Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 34. sjednici održanoj  11. svibnja 2022. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. travnja 2022. godine.   
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju državni tajnik detaljno je obrazložio izmjene i dopune predloženog Zakona koji ima za cilj otkloniti nejasnoće u području donošenja i provedbe akcijskih planova za poboljšanje kvalitete zraka te kroz propisivanje strožih odredbi rezultirati kvalitetnijim akcijskim planovima i većom odgovornošću svih dionika u provedbi. Predloženim Zakonom između ostalog se usklađuju odredbe o inspekcijskom postupanju te dodatno unapređuje provedba inspekcijskog postupanja pri inspekcijskom nadzoru kvalitete brodskih goriva koja se stavljaju na tržište Republike Hrvatske kao i pri dostavi i korištenju na pomorskim objektima. Državni tajnik ujedno je uvodno pojasnio kako između rješenja koja se predlažu u drugom čitanju u odnosu na rješenja iz prvog čitanja Zakona postoje neznatne razlike nomotehničke naravi te obrazložio razloge neprihvaćanja prijedloga izmjena u članku 7.  
Nakon uvodnog obrazloženja povela se rasprava vezano uz tumačenje i primjenu odredbi predloženog Zakona u dijelu kojim je definirana odgovornost jedinice lokalne samouprave za provedbu i financiranje mjera za smanjivanje onečišćenosti zraka utvrđenih u akcijskom planu za poboljšanje kvalitete zraka. Izražen je stav kako jedinica lokalne samouprave ne može biti odgovorna za financiranje provedbe svih mjera sadržanih u akcijskom planu. Sa stajališta provedbe akcijskih planova naglašena je važnost utvrđivanja izvora onečišćenja te inzistiranja na činjenici da jedinica lokalne samouprave ne osigurava sredstava za provedbu svih mjera iz akcijskog plana, posebice ima li se na umu situacije neprovođenja mjera iz okolišnih dozvola od strane onečišćivača. 
Predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pojasnili su da za mjere koje u akcijski plan predlaže neko drugo tijelo javne uprave ono ujedno treba osigurati u svom proračunu financijska sredstva te je odgovorno za njihovo provođenje. Prilikom donošenja i izrade akcijskog plana svaka mjera koja se ugradi u akcijski plan mora imati suglasnost nadležnog tijela koje je i odgovorno za neprovođenje svoje mjere. Stoga jedinica lokalne samouprave ne može biti odgovorna za mjeru za koju nije nositelj. Primjerice za provedbu propisanih mjera iz okolišne dozvole koje su sastavni dio akcijskog plana ne može biti odgovorna jedinica lokalne samouprave     već onečiščivač.   
Pojašnjen je detaljnije koncept Zakona kojim je važećom odredbom stavka 10. članka 54. regulirano da je onečišćivač dužan provesti i financirati mjere za smanjivanje onečišćenja zraka utvrđenih u akcijskom planu i mjerama za prizemni ozon. Navedenim se obvezuje onečiščivača da provodi mjere propisane okolišnom dozvolom kako bi bio usklađen s graničnim vrijednostima. S druge strane predloženom izmjenom članka 54. dodan je novi stavak kojim je regulirano da su tijela državne uprave, jedinice područne (regionalne) samouprave, jedinice lokalne samouprave i/ili Grad Zagreb i druga nadležna tijela nositelji pojedinih aktivnosti i mjera dužni provesti i financirati mjere za smanjivanje onečišćenja zraka utvrđenih u akcijskom planu. Ovom odredbom obuhvaćeni su svi drugi subjekti izuzev onečiščivača. Time je jasno podijeljena odgovornost svih dionika cijelog sustava. Za svaku pojedinu mjeru postoji nositelj koji je odgovoran za njezinu provedbu i financiranje.
U nastavku rasprave postavljeno je pitanje u kojoj će se mjeri činjenica da je čelnik jedinice lokalne samouprave odgovoran za mjere koje su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave odraziti na ambicioznost lokalnih akcijskih planova. Ovo posebice kada je poznatno da su u najvećem dijelu gradova koji imaju obvezu izrade akcijskih planova ključni izvor onečišćenja zraka promet i kućna ložišta za koje malo jedinica lokalne samouprave može financirati provedbu mjera. Istaknuto je kako će razina ambicioznosti tih planova na lokalnoj razini biti niska te neće biti postignuti ciljevi bez nekog fonda na razini pojedinih ministarstava koji su donositelji mjera ili direktne alokacije u neki program iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti ili nove financijske perspektive. Stoga je ključnim ocijenjena potreba da se za jedinice lokalne samouprave osigura jasan put financiranja odnosno apliciranja za određene fondove jer će se time osigurati njihova ambicioznost za veće financijski zahtjevnije zahvate u njihovoj nadležnosti iz segmenta prometa odnosno energetske obnove obiteljskih kuća.  
Postavljeno je pitanje raspoloživosti financijskih sredstava te načina provedbe postupka apliciranja za sredstva za financiranje mjera sadržanih u akcijskim planovima jedinica lokalne samouprave. Pri tom je izraženo mišljenje kako za sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti model „najbrži prst“ u ovom slučaju ne bi bio prihvatljiv. 
Predstavnici predlagatelja pojasnili su da će se ovo financiranje rješavati kao prioritetna mjera koja treba biti provedena da bi se riješio konkretan problem te da će Ministarstvo s Fondom definirati godišnji plan poziva s ciljem prioritetnog financiranja. Pri tome je ključno da su jedinice lokalne samouprave aktivni sudionik u kreiranju akcijskog plana i zainteresirani akter u cilju zaštite interesa građana od posljedica onečišćenja na svom području. Istaknuto je kako je riječ o malom broju gradova koji imaju obvezu donošenja akcijskih planova i koji su bili neambiciozni. Sada bi se uvedenim davanjem mišljenja Ministarstva na akcijski plan i ocjenom rezultata predloženih mjera postiglo da čelnici jedinica lokalne samouprave ambiciozno shvate ovaj problem kako država ne bi bila penalizirana radi neambicioznosti nekoliko gradova. 
U raspravi je također upozoreno na potrebu da se jedinicama lokalne samouprave koje obvezne izraditi akcijski plan unaprijed pojasni cijeli postupak kojim mogu doći do financijske podrške za provedbu zacrtanih mjera. 
Vezano uz postupak izrade akcijskih planova članovi Odbora informirani su da je u pripremi izrađen pravilnik kojim će se regulirati sadržaj akcijskog plana. Ključno je što dosadašnji akcijski planovi nisu imali kvantificirane doprinose pojedinih mjera i to će sada biti izmijenjeno na način da će u akcijskim planovima biti jasno vidljiv izvor emisija i koji su doprinosi pojedinih onečišćivača.  
Zaključno je u raspravi vanjska članica Odbora i članica Zelene akcije upozorila da je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću provedeno u trajanju od samo šesnaest dana za razliku od 30 dana predviđenih Zakonom o zaštiti okoliša te da nije još nije dostupno i objavljeno izvješće s javne rasprave. U tom smislu pozvala je Ministarstvo da pravovremeno na web portalu e-Savjetovanja objavljuje izvješća s komentarima nakon provedenog postupka. Predložila je da se ujedno pozivi za sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode dostavljaju pučkoj pravobraniteljici, povjereniku za informiranje te Uredu za zakonodavstvo Vlade RH koji su zaduženi za e-savjetovanja. 
Predstavnik Ministarstva pojasnio je da Zakon o zaštiti okoliša predviđa da zbog određenih situacija može savjetovanje sa zainteresiranom javnošću trajati kraće od 30 dana, a što je u ovom slučaju bila potreba da se ispoštuje najavljeni rok za upućivanje zakona u proceduru. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI ZRAKA

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić