Poštovani uzvanici, dame i gospodo, osobita mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Hrvatskome saboru i čestitati vam Dan Hrvatskoga sabora.
Današnji dan slavimo kao dan spomena na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora, 30. svibnja 1990. godine. Još su živa sjećanja na taj dan i zanos koji je vladao među hrvatskim ljudima kao i na sve događaje koji su uslijedili u stvaranju današnje Hrvatske.
Toga dana Hrvatska je učinila iskorak prema ostvarenju višestoljetne težnje – prema demokratskoj preobrazbi, svojoj slobodi, neovisnosti i samostalnosti. Ili, kao što je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u svom govoru na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora, tog 30. svibnja 1990., istaknuo: „Hrvatska je učinila prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji“.
Dodao bih i povratak kršćanskoj tradiciji i univerzalnim humanističkim vrijednostima.
Toga povijesnog dana rođena je moderna hrvatska demokracija, a Hrvatski sabor postao je najvažnije mjesto u donošenju svih ključnih odluka za budućnost Hrvatske. Sabor postaje predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Međutim, na današnji dan prisjećamo se i razdoblja koje je prethodilo tom datumu i povijesne uloge Hrvatskoga sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća. U tom dugom povijesnom tijeku Hrvatski sabor je kontinuirano bio čuvarom nacionalnog suvereniteta i branitelj državnosti. Ta višestoljetna ustrajnost Sabora u obrani hrvatskog suvereniteta, u različitim državnim zajednicama u kojima je Hrvatska bila, na kraju je okrunjena pobjedom hrvatskih građana koji su se opredijelili za slobodu i demokraciju.
Govoriti o putu prema današnjoj slobodi, demokraciji i parlamentarizmu nemoguće je bez spominjanja žrtava hrvatskih branitelja tijekom Domovinskog rata. Bez njih danas Hrvatskoga sabora i višestranačja ne bi bilo i zato - hvala im.
Dame i gospodo, od 1990. – u ovih proteklih 27 godina – Hrvatska je prošla kratak vremenski put, ali dug u zbivanjima koja su se dogodila i u postignućima koje je ostvarila.
U svom državotvornom govoru pred ovim Visokim domom, prvi hrvatski predsjednik dr. Tuđman iznio je deset najvažnijih zadaća koje su stajale pred novom demokratskom vlasti:
- donošenje novog Ustava Republike Hrvatske,
- uređenje novog ustavnog položaja Hrvatske,
- uključivanje u Europu i europeizacija Hrvatske,
- ustanovljenje poretka pravne države i modernizacija državne uprave,
- duhovna obnova,
- korjenite promjene u vlasničkim odnosima i gospodarstvu,
- demografsko oživljavanje,
- povratak i uključivanje iseljeništva,
- nužnost promjena u javnim službama i
- moralna obnova i etika rada.
Danas gledajući, možemo reći da smo neke od tih postavljenih zadaća u potpunosti ispunili. Međutim, na nama, ali i na budućim naraštajima ostaje obveza da trajno i sustavno pridonosimo ispunjavanju svih ostalih obveza.
Ipak, s ponosom možemo reći da je rijetko koja suvremena država kao Hrvatska ostvarila toliki napredak u tako kratkom vremenu. Obranili smo domovinu, osigurali međunarodno priznanje Hrvatske, postali ugledna članica najvećih međunarodnih organizacija i osigurali svoje zasluženo mjesto u međunarodnom poretku. I naposljetku ostvarili strateški cilj – postali članica Europske unije i NATO-a.
Međutim, one zadaće koje je tada istaknuo dr. Tuđman, a koje nismo u potpunosti ostvarili, danas nam moraju biti i poticaj i smjernice u našem daljnjem radu radi postizanja još većeg napretka Hrvatske i boljeg života svih njezinih građana.
Sva postignuća koja smo ostvarili moraju nam biti obveza da ih unaprjeđujemo u budućnosti te da još više radimo na:
- ostvarivanju stabilnog i trajnog gospodarskog rasta,
- stvaranju novih i kvalitetnih radnih mjesta,
- unaprjeđenju sustava odgoja i obrazovanja,
- zaustavljanju iseljavanja i demografskoj obnovi,
- unaprjeđenju istraživanja i znanosti, tehnološkog razvoja i inovacija
- prilagodbi novom globalnom okruženju,
- društvenoj pravednosti i solidarnosti i
- jačanju građanskih i moralnih vrlina u društvu
odnosno, da Hrvatsku uređujemo kao demokratsku, modernu europsku državu.
Naša je obveza i odgovornost stalno gledati u budućnost, ali pritom čuvati naša povijesna postignuća i taj duh prenositi na mlađe naraštaje. U tom procesu Hrvatski sabor ima ključnu ulogu.
Danas, Hrvatski sabor kao zakonodavno tijelo, u okviru svoje ustavne uloge, mora nastaviti raditi na političkoj stabilnosti Hrvatske te na unaprjeđenju hrvatskog zakonodavnog sustava na svim područjima radi postizanja što viših političkih i gospodarskih vrijednosti razvijenih društava, a time i rasta uvjeta života svih hrvatskih građana.
Ovdje bih istaknuo i jednu novu ulogu koju je Sabor dobio članstvom u Europskoj uniji. On danas aktivno sudjeluje u donošenju europske pravne stečevine.
Sada smo uključeni u postupak donošenja europskih odluka, u politički dijalog s europskim institucijama s mogućnošću da naši zastupnici daju svoje mišljenje na bilo koji europski dokument, na bilo koju europsku politiku. Time smo ostvarili puni smisao članstva – sudjelovanje u kreiranju europskih odluka uz puno promicanje nacionalnih interesa, a sve na korist hrvatskih građana.
Kao što često pokazujemo suglasje o „europskim temama“, koje smo pomno izgrađivali u procesu približavanja Europskoj uniji, iskoristio bih ovaj trenutak da pozovem sve nas zastupnike na iskazivanje toga istog suglasja u ostvarivanju svih naših zajedničkih državnih i nacionalnih interesa.
Pozivam na suradnju u osiguranju političke stabilnosti, jačanju državnih institucija, gospodarskog rasta i razvoja Hrvatske i jačanju društvene solidarnosti. Time ćemo, uvjeren sam, pokazati našu odgovornost prema hrvatskim građanima koji su nam dali povjerenje.
Za kraj, dopustite mi citirati znamenitog hrvatskog političara i pjesnika, prvog hrvatskog bana pučanina, Ivana Mažuranića, koji je u svojem vjerojatno najpoznatijem govoru u Saboru 13. prosinca 1886. rekao: „Vjerujem u Hrvatsku, u njezinu prošlost, njezinu sadašnjost i njezinu budućnost“. Zahvaljujem.