake godine tako su i u ovom izvještajnom razdoblju povrede prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, zdravstvene zaštite i područja socijalne skrbi redovito predstavljale brojniju skupinu predstavki koje su pretežito pisanim putem upućivane Hrvatskome saboru.
Skreće se, međutim, pozornost na činjenicu da je tijekom prošle godine veliki broj građana došao osobno u Hrvatski sabor tražeći pravnu pomoć, a bilo je i mnogobrojnih telefonskih poziva temeljem čega se može zaključiti da gledano u cijelosti građani nisu bili zadovoljni ostvarivanjem svojih prava pred nadležnim tijelima niti načinom i postupkom ostvarivanja tih prava. S tim u svezi treba istaći da su korisnici socijalne skrbi najčešće starije, neuke i vrlo siromašne osobe pa stoga teško mogu u postupku ostvarivanja svojih prava osigurati potrebiti stručnu pomoć pa se zato češće obraćaju Odboru za pravnu pomoć.
Tijekom 2003. godine zaprimljeno je ukupno 214 predstavki odnosno pritužbi pisanoga sadržaja zbog povrede prava iz oblasti mirovinskog i zdravstveno osiguranje te socijalne skrbi. Može se uočiti da pritužbe s toga područja dominiraju svojom brojnošću i ozbiljnošću u ukupnome broju svih predstavki odnosno pritužbi, a najviše je zaprimljeno na rad Hrvatskoga
zavoda za mirovinsko osiguranje i to njegove Središnje službe te područnih službi.
Osnovni problem najčešće se navodi odugovlačenje upravnoga postupka u rješavanju zahtjeva osiguranika za priznavanje prava na mirovinu, ne rješavanje prava zahtjeva za isplatu zaostalih mirovina, posebice izbjeglicama, ali se ipak može zaključiti da pretežito dominiraju pritužbe zbog malih iznosa mirovina.
Određeni broj pritužbi podnijeli su hrvatski državljani koji su mirovinski staž ostvarili u republikama bivše SFRJ, najčešće iz Bosne i Hercegovine te Srbije i Crne Gore.
Iz oblasti socijalne skrbi, u odnosu na prethodnu godinu, pritužio se veći broj osoba zbog poteškoća u ostvarivanju prava iz socijalne skrbi. Najveći broj pritužbi koje podnose građani odnosi se na teška socijalna stanja zbog gubitka posla, nezaposlenosti, bolesti, nemogućnosti rješavanja stambenoga pitanja, nedostatnih sredstava za podmirenje troškova stanovanja, režijskih troškova i sl. U svim tim slučajevima Odbor se najčešće obraćao nadležnim centrima socijalne skrbi za zamolbama da ispitaju sve relevantne činjenice te da se očituju Odboru o poduzetim mjerama. U najvećem broju slučajeva centri su se odazvali zamolbi Odbora te su se očitovali o problematici iznesenim u pritužbama i ponudili konkretna rješenja, a najčešće se to odnosilo na novčanu pomoć podnositelja pritužbe.
Prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji te stradalnika rata, sudeći prema zaprimljenim predstavkama, bila su znatno manja u odnosu na izvještajno razdoblje za 2002. godinu. U toj skupini najviše pritužbi je podneseno zbog sporog tijeka obnove, problema zapošljavanja, nemogućnosti rješavanja adekvatnih stambenih problema, a najviše zbog poteškoća u utvrđivanju statusa hrvatskih branitelja. Takvih slučajeva je bilo oko desetak a najčešće su pritužbe bile upućene na rad djelatnika i službenika nadležnoga Ministarstva koje u većini slučajeva nije uvažavalo presude Upravnoga suda, odnosno odugovlačilo je s donošenjem novih rješenja sukladno presudama.
4. Rad sudova te lokalne samouprave
U ukupnoj strukturi prispjelih predstavki odnosno pritužbi izvještajno razdoblje nije se bitno razlikovalo od ranijih niti se smanjio njihov broj. Broj pritužbi je još uvijek značajan u ukupnome broju i strukturi svih prispjelih podnesaka (211). Kod ovih predstavki skreće se pozornost na činjenicu da Hrvatski sabor ne može niti smije se uplitati u rad sudbenih tijela pa stoga građanima ne može davati odgovore koje oni traže. Najčešće se može prema sudovima ići sa zamolbama za ubrzanje tijeka postupka u konkretnom predmetu čime građani nisu uvijek zadovoljni pa stoga upućuju nove predstavke. Odbor je u takvim slučajevima najčešće upućivao stranke da traže pravnu pomoć odvjetnika odnosno upozoravao ih, kada je to bilo moguće, da ne propuste rokove u kojima se podnose tužbe ili žalbe (pravni lijekovi) nadležnim višim sudskim instancama.
Kao i u prošlom izvještajnom razdoblju najbrojniju skupinu predstavljale su predstavke odnosno pritužbe zbog odugovlačenja sudskih postupaka te neizvršavanja sudskih presuda a nisu bili ni rijetki slučajevi koji su završavali zastarom. Veći dio takvih predstavki upućivano je predsjednicima nadležnih sudova ili Ministarstvu pravosuđa da sukladno svojim ovlastima ispitaju osnovanost iznesenih navoda te da nakon utvrđenih činjenica poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se takvi postupci u što kraćem roku završavali.
5. Rad i radni odnosi
U 2003. godini zaprimljeno je i obrađeno 101 predstavka pisanoga sadržaja u kojima se najčešće ukazuje na kršenja prava iz radnoga odnosa. Najveći broj predstavki odnosio se na prekid radnoga odnosa, povrede učinjene u natječajnom postupku, prilikom rasporeda radnika, premještaja, utvrđivanja obveze polaganja stručnog ispita, neisplaćivanja plaća, uskrate i isplate otpremnina, šikaniranje na radnome mjestu i drugo. Od ukupnoga broja predstavki jedan se dio odnosio i na pritužbe radnika odnosno zaposlenika MUP-a koji su stavljeni na raspolaganje radi racionalizacije službe, te na povrede odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
Prikaz karakterističnih slučajeva
1.
Opis slučaja:
Savez stanara Dalmacije sa nizom drugih udruga i pojedinaca obratili su se Hrvatskome saboru i Vladi Republike Hrvatske sa zamolbom za što brže rješavanje otkupa stanova na kojima su ranije bili nositelji stanarskoga prava, a sada su najmoprimci u privatnome vlasništvu.
Poduzete mjere:
Odbor za predstavke i pritužbe uputio je 25. srpnja 2002. godine dopis Savezu stanara Dalmacije da će njihova predstavka odnosno prijedlozi biti razmatrani na raspravi saborskih odbora nakon što ih nadležno Ministarstvo i Vlada Republike Hrvatske upute u saborsku proceduru.
Ishod rješenja:
Postupak još uvijek u tijeku.
2.
Opis slučaja:
Odboru za predstavke i pritužbe obratilo se 1259 djelatnika RO «Lužnjak» d.d. u stečaju iz Županje koji su nakon stečajnoga postupka ostali bez radnoga mjesta. Do stečaja je došlo iz razloga što su kao korisnici Županjske banke ostali bez daljnjih kreditnih i poticajnih sredstava nakon stečaja iste.
Poduzete mjere:
Odbor je na svojim sjednicama 22. i 30. rujna 2003. godine raspravljao o toj problematici te nakon izlaganja predstavnika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka i pregledom sudskim rješenja donio slijedeći
z a k l j u č a k
Upućuje se zahtjev Državnoj agenciji da cjelokupnu problematiku sa dokumentacijom uzme odmah u postupak te sukladno postojećim zakonskim propisima i pravomoćnim sudskim rješenjima donese odgovarajuću odluku.
O istoj je dužna izvijestiti podnositelje predstavke sukladno članku 93.Poslovnika Hrvatskoga sabora te ovaj Odbor.
Ishod rješenja:
S obzirom da do sada nije dostavljeno traženo izvješće, smatramo da problem nije adekvatno riješen i okončan.
3.
Opis slučaja:
Odboru za predstavke i pritužbe Hrvatskoga sabora obratila se skupina stanara iz Splita glede protupravne gradnje u susjedstvu koja se gradi na katastarskoj čestici 8366/2 k.o. Split u Splitu od strane investitora Z.N.
Iz priložene dokumentacije je razvidno da je 10. ožujka 2003. godine od strane tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i prostornoga uređenja – Uprave za inspekcijske poslove donesen zaključak o dozvoli izvršenja kojim se nalaže investitoru uspostaviti prijašnje stanje.
Poduzete mjere:
Služba Odbora se u svezi toga slučaja nekoliko puta obraćala Ministarstvu sa zamolbom da se uspostavi prijašnje stanje sukladno zaključku o dozvoli izvršenja.
Ishod rješenja:
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornoga uređenja ni nakon dvije upućene požurnice nije se očitovalo o poduzetim mjerama.
4.
Opis slučaja:
Odboru za predstavke i pritužbe obratila se gospođa N.H. iz Zagreba u svezi neravnopravnog položaja nositelja stanarskoga prava stanova u vlasništvu Ljubljanske banke d.d. Ljubljana u odnosu na sve ostale građane Republike Hrvatske, koji su sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kao nositelji stanarskoga prava stekli pravo vlasništva tih stanova. Kao nositeljica stanarskoga prava gospođa N.H. dana 22. rujna 1992. godine zaključila je ugovor o kupoprodaji stana, na kojem postoji stanarsko pravo, s Ljubljanskom bankom d.d. Ljubljana, Glavna filijala Zagreb, Savska c. 41 kao prodavateljem. Ugovor je zaključen sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a mišljenje o valjanosti toga ugovora dalo je Javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba 7.listopada 1992. godine pod brojem M-2202/92. S obzirom na odredbe Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (NN 36/91) ovaj Ugovor se imao izvršiti kada Vlada Republike Hrvatske izuzme predmetne nekretnine prodavatelja od zabrane raspolaganja. Unatoč ove odredbe spomenute Uredbe, koja je donesena prije stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u osnovi imenovanoj je priznato i potvrđeno pravo na kupoprodaju stana na kojemu postoji stanarsko pravo. Nadalje, slijed događaja upućivao je da će se razlozi njenog donošenja postupno razrješavati međudržavnim sporazumima, što je i potvrđeno, tako da su praktički svi nositelji stanarskoga prava realizirali kupoprodajne ugovore na kojima postoji stanarsko pravo i ostvarili sva svoja prava sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. To se je dogodilo čak i u odnosu na stanova u vlasništvu svih pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, osim u odnosu na stanove koji su bili u vlasništvu Ljubljanske banke d.d. Ljubljana.
Polazeći od pretpostavke da su poznate odredbe Ustava Republike Hrvatske i odredbe spomenutoga Zakona posebice odredbe kako u pogledu ostvarivanja, tako i u pogledu zaštite osobnih i gospodarskih prava, podnositeljica predstavke ističe da su nositelji stanarskoga prava stanova koji su bili u vlasništvu Ljubljanske banke d.d. Ljubljana dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na sve druge građane Republike Hrvatske koji su u potpunosti i bez ikakvih zapreka te odmah po sklapanju ugovora u kupoprodaji stana ostvarili sva zajamčena prava.
Skreće se pozornost da ukupni broj tih stanova u Republici Hrvatskoj je 36 i da se najvećim dijelom nalaze u Zagrebu. Prema tome, već iz broja tih stanova proizlazi da njihova vrijednost ne može biti od značajnog utjecaja na razrješenje međusobnih odnosa između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Također je značajno napomenuti da su, prema određenim saznanjima, neki stanovi pojedinih nositelja stanarskoga prava dobili suglasnost i prije donošenja odluke Vlade Republike Hrvatske od 12. srpnja 1996. godine.
Poduzete mjere:
Odbor za predstavke i pritužbe na svojoj sjednici održanoj 11. travnja 2003. godine razmotrio je ovu problematiku te donio zaključak da podržava predloženo rješenje te uputio zaključak Ministarstvu pravosuđa da u suglasju s predloženim rješenjem poduzme odgovarajuće mjere da se u što kraćem roku riješi ovaj problem, a o ishodu rješenja da izvijesti Odbor. U svezi ovog slučaja, a radi žurnijeg rješavanja ove problematiku, Odbor je 30. listopada 2003. godine uputio dopis Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske da poduzme, temeljem svoje nadležnosti, žurne mjere za rješenje ovog pitanja.
Ishod rješenja:
Postupak još uvijek u tijeku.
5.
Opis slučaja:
D.K. iz Vojnića obratila se Hrvatskome saboru glede povrata svoje imovine. Iz priložene dokumentacije je razvidno da je u svezi toga slučaja pokrenuta sudska parnica kod Općinskoga suda u Vojniću radi iseljenja iz spornoga objekta privremenog korisnika J.V. koji u Banja Luci navodno posjeduje dvije kuće. Presudom Općinskoga suda naloženo je da privremeni korisnik preda u posjed nekretninu D.K.
Poduzete mjere:
Odbor je predstavku D.K. iz travnja 2003. godine proslijedio Upravi za prognanike, povratnike i izbjeglice Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske. Kako se ni nakon pet mjeseci nadležno tijelo nije očitovalo, Odbor je uputio svoju požurnicu Ministarstvu 30. rujna 2003. godine sa zamolbom da se što žurnije očituje Odboru, posebice zbog činjenice da je došlo do narušenog zdravlja vlasnika kuće. Nakon toga slane su još dvije požurnice 10. prosinca 2003. godine i 6. travnja ove godine Državnome odvjetništvu Republike Hrvatske.
Ishod rješenja:
Nadležna tijela još uvijek se nisu očitovala Odboru.
6.
Opis slučaja:
Stanari šesterokatne stambene poslovne zgrade Antuna Bauera 3. u Zagrebu obratili su se Odboru za predstavke i pritužbe Hrvatskoga sabora sa zahtjevom za izmjenu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Već nekoliko godina radilo se na tome da se u zgradi izradi dizalo za što postoje tehnički uvjeti. Svi suvlasnici zgrade osim jednoga složili su se sa ugradnjom dizala. Da bi te radove izvela investitorica V.J. nudila joj se protuvrijednost tj. ustupanje praonice rublja u vlasništvo i dio nenadkrivene terase s tim da dizalo bude zajednički dio zgrade dakle vlasništvo svih suvlasnika te da investitorica V.J. preuzme obvezu sanacije cijeloga krova – terase te da ga trajno održava jer je u derutnom stanju.
Poduzete mjere:
Razmatrajući ovu problematiku Odbor je donio zaključak kojim se predlaže Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske da što žurnije pristupi izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kako bi se spriječilo ponašanje pojedinih suvlasnika u ostvarivanju opravdanih zahtjeva na štetu većine vlasnika.
Ishod rješenja:
Postupak u tijeku.
7.
Opis slučaja:
Stanovnici Mjesnog odbora Pleševica obratili su se Hrvatskome saboru sa zamolbom da se razmotri pitanje uvrštenja naselja Prekrižje Plešivičko u općinu Jastrebarsko kao što se i nalazilo do 1992. godine. Ovo naselje je nakon 1992. godine svrstano u područje Grada Samobora. Kako su građani toga područja i dalje bili protiv ove zakonske odredbe (jer im je to područje bilo izvorište pitke vode) 1996. godine ponovno su zatražili da se izmjenama i dopunama zakona vrati mjesto Prekrižje Plešivica u općinu Jastrebarsko. Ministarstvo uprave je tada u odgovoru na predstavku obećalo podnositeljima predstavke da će se izmjenama Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, čija je priprema tada bila u tijeku, navedena omaška ispraviti. Međutim, odlukom o proglašenju Zakona o zagrebačkoj županiji ta pogreška nije ispravljena pa je sporno područje i dalje ostalo u Gradu Samoboru.
Poduzete mjere:
U svezi ove problematike Odbor je donio slijedeće zaključke:
1. Predlaže se Središnjem državnom uredu za upravu da prigodom predstojećih izmjena i dopuna rečenoga zakona ispravi očigledan propust i svrsta navedeno naselje u područje Grada Jastrebarsko.
2. Predlaže se da prethodno Skupština Zagrebačke županije o toj promjeni dostavi svoje mišljenje Središnjem državnom uredu za upravu.
Ishod rješenja:
Postupak u tijeku.
8.
Opis slučaja:
Općinsko vijeće Općine Vladislavci obratilo se Hrvatskome saboru sa inicijativom za pokretanje postupka za prijenos građevinskog zemljišta koje je ranije bilo upisano kao društveno vlasništvo s pravom korištenja IPK Osijek, RO Ratarstvo. Općina Vladislavci obratila se Hrvatskome fondu za privatizaciju sa zahtjevom da se upiše kao vlasnik predmetnog zemljišta te da nakon toga Fond prenese navedeno građevinsko zemljište u vlasništvo Općine. Budući da općina Vladislavci pripada području posebne državne skrbi 3. skupine, predmetno zemljište bi se moglo iskoristiti za društveno poticajnu stanogradnju. Na taj način bi se omogućilo mladim obiteljima da riješe svoje stambeno pitanje i spriječe odlazak s toga područja.
Poduzete mjere:
Razmatrajući ovu problematiku Odbor je na sjednici donio sljedeći zaključak:
Predlaže se Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom Republike Hrvatske da razmotri zahtjev općine Vladislavci te nakon provedenog postupka, u skladu sa svojim ovlastima, predloži Vladi Republike Hrvatske prijenos prava korištenja navedenoga zemljišta.
Ishod rješenja:
Postupak u tijeku.
9.
Opis slučaja:
B. S. iz Zagreba uputio je Hrvatskome saboru predstavku zbog odugovlačenja sudskog postupka kod Upravnoga suda Republike Hrvatske radi utvrđivanja prava na ortopedski dodatak i povećanje postotka invalidnosti. Kako je B.S. u poznim godinama (devedeset i jedna i doživljena dva infarkta) a da je do sada bezuspješno tri puta požurivao postupak izravno kod rečenoga suda, moli Odbor da mu požuri rješavanje toga predmeta.
Poduzete mjere:
Sukladno članku 93. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je uputio požurnicu 23.07.2003. predsjedniku Upravnoga suda RH, sa zamolbom da se požuri postupanje u tom predmetu.
Ishod rješenja:
Postupak u tijeku, stranka se više nije obraćala Odboru.
10.
Opis slučaja:
M.H. iz Slavonskog Broda obratila se ovom Odboru predstavkom u kojoj traži požurivanje svojega predmeta (radi isplate odštete) Općinskome sudu u Slavonskome Brodu. Tijekom svih pet godina, koliko je trajala parnica, prema njezinim navodima, održana je samo jedna rasprava.
Poduzete mjere:
Predstavka s požurnicom upućena je 16.01.2003. predsjedniku Općinskoga suda u Slavonskom Brodu, sa zamolbom da o poduzetome izvijesti ovaj Odbor i podnositeljicu predstavke izravno.
Ishod rješenja:
Predsjednik Općinskoga suda u Slavonskom Brodu je svojim dopisom od 4. veljače 2003. obavijestio ovaj Odbor i podnositeljicu predstavke izravno, da se predmet nalazi u radu i da navodi iz požurnice nisu točni. Tijekom 1999. godine održano je pet ročišta. Tek nakon četiri požurna dopisa suda, M.H. je izvijestila sud da je spremna snositi troškove za građevinsko i prometno vještačenje dok za poljoprivredno nema financijskih sredstava.
Nakon što su prometni i građevinski vještaci dostavili svoje nalaze u spis 2002. godine, novo ročište je zakazano 11. veljače 2003. godine.
M.H. 29.08.2003. ponovno se obratila ovom Odboru sa zamolbom da se kod Županijskog suda u Slavonskome Brodu ubrza postupanje po žalbi protiv presude Općinskoga suda u Slavonskome Brodu od 3.4.2003. Odbor je time posredno obaviješten da je prvostupanjski postupak u naznačenom predmetu okončan.
11.
Opis slučaja:
R.B. iz Zagreba obraćala se nizu nadležnih institucija radi problema buke od susjeda koji obavlja obrtničku djelatnost. Predmet je ustupljen Gradskoj skupštini Grada Zagreba Odboru za predstavke građana od strane Odbora.
Poduzete mjere:
Odbor za predstavke građana ustupio je predstavku Sanitarnoj inspekciji te Uredu za gospodarstvo Grada Zagreba na razmatranje i poduzimanje odgovarajućih mjera.
Ishod rješenja:
Podnositeljica predstavke se ponovno obratila Odboru za predstavke i pritužbe Hrvatskoga sabora da štetne imisije i dalje traju. Predstavka je ustupljena Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi na postupak te se očekuje očitovanje.
12.
Opis slučaja
Mali dioničari Tvornice P. iz Zagreba nezadovoljni su izvršenom privatizacijom tvrtke i tvrde da nadležna tijela ne provede zakonske odredbe, već protežiraju osobe koje su privatizirale poduzeće. Po navodima podnositelja predstavke u početku je postupak bio legalan. uposleni i umirovljenici poduzeća postali su vlasnici preko 60% dionica, te cijeli postupak u početku bio primjer uspješne privatizacije u korist radnika i ranije uposlenih. Poduzeće je uspješno poslovalo do 1998. godine. Radnici su isplaćenom dividendom isplaćivali kredite kojima su kupili dionice. Tijekom 1998. godine predsjednik Nadzornog odbora R.M. počeo je tajno kupovati dionice od malih dioničara usprkos dogovoru da će se očuvati većinsko vlasništvo malih dioničara. Mali dioničari u želji da spriječe preuzimanje tvornice od strane predsjednika Nadzornog odbora R.M. i spriječe negativno poslovanje tvornice sazivaju izvanrednu skupštinu društva. Saziv skupštine je uredno objavljen u lipnju 1999. godine u Narodnim novinama, po Zakonu kako tvrde mali dioničari, ali Trgovački sud odbija izvršiti upis, odnosno registrirati odluke skupštine. Uz angažman odvjetnika saznaju da ne mogu izvršiti registraciju skupštine. Zatim Trgovački sud donosi rješenje kojim se obustavlja upis u sudski registra. Dioničari se žale Viskom trgovačkom sudu u zagrebu, koji donosi rješenje kojim se ukida rješenje Trgovačkog suda u zagrebu i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Međutim prvostupanjski sud donosi identično rješenje. Na ponovljenu žalbu Visoki trgovački sud ukida rješenje i vraća ga prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Dioničari rješenje dobili 2002. godine. Međutim od tada nema odgovora od Trgovačkog suda u Zagreb u. Mali dioničari obratili su se i Državnom uredu za reviziju, te predali za reviziju privatizacije, temeljem Zakona o reviziji privatizacije, međutim smatraju da postupak revizije nije konkretno odrađen.
Poduzete mjere:
Predstavka je upućena Ministarstvu pravosuđe radi odugovlačenja postupka na Trgovačkom sudu u Zagrebu i Ministarstvu unutarnjih poslova – Odjelu gospodarskog kriminaliteta i korupcije.
Ishod rješenja:
Predmet je u postupku.
13.
Opis slučaja
G.H iz Zagreba primljen je u državnu službu kao vježbenik Ministarstva financija. Međutim, drugostupanjskim rješenjem Ministarstva izgubio je status vježbenika, jer je po navodima istog navedena neistinita činjenica da se vodi kazneni postupak protiv njega. G.H. je uz prigovor na drugostupanjsko rješenje dostavio potvrdu o nekažnjavanju i o nevođenju kaznenoga postupka, međutim, usprkos navedenog nije primljen u državnu službu kao vježbenik. Ima saznanja da je podatak, da se protiv njega vodi kazneni postupak, krivotvorila osoba koja radi u Ministarstvu.
Poduzete mjere:
Predstavka je upućena Središnjem državnom uredu za upravu sa zamolbom da se što žurnije očituje o činjenicama iznijetim u predstavci.
Ishod rješenja:
Postupak u tijeku.
14.
Opis slučaja:
S.M. iz Bednje obratio se ovom Odboru s predstavkom i dokumentima u kojima je opisao suživot sa susjedima. U sadržaju predstavke iznosi da mu je ugrožen život, pa se stoga obratio nadležnoj Policijskoj postaji. Maltretiranja od strane susjeda su i dalje nastavljena te mu je učinjena i materijalna šteta.
Poduzete mjere:
S obzirom da na lokalnoj razini nije dobio adekvatnu zaštitu Odbor se obratio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske da ono provjeri činjenično stanje u svezi poduzetih mjera policijskih službenika u tom slučaju.
Ishod rješenja:
Postupak u tijeku.
Zaključna razmatranja
1. Glede problematike povrata i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba može se ocijeniti da je u izvještajnom razdoblju dosta učinjeno od strane nadležnih tijela, posebice Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo koje je preuzelo sve nadležnosti lokalnih stambenih komisija koje su ukinute, te intenzivirao svoje aktivnosti za povrat preostalih vlasničkih objekata. Protiv protupravnih korisnika pokrenuti su administrativni i sudski postupci iseljenja, dok je za veći broj korisnika u tijeku gradnja objekata alternativnog smještaja kroz programe stambenoga zbrinjavanja kao i kupnjom APN kuća i isporukom građevinskog materijala. Vlasnicima kojima imovina nije vraćena u zakonskome roku isplaćuje se naknada štete do povrata imovine u posjed. Iseljenje korisnika bez prava na stambeno zbrinjavanje kroz pokrenute administrativne i sudske postupke iseljavanja - rok za povrat te imovine je lipanj 2004. godine.
Osiguravanje alternativnog smještaja kroz stambeno zbrinjavanje privremenih korisnika zauzetih stambenih jedinica, koji nemaju druge useljive imovine - rok za povrat imovine je kraj 2004. godine.
Slijedom iznesenoga može se zaključiti da će do kraja 2004. godine biti završen povrat preostale imovine u posjed vlasnicima.
2. Predstavke i pritužbe građana s područja mirovinskog osiguranja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi čine redovito najbrojniju skupinu podnesaka u sveukupnoj strukturi prispjelih predstavki.
Osnovni problem najčešće se navodi odugovlačenje postupka u rješavanju zahtjeva osiguranika za priznavanje prava na mirovinu, ali se ipak može zaključiti da pretežito dominiraju pritužbe zbog malih iznosa mirovina. Stoga bi bilo uputno da nadležna tijela, posebice ministarstva, temeljem zakonskih propisa pokušaju iznaći rješenja za ublažavanje ove problematike. Kod ovih predstavki i pritužbi treba naglasiti da se one još uvijek sporo rješavaju te da je ova kategorija građana s pravom nezadovoljna s ažurnošću nadležnih tijela. Također treba imati u vidu činjenicu da su korisnici socijalne skrbi najčešće starije osobe, neuke i vrlo siromašne pa teško mogu u postupku ostvarivanja svojih prava osigurati potrebitu stručnu pomoć pa se, stoga, često obraćaju Hrvatskome saboru.
3. U odnosu na sudske postupke, može se uočiti, kao i u prethodnom izvještajnom razdoblju, da oni još uvijek dugo traju pa se ponovno ukazuje na potrebitost da se od strane nadležnoga Ministarstva poduzmu što djelotvornije aktivnosti za ažuriranjem takvih postupaka a posebice da se žurnije provede predviđena reforma pravosuđa.
4. U svezi predstavki i pritužbi koje se odnose na rad i radne odnose može se zaključiti da su problemi na tom području bili vrlo teški. Ponajprije se to odnosi na otpuštanje radnika s radnih mjesta što je za radnoga čovjeka izuzetno težak i bolan momenat, često popraćen i psihičkim traumama.
Odbor se tijekom izvještajnog razdoblja susretao najčešće s problematikom otpuštenih radnika u stečajnome postupku, koji teško ostvaruju svoja prava s obzirom da nisu u prvom isplatnom redu za namirenje svojih prava.
Temeljem iznesenoga predlaže se da se kod budućih izmjena odnosno dopuna važećega zakona razmotri mogućnost da radnici u stečajnim tvrtkama dobiju prioritet za isplatu svojih potraživanja s osnova radnoga odnosa, kako ne bi bili dovedeni u situaciju da svoja temeljna prava ostvaruju u sudskim postupcima.
5. Problem bespravne gradnje je stalno prisutan u podnescima građana koji se glede ovih problema često obraćaju Hrvatskome saboru. Stoga se skreće pozornost na činjenicu da su još uvijek nedostatni provedbeni i generalni urbanistički planovi te da je nepravodobna intervencija nadležne inspekcije. Glede toga bi bilo uputno, ubuduće, intenzivirati aktivnosti građevinskih inspekcija, kako bi one što učinkovitije suzbijale takve pojave.